Kruvenica Br 20

UREDNISTYo: .lDllulllrKanovk! Zarb81bit .... 1IHIor ARM""""'-. Da" Mili PI.nlawk! MI .... S.nit MI .... IIIoIt-2Iie .... Yu&do!

GRAfIOro OBLIKOVAMlE: ..... Y1Ketit

FOI'OGIIAfUE: ""'Iv Iu ... """r TISAK: IWmMIl-... pIr. Split

NAKlADA: 500 ........

ADRESA: • tu ... Sv. StJep.".I.

Trg Sv. Stjepllna 20. 21450 Hvar Tel/Fax: +385(0)21741269 e-mail: kNvenlaoOV .... II.co ... .... J ..... og ilro !'Kun.: :D-.1100:z38864

Vica ·ete, pnwjo se kako je prikojih sto . jedon Foraoin na Nediju od poime vlaha ea mu je cuvo ovce. Ti 'i9llll1iIIBo.'-If:,

hodi u erikvu, pok je tad po parvi put sl~o kako se kanto to ga je tako potreslo da je zaplako. Pasalo godišće don, i epeta doni vlaha slušot Muku. A kad je došlo do onega dila Isukarst iša s apostolima u vartal, vlah je skoci na noge i '7~'1iIc.'\. di epeta gre u oni vartal, dogodit ćemu se isto ea i Ioni! Biće sU ondašnji Forani zavornili od smiha, ma meni se pari da je vlah reagiro na slušonje Muke puno lipje od svih njih, ma i 90S.

Ova štorija mi je pala na pamet kad smo glasali oćemo hodit Govoridu da je povist meštroviea života. Je, somo ea meštrovice malo ko slušo. Koliko je putih već Harvoska hodila u europske unije (s Mađarima, Austrijon, mi u Dalmaciju s Venecijon, pok i one zodnje s "br:aćon"), i svaki put su non govorili da smo išli svojon vojon, i svaki smo se put slabo pasali. Bad bi i nami oni vlah zavika: Di ćete epeta u oni vartal! Niki non prigovora;u da smo eurofobični. Ako pod fobija pellSitl\l •. ..:.1

na iracionalni stroh, nimodu provo Imamo se zoe strašit Ali, bome da bismo i mi itili da non u EU bude sve med i mliko. U ruke Božje! Kruveniea je i ovi put lipa i obilata, pok von neću apožito priporucit kojigod tekst, nego -proštijte sve. Ovo je dvadeseti ma nećemo još feštat -neka agvantomo srebrenega (dvadesetipeti) . Svi lipo i karšćonski pasajte ovu Velu šetemonu pa

NEKA VON NA DOBRO DOJDE To von svima želin u

•••••••••••••••••••••••••• 3

KAPELANOVA BESIDA

Put ka "ozdravljenju" blagdana

EUIIARISTI A BOGATSTVO NED

Posljednjih se godina (od 2003.) u Hrvatskoj razvila živa rasprava o reguliranju rada trgovina nedjeljom i

blagdanom te, što je bitno povezano s tim, općenito o ulozi i vrijednosti slobodne (neradne) nedjelje. S jedne su se strane našli Crkva i sindikati, koji se zalažu za neradnu nedjelju te na drugoj strani predstavnici krupnog kapitala koji, u svrhu profita kao jedine važeće životne norme, nedjelju nastoje pretvoriti ne samo u radni nego i trgovački dan (dan za shopingiranje).

o ulozi i smislu nedjelje može se govoriti na mnogo načina. Tako se govori o povijesnoj, društvenoj, kulturološkoj, religioznoj dimenziji nedjelje. U spomenutoj se raspravi, pa i od strane Crkve, nije toliko govorilo o religioznoj dimenziji koliko o društvenom i socijalnom vidu neradne nedjelje. U našem sekulariziranom društvu to je i razumljivo. Ipak, malo začuđuje da se u društvu u kojem se velika većina (preko 85%) ljudi deklarira katolicima, govor o vjerskoj, religioznoj, obredno j dimenziji nedjelje tako teško prihvaća. Primjećujemo kako i hrvatski jezik svojim nazivom ,,nedjelja" u prvi plan stavlja ne religioznu već društvenu označnicu toga dana. Kršćanski je naziv Dan Gospodnji. Cilj nam je, ovim tekstom, u odnos staviti upravo te dvije dimenzije: nedjelju kao Dan Gospodnji i kao neradni dan. Za kršćanina nedjelja nije samo "sloboda od" već u prvom redu "sloboda za". Ukoliko se zadržimo samo na dimenziji "slobode od" dolazimo do društvenog fenomena zvanog blagdanska groznica: ljudi neradnim danom, zbog toga što ne idu na svoj uobičajeni posao, imaju višak slobodnog vremena koje ne znaju ispuniti. Nekad se to vrijeme, slobodno od uobičajenog posla, otvaralo blagdanskom vremenu, vremenu slavljenja i zahvaljivanja. Danas se, uslijed gubitka smisla za obred, za blagdan, za zahvalnost, slobodno vrijeme "ispunja" cjelodnevnim posjećivanjem velikih trgovačkih centara. U tom je kontekstu posve razumljivo da se veliki trgovački lanci svim silama bore da nedjelja ne postane neradni dan.

Može li u ovom našem, po tradiciji kršćanskom ambijentu, blagdansko vrijeme ponovno oživjeti i ljude otvoriti za kreativnost, za nadnaravno, zaBoga? Smjeru kojim se kreće zapadno društvo ne daje odviše razloga za optimizam. Ipak, ne treba očajavati. Ako postoji put kojim bi se moglo i trebalo krenuti prema "ozdravljenju blagdana" onda je to nedjelja. A da bi nedjelja "oživjela" nije dovoljno da bude neradan dan, iako je to prvi i osnovni uvjet njezina buđenja. Potrebno je nedjelju ispuniti smislom, kreativnošću,

slavljem. U ovom ćemo tekstu pokušati ukazati na neke, možda malo zanemarene, označnice kršćanskoga života koje, po djelatnoj zauzetosti vjernika, mogu ispuniti obogatiti kako vjerničku zajednicu tako i društvo u cjelini.

4 ••••••••••••••••••••••••••••

KAPELANOVA BESIDA

Identitet - nedjelja nije tek stvar folklora, tradicije, običaja. Za neke možda jest, no kršćani si ne bi smjeli dopustiti da ono što bi trebalo biti njihov temelj postane tek nešto čemu pristupaju površno i iz običaja. To nam se može dogoditi ako se zadržimo samo na dimenziji nedjeljnog počinka, a zabomvimo na slavljenje eubaristije. U takvim prilikama blagdCl1lSki dan može izgubiti svoje izvorno kršćansko značenje te postati dan pukog počinka i bijega, u kojem se čovjek, blagdanski o4jeven ali nesposoban da blagdanu je, naposljetku zatvara u tako usko obzorje što mu ne dopušta da vidi nebo (Dan Gospodnji - Pastoralna nota talijanskih biskupa, br. 5). A ako zabomvi na vertikalni odnos vrlo će brzo i horizontalne odnose pokušati podrediti svojim sebičnim ciljevima. Ne ohmbruje nas što se i među vjernicima mogo čuti mišljenja koja ne uvažavaju važnost nedjelje. Neki drže kako je nevažno hoće li netko nedjeljom ići na misu, ili će je pmtiti preko televizije, ili će se pak sami moliti Bogo. Nedjeljno je svetkovanje pitanje kršćanskog identiteta. Kršćanin se vara ako misli da može živjeti bez slavljenja nedjelje. To nije pitanje zapovijedi, većjeto stvar identiteta.

Euharistija - put živJjenja nedjeJje - u kršćanskoj je civilizaciji nedjelja slobodan dan. Iako je povijesni razvoj kroz prvo tisućljeće od nedjelje učinio snažan čimbenik zaštite slabijih i socijalno ugroženih, nedjelja je ipak nastala iz posve religioznih, vjerskih pobuda. Nedjeljaje dan u koji se rana kršćanska zajednica okupljala da slavi Uskrsnuće Gospodinovo. Odatle i kršćanski naziv za nedjelju ,,Dan Gospodnji". Dan Gospodnjije za kršćane postupno postajao "dan Euharistije, dan molitve, dan zajednice i obiteiji, dan odmora i blagovanja, dan počinka od svakodnevnih napora (osobito za siromašne, sluge, robove) te je tako predostvarenje one konačne potpune slobode od ropstva i bijede "(pastoralna nota talijanskih biskupa, br. 4). Za našu je temu važno uočiti ovaj odnos: slavljenje Euharistije potakoulo je uočavanje i mzvitak općeljudskih i društvenih vrednota. Taj se mzvoj nije dogodio slučajno. Euharistijsko slavlje, koje Sabor naziva izvor i vrhunac kršćanskog života je svojevrsno sjeme iz kojega se mzvija vjemikov odnos prema sebi, prema svijetu i prema Bogo.

Put navještaja - čini se kako Crkva danas suvremenom čovjeku ne uspijeva navijestiti bogatstvo i smisao vjere. Kriza vjere i odnosa prema nadnamvnom, prema Bogo, svoje izvore ima i u nemogoćuosti postmodernog čovjeka (pa i postmodernog vjernika) da euharistiju shvati kao egzistencijalno bitnu za svoj život). Osobito je teško današnjem čovjeku, koji je obilježen individualizmom, govoriti o zajedništvu, o smislu i vrijednosti Crkve. Jedan od glavnih putova kojim Crkva treba izraziti samu sebe svijetu je euharistija. Ne mislimo pritom samo na misno slavlje u kojem se euharistija slavi, iako je i to važan element. Mislimo na život koji se treba svjesno hraniti

euharistijom. Životi vjernika su najsnažniji glas kojim Krist danas govori svijetu. A da bi vjernici živo svjedočili Krista, momju prvo sami razumjeti njegov način govom i susreta s čovjekom. Upmvo je euharistija najjasniji Bolji govor o sebi. U euharistiji se očitnje bit Isusova života. Uljelovljenje, riječi, geste, pashalno otajstvo, u svemu se tome očituje Isusov odnos prema Ocu i ljudima. U svemu se tome on pokazuje kao čovjek i Bog za druge. Bit je euharistije upravo u tome: nenametljivo biti za druge. Samo ono kršćanstvo koje svojim životom pokazuje plodove svoga svetkovanja nedjelje, dana Gospodnjeg, može istinski navijestiti Krista i obogatiti društvo u koj em živi.

Obnova zahvalnosti - Euharistija znači priznanje, zahvalnost, zahvaljivanje. Time se u prvom redu želi usmjeriti naš odnos prema Bogo. Njega priznajemo svojim Gospodinom, Njemu zahvaljujemo, Njega slavimo. No, taj odnos prema Bogo traži svoj nastavak u odnosu prema čovjeku. Zahvalnost s kojom pristupamo stolu Gospodnjem ne završava riječima "idite u miru" (postavlja se pitanje koliko je hrvatski prijevod "idete u miru" adekvatan onome sto u latinskom znače riječi ,,Ite, missa est"? Čini se kako hrvatski prijevod dovoljno ne ukazuje na povezanost kršćanskog života i onoga što se u misli slavi). Ta je zahvalnost u euharistiji postigla svoj vrhunac, ali je u isto vrijeme i izvor koji bi trebao poteći u vjernički život i doprinijeti ljepoti i bogatstvu međuljudskih odnosa obilježenih zahvalnošću. Nedjelja je vrijeme u kujem se naši odnosi, zbog posla i mznih briga preko ljedana možda zanemareni, nanovo mogu obogatiti međusobnom zahvalnošću i darivanjem. Ne tek darivanjem u materijalnom smislu nego darivanjem samoga sebe, svoga vremena. U društvu u kojem profit sve više postaje glavni motiv življenja i djelovanja zahvalnost se polagano gobi i postaje nepotreboa. Ukoliko sve što mi je od drugih potrebno mogo kupiti te ukoliko sve što ja njima dajem oni meni trebaju platiti, zahvalnost je nepotreboa i nemoguća. Kršćanin hmujen euharistijom u takvo društvo unosi svjetlo i nadu. Iako je svaki dan podoban na dobrotu i zahvalnost nedjelja je osobito pogodna da se okrenemo i prema onima kojima preko ljedna nismo umogoćnosti doći.

Svjedočanstvo ("neprofitabilnog") zajedniitva - svjedoci smo vremena u kojem su ljudi, unatoč mnoštvu tehničkih sredstava komunikacije, sve više zatvoreni u sebe. Svatko ima neki svoj posao, neku svoju brigu, neke svoje probleme koje pokušava riješiti sam bez pomoći drugih, bez zajednice. "Pojam ja i moje u suvremenom potrošačkom društvu sve više izgurava one mi, nQŠe,jedni s drugima, jednom riječju: izgomva opće dobro" (K. Sever, Promocija dostojanstva radnika, str. 61). Može li vjernička zajednica u takvom svijetu bit proročki znak zajedništva? Ukoliko kršćanska zajednica, po uzoru na Kristovo darivanje sebe drugima (proegzistenciju), bude

•••••••••••••••••••••••••••• 5

zajednica solidarnosti, međusobne brižljivosti i bratstva, onda zasigurno može. No, nije dovoljno zajedničko nedjeljno okupljanje. Ono je temelj i izvor. Iz euharistijskog okupljanja proizlazi život zajednice koji je za individualističko ponašanje suvremenog svijeta znak i svjedočanstvo. Samo živo kršćanstvo, koje se živi iz slavljenja euharistije, nosi u sebi snagu koja se može oduprijeti navali konzumističkog mentaliteta koji od blagdana (dana zajedništva) čini dan potrošnje. Jedan od glavnih pokretača suvremenog društva je logika profita, prosperiteta, proizvodnje. Takvo ozračje sve više suzuje ljudski pogled i shvaćanje stvarnosti pa se čini kako je svako vrijeme koje nije donijelo neku materijalnu korist izgubljeno vrijeme. Kršćansko slavljenje nedjelje "pruža mogućnost novoga i drugačijega pogledana nas same, bližnje i svijet u kojem živimo. Euharistijsko se slavlje, u materijalnom smislu, očituje kao neprofitabiino i nekorisno. No ono je za kršćane (ili bi trebalo biti) izvor slobode, kreativnosti, zahvalnosti, djelatne ljubavi. Nedjeljna "sloboda od" prostor je u kojemu bi sve te vrijednosti koje izviru iz euharistijskog zajedništva trebale dobiti svoj konkretni izričaj. Tako se, na prvi pogled "beskorisna"

nedjelja pokazuje kao "koristan" i izgrađujući element kako vjernika tako i društva u cjelini.

Euharistija - motiv socijalne osjetljivosti - u raspravi o radnoj ili neradnoj nedjelji mnogo se govori o pravima radnika, o socijalnoj dimenziji nedjelje, o potrebi solidarnosti u društvu. To su uistinu važna pitanja. Porazna je činjenica što se i među vjernicima koji iz nedjelje u nedjelju idu na misu mogu čuti stavovi kako nema ništa loše u radu nedjeljom, kako treba ljudima dati šansu da idu u kupovinu. Zaboravlja se da netko treba raditi u tim trgovinama, da ne može biti sa svojom obitelji, da gubi pravo na zasluženi odmor. Iz toga se njihova stava vidi da nisu razumjeli "logiku euharistije". Misno je slavlje spomen čin i aktualizacija Isusovog pashainog otajstva. I ne samo pashalnog otajstva nego i cijelog njegovog života. A njegov je život, kako već rekosmo, bio život za druge. Zato možemo reći kako je zalaganje Crkve za neradnu nedjelju i prava radnika ne samo njezino pravo nego i dužnost. Žalosno je što društvo i mediji često krivo tumače zalaganje Crkve te je pokušavaju prikazati kao sebičnu i okrenutu nekim svojim interesima.

6 ••••••••••••••••••••••••••••

KAPELANOVA BESIDA

No tome doprinose i mnogi kršćani koji svojim nedosljednim životom nisu u stanju pokazati bogatstvo nedjelje. Bilo bi veoma znakovito kada velike trgovačke lance nedjeljom ne bi posjećivali kršćani. Vjerojatno bi onda ostali prazni. Možda je danas utopija govoriti o tome no slavljenje nas euharistije poziva i na osobno preispitivanje: kolika je moja svijest o pravima drugih na odmor, na vrijeme posvećeno obitelji? Ili se sve mora podvrgnuti mome komoditetu, mojim potrebama? Vratimo se pitanju s početka: može li u našem društvu ponovo oživjeti blagdansko vrijeme, mogu li blagdani biti više nego tek neradni dani? Odgovor na to pitanje ovisi o nedjelji, tj. o našem shvaćaju nedjelje. Ukoliko nedjelja postane tek višak slobodnog vremena koji ispunjamo posjetom velikim trgovinama i kupovinom, cjelodnevnim gledanjem televizije ili "surfanjem" po internetu, onda i nedjelja i blagdansko vrijeme posve gube svoj smisao. Čini se kako dio društva već ide u tome smjeru. Nedjelja je kršćanski blagdan. U početku ju je slavila mala skupina ljudi, da bi kroz stoljeća nedjelja postala i neradni dan i dan slavlja u cijelom zapadnom svijetu. Da bi nedjelja danas "oživjela" potrebno je isto ono što se dogodilo u početku kršćanstva: da je istinski i s vjerom slavi kršćanska

zajednica koja zna da je to pitanje njezina identiteta. Iz vjerničkog slavlja proistječe i vjernički život koji oplemenjuje i obogaćuje društvo u cjelini. Nužno je svim se silama zalagati i za pravo nedjeljnog odmora, tj. za neradnu nedjelju. No još je potrebnije da vjernici svojim životom pokažu način kvalitetnog življenja blagdanske "slobode od" koja, ispunjena zahvalnošću, ljubavlju i kreativnošću postaje "sloboda za". Slavlje Uskrsa neka nam bude inspiracija da i u tjednom ritmu nedjelja postane ne samo neradni dan nego slavlje Isusove pobjede nad smrću.

don Pavao Gospodnetić

LITERATURA: Izjava Komisije" Justitia et pax" o očuvanju kulture slobodne nedjelje, u: Kultura nedjelje i dostojanstvo radnika, uredili: Stjepan Baloban i Gordan Črpić, CENTAR ZA PROMICANJE SOCIJALNOG NAUKA CRKVE, KS Zagreb, 2005.; Dan Gospodnji - Pastoralna nota talijanskih biskupa, KRŠĆANSKA SADAŠNJOST, Zagreb 1985. ; Xavier LEON - DUFOUR, Rječnik biblijske teologije, KS, zagreb 1993.; Nikola BIŽACA, O euharistiji i zajedništvu u povijesnim mijenama, u: Crkva u svijetu, 42 (2007), br. l, str. 7-38.; Željko TANnĆ, Nedjelja ili "Shoping day", u: Kultura nedjelje i dostojanstvo radnika, uredili: Stjepan Baloban i Gordan Črpić, CENTAR ZA PROMICANJE SOCIJALNOG NAUKA CRKVE, KS Zagreb, 2005. str. 65 -70.; Krešimir SEVER, promocija dostojanstva radnika, u: Kultura nedjelje i dostojanstvo radnika, uredili: Stjepan Baloban i Gordan Črpić, CENTAR ZA PROMICANJE SOCIJALNOG NAUKA CRKVE, KS Zagreb, 2005. str. 49 -64.

•••••••••••••••••••••••••• 7

PASIONSKA BAŠTINA

Dinko Damjanić, vrbovački križonoša

SMISAO KRIžA NISU VELIKE RIJEČI "Zapiso son se za nosit križ 1992., kad son izoša iz bolnice", počinje svoju priču ovogodišnji križonoša za Vrbosku, 31-godišnji ribar Dinko Damjanić. "Tad son se bi ispeko i čitiri miseca son učini u bolnicu. Radi tega son se zapiso. "

D inIm je peti križonoša u svojoj obitelji. Prvi rođak njegovog oca, koji je 1960-ih nosio križ, ostao je zapamćen kao najmlađi križonoša u Vrboskoj. Imao

je samo 15 godina. Dinkotov otac barba Toma, ribar koji gotovo svaki dan ispred svoje kuće kod crkve-tvrđave strpljivo krpi mreže, nosio je križ 1976. godine. Ovogodišnji križonoša kaže da je prvi put išao za križen kada je imao pet godina i šali se da su mu se "kazivali miši prid oči ujutro kad su dohodili doma". Sunčano je subotnje poslijepodne u ožujku, sjedimo na kavi na varbovačkoj rivi i oboružana sam hrpom pitanja. Planje bio razgovarati sa Dinkotom o njegovim razlozima za nošenje križa, očekivanjima od procesije, pogledu na procesiju Za križen nekad i sad ... i tako jednako razgovarati s ostalom petoricom križonoša. Pričali smo što se promijenilo otkada je UNESCO proglasio procesiju nematerijalnim kulturnim dobrom. Nije li to samo zapečatilo neizbježno - da Za križen postaje samo tradicija i folklor? Dinko kaže da je istina kako procesija sve više postaje folklor i smeta mu razbacivanje tradicijom i njezino komercijaliziranje. Ipak, u Vrboskoj je iskonski duh, kaže, još uvijek prisutan i ne gubi se. Pretpostavljam da bi to bio odgovor svakoga križonoše, a opet, činjenicaje da su neka mjesta stjecajem okolnosti više ili manje podložna folklorizaciji svega. A onda se dogodilo nešto što me natjeralo da odustanem od razgovora sa drugim križonošama. Dinko nije rječita osoba, tijekom razgovora trebalo je izvlačiti riječi iz njega. No sam izraz njegova lica dao mi je do znanja da on svoju ulogu križonoše, sve ono što je tome prethodilo i sve što nakon toga slijedi shvaća kao nešto što će imati veliku, snažnu i samo njemu i njegovim najbližima razumljivu ulogu u životu. Na pitanje što očekuje da će mu donijeti nošenje križa i koja je njegova glavna želja te noći, dugo je šutio. A onda je rekao: "Da mi žena rodi." Jednako tako će kratko, ali snažno poručiti svima koji budu išli za križen neka im bude "zdravja, sriće i najveće vire u Boga".

Vjerujem da bi i ostalih pet križonoša jednako tako, skromno, ali iskreno i snažno progovorilo o razlozima za nošenjem križa i njihovim očekivanjima. Niti jedan intervju ili reportaža ne mogu prenijeti ono što je uistinu u njihovim mislima i srcima. Jedino što možete primijetiti je izraz lica koji vas potakne na razmišljanje. Smisao nošenja križa za njih nisu velike riječi. I ona svjetla ferala, pjesme, pa i za neke omražena blagovanja na Uskrsni ponedjeljak i Mali Uskrs potvrda su daje netko te noći bio ijest uz križonoše. Bez velikih riječi shvaća njihove brige i njihove nade. Poput Krista, i oni će duboko u sebi proživljavati svoj Veliki petak ... u ime svih mještana, hodočasnika, otočana. Dragi Dinko i ostali križonoše, neka vas vaše nošenje križa približi Onome koji j e nosio križ za sve nas. Neka vam ispuni čežnje i nade vašeg života. Neka vam - i svima nama -pokaže da nakon tereta životnih briga i svakodnevice Uskrs postaj e utočište, miri radost. Neka takav bude i ovaj Uskrs.

Zorka Bibić

a ••••••••••••••••••••••••••

PITAM SE PITAM ...

TI(O SU GRI(OI<ATOLICI? M nogi ljudi ne znaju tko i što su grkokatolici. Kada ih vide

kako pjevaju u svojim crkvama, kako se križaju, misle da je to neka druga vjera, da su pravoslavni. Iako izvana

promatrano više sliče pravoslavcima, oni su, kao što im i sam naziv kaže, katolici grčkoglbizantskog obreda. Njihovi biskupi isto kao i rimokatolički posjeduju svu onu vlast i službu koju je Isus dao svojim apostolima. Grkokatoličke biskupe imenuje isti rimski papa koji imenuje i rimokatoličke biskupe. Budući da su grkokatolički biskupi u potpunom jedinstvu s rimskim papom, očito je da svi grkokatolici pripadaju Katoličkoj crkvi. Od samog početka kršćanstvo se počelo razvijati na dva bitno različita načina. Ono što im je Isus predao apostoli su posijali po različitim dijelovima svijeta. Isto sjeme na drugačijoj njivi donosi i drugačiji plod. Tako je sjeme kršćanstva na jedan način izniklo i procvalo na Zapadu, a drugačije na Istoku. Na Istoku se pojavilo kršćanstvo grčkogajezika i grčkih običaja, dok su na Zapadujezik i običaji bili latinski. Od početka su se kršćanski Istok i Zapad razlikovali u pjevanju, odijevanju, slikanju svetih slika i gradnji crkava, kao i u manjim crkvenim zakonima. Isus je odredio da se misa služi tako da se nad kruhom i vinom izgovaraju riječi pretvorbe i da se zatim vjernici pričeste. Jasno je da su kršćani kasnije tu jezgru svete mise uresili i proširili različitim pjesmama, molitvama i čitanjima iz Biblije. Sigurno je i to da su to činili prema svom ukusu i prema svojim običajima. Tako su se razvili različiti načini slavljenja mise, a s vremenom su tako nastali različiti obredi. Nema nikakve zapreke za zajedničko slavljenje sakramenata i za suživot rimokatolika i grkokatolika. Oni se slobodno jedni kod drugih ispovijedaju i pričešćuju i slobodno se medusobno žene i udavaju. Redovito kod takvih mješovitih katoličkih ženidbi mladenka prima obred svoga muža, kako bi mogla slaviti Euharistiju i sve blagdane zajedno sa svojom novom obitelji.

Razlike Napokon treba spomenuti u čemu se ta dva obreda iste vjere izvana razlikuju, jer ta razlika mnoge dovodi u zabludu. Razlike, kako rekosmo, nema ni u vjeri, ni u sakramentima, ni u crkvenom zajedništvu. Međutim, grkokatolici se križaju sa tri prsta, isto kao i pravoslavni vjernici. Povijest pokazuje da su se i rimokatolici na Zapadu sve do 13. stoljeća tako križali. Papa priznaje i cijeni oba načina križanja, sa tri ili pet prstiju. Križanje sa tri prsta svakome govori ovo: tko se tako križa vjeruje da je jedan Bog u tri božanske osobe, a Isus je pravi Bog i pravi čovjek. Zacijelo su se u vrijeme naših hrvatskih kneževa i kraljeva svi Hrvati, i bizantskog i

rimskog obreda, križali sa tri prsta. Stoga je pravo neznanje, znak nepoznavanja vjere i povijesti, kad se kaže nekome koji se prekriži sa tri prsta da se Hrvati tako ne križaju. Među manje vidljivim razlikama također je razlika pričesnog kruha. Rimokatolici slave Euharistiju beskvasnim, a grkokatolici kvasnim kruhom. U oba slučaja to je pravi, pečeni pšenični kruh; u oba slučaja on se pretvara u pravo Tijelo Kristovo. Na Istoku se kroz sva stoljeća sačuvao starodrevni običaj da se svi vjernici, a ne samo svećenik, pričešćuju pod prilikama kruha i vina. Na Zapadu se uveo običaj da se vjernicima u pričesti daje samo Tijelo Kristovo pod prilikom kruha, a Krv Kristovu pod prilikama vina uzimaju samo svećenici. Ipak, velika vidljiva razlika između rimokatolika i grkokatolikaje u tome što kod grkokatolika mogu postati svećenici ne samo oni koji su se prije svećeničkog ređenja dobrovoljno odrekli ženidbe, nego i oni koji su već oženjeni. Tko je jednom zaređen za svećenika, ne može se više oženiti; bilo da je zaređen neoženjen, bilo da je poslije postao udovac. Također, biskup može postati samo onaj koji je neoženjen. Svaki grkokatolički bogoslov prije ređenja slobodno odluči hoće li se ženiti ili će postati svećenik ne oženivši se i tako do smrti ostati neoženjen. Grkokatolici, kao i druge unijatske Crkve različitih obreda su samo još jedan u nizu dokaza univerzalnosti Kristove poruke, ali i dokaz da je jedinstvo kršćana moguće. Različiti obredi pokazuju kako je Božju riječ moguće i potrebno naviještati u svakoj kulturi. Stoga ovim putem čestitam 400. obljetnicu jedinstva s Rimom svim vjernicima Križevačke eparhije. Ova obljetnica nam može biti poticaj da još više molimo za jedinstvo svih kršćanskih crkava i zajednica. Namnogaja i blagaja ljeta.

I Hristos voskrese! Voistinu voskrese! Aleluja!

Milan Šarić

BI LI ISUS DANAS BIO NA facebook •

/Iz razgovora s kardinalom Reinhardom Marxom,

nadbiskupom Munchena, za njemački tisak/

Gospodine kardinale, danas govorimo o eurokrizi, skupom benzinu, brigama oko posla. Sigurno razumijete ako ljudi nemaju više vremena za Boga? Kardinal: Pitanje je ipak što ljudi propuštaju bez Boga. On se može proći i bez nas. Ali ako mi svoje planove napravimo, a ne nađemo vremena za mir i za razmišljanje, to nam šteti. Vrijeme za Boga, vrijeme je intenzivnije biti čovjek.

Za Uskrs crkve su pune. Raduje Vas to ili Vas ljuti kad vidite te prigodne" vjernike"? Kardinal: Radujem se svakome koji kaže da za Uskrs treba ići na misu. Kad bi i nedjeljom crkve bile pune, bilo bi lijepo. To da na Uskrs mnogi dolaze u crkvu, pokazuje da traženje Boga ne prestaje i da Isus i danas ljude privlači.

Mnogi od nas su u svako doba dana i noći dostupni. Je li to prokletstvo ili blagoslov? Kardinal: Najvažnijeje daje Bog za nas uvijek tu, uvijek dostupan. Ali ako čovjek misli da mora u svako doba biti dostupan, taj mnogo toga izgubi.

Što kažete nekome koji za vrijeme mise šalje mailove? Kardinal: Koncentriraj se na ono bitno! Tko za vrijeme razgovora" esemesa" ili bulji u svoj mobitel, pokazuje svom sugovorniku da mu nije važan. A to ne bismo trebali nikome pokazati, pogotovo ne dragom Bogu. U osobnom susretu trebamo se potpuno unij eti.

Kako bi Isus danas bio moderan? Bi li imao profil na /acebooku? Kardinal: Isus je uvijek imao svoj profil, dugo prije kompjutera. Njega su slijedili ljudi i ravnali svoj život po njemu. Ali osobni susret bi za njega stajao na prvome mjestu, tada kao i danas.

Ako bi za Uskrs imali neku želju, što bi to bilo? Kardinal: Poželio bih da Europa opet pronađe svoje duševne i duhovne korijene, jedinstvo koje nadilazi ekonomske interese. Radi se o mnogo većim stvarima od eura: radi se o budućnosti i identitetu našega kontinenta. Oboje je bez kršćanstva, za mene, nezamislivo.

Preveo i priredio: Jure Buzolić

10 «) «) ••••••••• «) «) •••••••••••• «)

PRIJATELJI MISIJA

MEĐU MLADIM VOLONTERIMA

Z nate li da i naša župa ima jednog volontera u misijama? To je Leo Komazin. Sigurno svi znate da je bio upao u drogu. Mnogi ljudi više puta zadu na

stranputicu i zalutaju. Nađu se u bespuću, što se dogodilo i našem Leu. No ipak dragi Bog svakomu koji zaluta upali svjetiljku koja mu rasvjetljuje stazu po kojoj može izići iz bespuća i tame na svjetlost, samo ako to želi i hoće. Bogu hvala! Naš Leo je slijedio to svjetlo i izišao iz te tame. Sigurno da su ovome mnogo pridonijele majčine molitve i suze, koja je puno molila za njega. On se sada nalazi u Argentini i misli ostati tamo dvije godine, a možda i više. Ovaj odlazak u misije sigurno će ga još više oplemeniti i u životu će mu mnogo značiti. Pratimo ga i mi našim molitvama. Trebamo voljeti i moliti, i to ne samo naše misionare nego za misionare cijele svete Crkve. Danas sve više mladih odlazi raditi u misijama kao volonteri. Prošle godine su se dva profesora informatike iz Zagreba vra~la kući iz Gane nakon godinu dana - Krešimir Mihić i Igor Znidarić. Evo njihova iskustva:

Krešimir veli: Naučio sam cijeniti ljude bez obzira čime se bavili i kako izgledali. Možda će malo smiješno zvučati, ali sada kad bilo što kupujem, prvo preračunam koliko bi se obitelji moglo prehraniti ili učenikaškolovati s tim novcem.

A Igor nadodaje: U Gani sam primio sliku pravog odgoja koji je postojao i kod nas nekoć davno kada su naše bake i djedovi bili mladi. Poštivanje odraslih i svih ljudi oko sebe, neupitna je vjera u Boga, nesebično davanje sebe, kultura ponašanja i još mnoge druge etične stvari koje su nestale u našim takozvanim velikim i kulturno razvijenim zemljama. Uistinu sam dobio mnoge nove poglede na život, nova razumijevanja, shvaćanja, jedno od najvažnijih stvari sam naučio da ne treba toliko žuriti u životu kao što mi to radimo u takozvanim naprednim zemljama, nego da moramo imati vremena za Boga, sebe i za ljude oko nas, jer sve ostalo je prolazno.

A Sveto Pismo zaključuje: Čovjek žuri, hiti, da bi što više zakasnio.

Misionar Fra Stojan Zrno u svom dnevniku iz Konga piše kad obilazi sela kako se djeca vesele misionaru, jer znaju da će od njega dobiti jedan bombon, pa kaže: Misli mi idu u domovinu. Mislim da bi bilo dobro svu hrvatsku djecu skupiti da promatraju radost ove djece. Trebalo bi da i hrvatske majke vide kako se ovdje žene s djetetom u naručju guraju oko misionara da njihovom djetetu dade jedan bombon.

Molimo Gospodina da se nađe velikodušnih mladića i djevojaka koji će popuniti njihova mjesta i slijediti njihove korake. Misionari su zvijezde koje nikad ne zalaze, jer su iz ljubavi prema Gospodinu dali svoje živote za one najbjednije, koji su njemu tako dragi. Prošle godine je u misijama ubijeno 18 svećenika misionara, 4 misionarke, časne sestre i četiri volontera. Njihova se imena neće nikad zaboraviti jer su prolili svoju krv i dali svoje živote za spas duša poput našega Gospodina Isusa. Neka imje hvala i vječna slava. Ovih dana sam pročitala da u svijetu svaki peti dan jedan kršćanin biva pogubljen zbog svoj e vj ere. Zaista zastrašujuće.

s. Metiida Oreč

•

OLl

PRIJATELJI MISIJA

KALVARIJA Kalvarija nije Veliki petak. Kad god mije teško ja pođem gore, tu nisam sam!!! Mnoštvo je tu onih koji mole, koji se kaju, opraštaju, plaču, rugaju, proklinju i vjeruju. A ja??? Stojim, gledam prislonjen na sv. Drvo. I ja govorim svoju bol, tražim oproštaj, učim kako ću oprostiti, trpjeti, moliti i hoću svima oprostiti i za sve moliti. Ovo je sveto korizmeno vrijeme. Vremena se mijenjaju, ljudi još brže. Boga zapostavljamo, za molitvu i pokoru nemamo vremena ili neće da znamo. Prigni svoju oholu glavu, budi ponizan i nauči se Bogu za ljubav prigrliti križ i nositi ga dok god on to želi. Zašto mi nećemo nositi križ koji nas vodi u nebo? U križu je spasenje, zaštita i obrana. U križu je život. Zato prigrli križ da živiš u vijeke. Ako taj križ dobro prepoznaš, naći ćeš me u njemu. To je početak života. Bože, učini da se ostvari već danas i moj Uskrs!

Leo Komazin

12 .... ti .. ti .. ci ti ci ti ci ... ci • ci ti ti ci ti ci ci ti .... ci PRIKAZI

Živan Sikirić: Aktualna razmišljanja jednog kršćanina kOji bi to htio biti: Oda ljubavi

SAMO SE PO KRISTOVOJ LJUBAVI MOŽE DOGODITI OBNOVA SVIJETA I ČOVJEKA

U srpnju prošle godine u biblioteci ,,Raskrižja" Naklade Bošković izišla je knjiga

Aktualna razmišljanja jednog kršćanina koji bi to htio biti: Oda ljubavi (Split, 2011., 296 str.) autora dipl. iur. Živana Sikirića. Živan Sikirić je rođen u Hvaru ll. svibnja 1927. g., a školovao se u Splitu gdje je završio osnovnu školu i klasičnu gimnaziju. Diplomirao je na Pravnom fakultetu u Zagrebu. Na prijedlog splitskog nadbiskupa msgr. Frane Franića, s kojim je surađivao kao predsjednik Nadbiskupskog pastoralnog vijeća, papa Pavao Vl. proglasio ga je 1977. g. vitezom - Eques Commendator Ordinis Sancti Silvestri Papae. Član je hvarske Bratovštine sv. Križa.

Knjiga Aktualna razmišljanja podijeljena je u tri glave: l. Razmišljanja o nama kršćanima, 2. Prigodna razmišljanja (podsjetnici) i 3. Posebna razmišljanja. Recenzent knjige msgr. dr. Drago Šimundža u predgovoru o knjizi piše:

Dosta je toga što će čitatelj u tim razmišljanjima otkriti i doživjeti. Radi se o aktualnim razmišljanjima i praktičnim temama, o duhovnom !ivotu i evan4eoskom poslanju u poticajnom stilu - sve do ostvarenja Kristove ljubavi i osobne preobrazbe u životu. Mnoge bi misli stoga trebalo spomenuti, no moramo zastati na dva-tri bitna polazišta. U središtu su svega Kristova ljubav i velikosvećenička molitva, perspektiva nove evangelizacije i imanentni poziv na svetost ••• Autorova su izlaganja, zakljut!it ćemo, praktična i aktualna. Iako im je tematika raznolika, nakane su im plemenite i jasne. Kristova ih ljubav bitno određuje. Samo se po njoj - upućuje autor - može dogoditi obnova svijeta i t!ovjeka u novim vremenima.

Donosimo i jedan ulomak knjige, aktualan u vremenu Velikog tjedna:

Razmišljanje:

TVOJ VELIKI TJEDAN Svaki od nas već ima ili će imati - svoj" Veliki tjedan" ••• I ti ćeš, možda, na razne načine iz različitih uzroka: - krvavo se znojiti - biti bit!evan, popljuvan - izranjavan - trpjeti neizdržive boli, - krivo optu!ivan i nevin suđen - nositi teški križ, pod kojim ćeš možda i padati ••• - i u svemu možda biti - sam ••• Kao i Krist -u svom Velikom tjednu. ••

li, koji već imaš svoj Veliki tjedan Muke, zgrt!en si pod teretom križa neizrecivih boli. Kako odoljeti očaju? Kako izdržati? Jedini pravi odgovor je - Krist. Krist je jedini Cirenac koji ti može pomoći na pravi način nositi križ,. Jer On najbolje zna što je križ, što je bol i kako se ona podnosi ••• u svojoj užasnoj patnji, bio je sav - jedna rana ••• Krist je uz tebe. Pokušaj svoje patnje preliti u njegove rane: Tu ćeš im naći smisao. Njegove rane nastale su iz ljubavi prema tebi. Pokušaj ti svoje patnje snositi iz ljubavi prema Njemu. Uzajamno, za zajedničku svrhu ••• S Kristovom svrhom, vjeruj, lakše ćeš ih snositi ••• Osjetit ćel se tada u svojoj patnji u naručju Ljubavi Oca. U svom teškom nećeš više biti sam ••• I nemoj zaboraviti, uz taj Veliki petak tvoje Golgote, na Veliki četvrtak i na Hranu koju ti je Krist dao, da izdržiš patnje svog Velikog petka. I kada budeš mislio, da je sve izgubljeno - budi miran. Utami Velike subote čeka te- USKRSI ... (str. 162-163)

Knjiga se može naručiti kod autora (adresa: Domovinskog rata 35, 21000 Split, tel. 021/383 204, e-mail: zivan.sikiric@gmaiLcom) po cijeni od 1001m.

Priredio: Joško B.

•••••••••••••••••••••••••• D

PRIKAZI

Pustinja Blaca

HRVATSKI DRAGULJ DUHOVNOSTI, KULTURE I GOSPODARSTVA

Knjiga ,,Pustinja Blaca - Moć malih svjetova" Darka Vlahovića, koju je nedavno objavio nakladnik ,Netgen d.o.o." u Zagrebu, na tragu je svih njegovih

dosadašnjih radova, u kojima autor piše o vrijednostima hrvatske kulturne i duhovne baštine, kao i o sačuvanim prirodnim vrijednostima. Ističući njihov značaj za naš kulturni i nacionalni identitet, Darko Vlahović uvijek gleda u budućnost. Za njega bi se moglo reći da je "tradicijski vizionar", što se na prvi pogled čini nespojivim. Međutim, upravo je to vrijednost koja može spasiti i sačuvati naše nacionalne, kulturne, duhovne i prirodne resurse pred agresijom anacionalnog i bezosjećajnog kapitala, za koji je profit mjera svih vrijednosti. Radi se, naime, o sačuvanim prostorima, koji predstavljaju iznimno vrijedan resurs od strateškog značaja za hrvatsko gospodarstvo i ako ga "potrošimo", nikada ga više nećemo moći revitalizirati. Darko Vlahović ima uistinu pravi odnos prema sačuvanim prostorima, arhitektonskim i prirodnim, koji se sastoji u mjeri i skladu, u kreativnom odnosu čovjeka i prirode koji pridonosi kvaliteti življenja i to ne trenutačno, nego dugoročno. Pustinja Blaca zacijelo je vrijednost hrvatske baštine koja čeka upis na UNESCO-vu listu svjetske kulturne i duhovne baštine. No najprije ovo kulturno, duhovno i gospodarsko

"čudo na Braču" moramo sami "upisati" u svoju svijest, jer mijoš uvijek, nažalost, nismo u dovoljnoj mjeri svjesni svih prirodnih, duhovnih i kulturnih vrednota što ih je hrvatski narod kroz minula stoljeća baštinio na prostoru svoje domovine, kao i onih vrijednosti što ih je sam u svojoj povijesti stvorio. Ako je igdje riječ "stvaranje" prikladna za djela ljudskog duha i čovjekovih ruku, onda je to na području Pustinje Blaca. Premda se riječ "stvaranje" rabi uglavnom u umjetničkoj sferi, za sve što je u Pustinji Blaca ostvareno u tijeku četiri stoljeća uistinu nema prikladnije riječi od "stvaranja", jer sve što je urađeno započeto je od ništice, odnosno od nemogućih uvjeta za preživljavanje, na što upozorava i sam naziv ovoga prostora koji imenujemo "pustinjom". Došavši u pusti prostor 1550. godine, u kraj koji se nalazio daleko od naselja, bez staza i putova, koji je bio krševit i bez plodne zemlje, redovnici-glagoljaši su radom svojih ruku, koji je bio prožet obiljem duhovnosti, pusti krajolik ubrzo pretvorili u ugodno mjesto za življenje ne samo za sebe nego i za članove šire zajednice. Djelujući u nemogućim uvjetima ostvarili su "hvalospjev" stvaralačkom ljudskom duhu i ljudskoj nesebičnoj marljivosti. Plod njihova djelovanja je obilno duhovno i materijalno blagostanje i visoka kulturna razina. Ako znamo da se to ostvarilo u pustoši, koja nije pružala ništa osim

w ••••••••••••••••••••••••••••

PRIKAZI

"čistog prostora", doista možemo govoriti o "čudu na Braču", koje zapravo nije čudo već je istinita stvarnost, koja se poput "obećane zemlje" može ostvariti na svakom dijelu našeg globusa. To potvrđuje činjenicu da se zapravo "obećana zemlja" nalazi u čovjeku i treba je samo stvaralačkom snagom duha i voljom svijesti otkriti i oploditi. No osvrnimo se na činjenice, odnosno na stvarne plodove djelovanja "pustinjaka", odnosno svećenika-glagoljaša koji su u Pustinji Blaca živjeli i djelovali od 1550. do 1963. godine, kad je umro posljednji svećenik don Niko Miličević, ml., doktor i profesor astronomije. Činjenice na gospodarskom području su sljedeće: u kraju u kojemu nije bilo plodne zemlje blatački "pustinjaci" razvili su vinogradarstvo (600 barila vina), maslinarstvo, voćarstvo (staklenik za limune i naranče), stočarstvo (preko 1000 ovaca) i pčelarstvo (pčelinjak s 330 kamenih ulišta, godišnje 15 kvintala meda), a svoje proizvode su izvozili trgujući vlastitima brodovima (tri jedrenjaka) kojima su plovili do Venecije, sjeverne obale Afrike, juga Pirinejskog poluotoka te do Crnog mora. O postignućima na kulturnoj i duhovnoj razini svjedoči ostavština i dokumenti iz kojih doznajemo da je u Pustinji Blaca postojala bogata knjižnica s više od 10.000 knjiga s područja matematike, astronomije, fIzike, geodezije, klasične književnosti, beletristike, te notni zapisi, astronomske i zemljopisne karte, zatim pinakoteka, tiskara, u kojoj je prva knjiga tiskana 1895. godine. U Pustinji Blaca otvorena je i škola za djecu susjednih naselja koju je u jednom razdoblju pohađalo 47 učenika. Don Niko Miličević, ml. je početkom 20. stoljeća osnovao i opservatorij za koji je nabavio poznati Bremerov teleskop i 3.500 astronomskih knjiga. Svjetski poznati astronom i vrhunski intelektualac don Niko Miličević otkrio je dvije nove komete i novu zvijezdu u zviježđu Sacertae. Danas kada se obilno piše i govori o globalizmu, odnosno o komunikacijskoj "umreženosti" svih područja našega

globusa, uistinu nas začuđuje i zadivljuje da je jedan svećenik-znanstvenik iz Pustinje Blaca prije sto godina bio u kontaktu sa svim važnijim astronomskim zavodima u svijetu i od njih primao odgovarajuće publikacije. Slobodni smo ustvrditi da je Pustinja Blaca, s obzirom na izolirano područje u kojemu se nalazila te na komunikacijske mogućnosti onoga doba, po komunikacijskoj povezanosti sa svijetom u svom vremenu doista bila svjetski fenomen. U samostanskim prostorima nalazio se i veliki broj umjetničkih slika, uglavnom portreta, koji pripadaju mletačkoj školi iz 2. polovice 18. stoljeća, te glasovir, mehanički gramofon, kolekcija 65 satova, od kojih je neke izradio sam don Niko Miličević, ml. Zaključno, potrebno je naglasiti da Pustinja Blaca našoj gospodarskoj i političkoj eliti može biti putokaz i svjetionik i u ovom našem "modernom" vremenu. Naime, svjedoci smo na globalnoj i nacionalnoj razini pohlepnog zgrtanja materijalnih dobara, pri čemu su moral i etika gotovo nepoznate vrijednosti. Stoga i živimo u svijetu u kojemu

•••••••••••••••••••••••••••• 5

PRIKAZI

većina čovječanstva živi na rubu gladi, a manjina pliva u obilju bogatstva, budući da je bogatima prvenstveni cilj osobni interes, a opće i zajedničko dobro je u drugom planu, ili su u potpunosti zanemareni. Spomenuli smo u početku da Darko Vlahović, pišući o tradicijskim vrijednostima, misli na budućnost, a to je na najbolji način potvrdio mišlju u rečenici koja glasi: ,,Blaca kao prostor ispunjen trudom časnih i marljivih ruku i čvrstom vjerom svojih graditelja danas čini podlogu za prepoznavanje ekoloških i estetskih kriterija u nizu aktivnosti obalnoga prostora." Bilo bi spasonosno i plodonosno kada bi odgovorne političke i gospodarske strukture prihvatile ovu dobronamjernu i vizionarsku misao Darka Vlahovića, posebice kad je u pitanju naš obalni prostor kojemu prijeti, figurativno rečeno, zastrašujuća

"pretvorba". Naime, pojedini planirani megalomanski projekti gradnje, koji ne poštuju tradiciju i identitet krajolika, mogli bi "zlatni" prostor hrvatske obale i otoka pretvoriti u "izgubljeni zavičaj".

Tin Kolumbić

MATERINE LIPE RIČI

Kad me mat za ruku u crikvu vodila,

kad je trudna iz poja s brimenon

i s menon hodila i Boga molila,

kad je robu prola, kad me dobre voje

"sunce moje" - zvola, kad je lušijala u maštilu,

kad je bile lancune prostirola na sušilu, kad j e fregala pod,

kad je žanjola zumrod, kad mi je sa zlamenon

Oca, Sina i Svetega Duha dovala pinku kruha, kad je cviće zalivala

i potiho kantala, kad j e sa susidon ćakulala,

kad me bušivala, kad me korila,

kad se s juton nevojon mučila i borila,

ma ča god da je govorila, ča god la:urala,

mlje

lipe riči

Tin Kolumbić

SVECI

sv. LONGIN I KOPLJE SUDBINE

U izvještajima o Isusovoj muci u evanđeljima zabilježeno je da je Isusu nakon što je umro bok proboden kopljem (Iv 19,34), te daje nakon njegove

smrti rimski satnik uzviknuo "Zaista je ovaj čovjek bio Sin Božji" (Mk 15,39). Predaja je ovog satnika poistovjetila s osobom kojaje probila Isusa kopljem, a apokrifno Evanđelje po Nikodemu dalo mu je i ime - Longin. Samo ime dolazi od grčke riječi za koplje - longche. Navodno je bio rodom iz malog mjesta Lanciano u današnjoj talijanskoj pokrajini Abruzzo (po drugima iz Isaurije u Maloj Aziji). Kasnije se obratio na kršćanstvo i primio krštenje od apostola. Živio je u Cezareji i mnoge je pokrstio. Nakon što je odbio žrtvovati kumirima, slijepi upravitelj osudio gaje na smrt. Longinje upravitelju obećao da će progledati nakon što on bude pogubljen. I doista, nakon što je Longinu odrubi j ena glava 2. prosinca 37. g., upravitelj je progledao i postao kršćanin. Zemni ostaci sveca 533. g. doneseni su u talijansku Mantovu, gdje se časti kao zaštitnik grada. Legenda govori da je pokraj Mantove sv. Longin, prije nego će se vratiti u Cezareju, zakopao spužvu natopljenu Kristovom krvlju. Ta je spužva u srednjem vijeku pronađena i također pohranjena u Mantovi. Papa Inocent VI. je 2. prosinca 1340. uvrstio Longina u popis svetaca, a spomen mu se slavi 15. ožujka. Oko samog koplja kojim je Longin probo Isusa - svetog koplja ili koplja sudbine - ispreplele su se brojne legende. Hodočasnik Antonin iz Piacenze u 6. st. piše daje u bazilici na brdu Sionu u Jeruzalemu vidio sv. koplje, a to potvrđuju i Kasiodor i Grgur iz Toursa. Vrh toga koplja kasnije je odlomljen i odnesen u Carigrad. Latinski kralj Carigrada Balduin II. prodao je u 13. st. relikviju francuskom kralju Luju IX., koji je pohranio u SainteChappelle u Parizu. Za Francuske revolucije prenesena je u BibliothequeNationale odakle je kasnije nestala. Veći dio koplja iz Jeruzalema je odnio perzijski kralj Hozroja II. 615. g. zajedno sa sv. Križem i ostalim relikvijama koje je kasnije vratio bizantski car Heraklije. Do 1492. čuvano je u Carigradu, a tada je sultan Bajazid II. poslao ga papi Inocentu VIII., kako bi ga udobrovoljio da i dalje drži u zarobljeništvu sultanova brata i rivala Džema. Ova relikvija više nije napuštala baziliku sv. Petra, gdje se čuva iznad stupa koji drži kupolu - na stupuje prikazan lik sv. Longina (ostali stupovi prikazuju Veroniku, sv. Jelenu Križaricu i sv. Andriju apostola, a u njima su bile relikvije Veronikinog rupca, komad križa i lubanja sv. Andrije - sada se sve osim potonje - koju je papa Pavao VI vratio crkvi u Patrasu - čuvaju u kapeli nad Veronikinim kipom).

,~~~~~

No postoje i druge relikvije koje nose ime sv. koplja. Jedna takva je u 4. st. bila u vlasništvu zapovjednika rimske Tebanske legije, Mauricija. Legija je bila sastavljena od samih kršćana, a na poziv cara Maksimijana došla je iz Egipta u Galiju kako bi ugušila pobunu. Car je zahtijevao od vojnika da kazne lokalne kršćane, što su oni odbili. Tada ih je car desetkovao, tj. dao je pogubiti svakog desetog legionara. Kada su kasnije opet odbili carevu zapovijed, pogubljeni su svi. Mjesto u današnjoj Švicarskoj u kojem su nastradali po njihovom zapovjedniku nosi ime SaintMaurice-en-Valais. U srednjem vijeku smatrao se zaštitnikom svetorimskih careva, a njegov mač i ostruge koristili su kao relikviju i habsburški carevi u obredu krunjenja sve do 1916. godine. U samo koplje je navodno još car Konstantin Veliki umetnuo jedan Kristov čavao. Predaja kaže kako je bilo u vlasništvu i franačkog cara Karla Velikog te njegovih nasljednika. Car Žigmund (ujedno i ugarsko-hrvatski kralj) prenio gaje 1424. iz svoje prijestolnice Praga u rodni grad njemački Nurnberg. U strahu pred napadom Francuza, građani Nurnberga poslali su koplje 1796. u Beč na čuvanje, ali ga kasnije nisu dobili natrag. Nakon Ansch1ussa vraćeno je u Nurnberg, a kasnije

je skriveno. Pronašao ga je američki general George S. Patton i vratio u Beč, gdje se i danas čuva. I iz ovih događaja nastale su legende koje smrti Adolfa Hitlera i generala Pattona povezuju s posjedovanjem koplja sudbine. Testiranja na koplju 2003. pokazala su da koplje potječe vjerojatno iz 7. st., ali bi zato čavao mogao potjecati iz 1. st., tj. iz vremena muke Kristove. Treće sv. koplje, tzv. Geghard, nalazi se u armenskom duhovnom središtu Ečmijadzinu. Prvi put se spominje u 14. st., a po legendi u Armeniju gaje donio apostol sv. Juda Tadej. Godine 1804. koplje su oteli Rusi i pohranili ga u gruzijskom Tblisiju, alije kasnije vraćeno. Znanstvenici drže da ovo nikad nije bilo ratničko koplje, već vjerojatnije vrh bizantske zastave. Pretpostavlja se da je ono istovjetno antiohijskom svetom koplju, izgubljenom u vrijeme križarskih ratova, otprilike kada se ovo pojavilo uArmeniji. Sveto koplje bilo je popularno u srednjovjekovnim legendama, gdje se pojavljuje u povorci sv. Grala - iz njegaje stalno kapala krv u kalež. Povezanost bečkog koplja s Hitlerom pridonijelo je modernoj popularizaciji teme, posebno kod teoretičara zavjere. Znanstvenici sumnjaju u postojanje sv. Longina, no poruka ovog svecaje jasna. Ona pokazuje snagu božanskog milosrđa koje je spremno oprostiti čak i onome koji je Isusu kopljem probio bok, ukoliko se iskreno pokaje i počne slijediti Krista.

Joško Bracanović

400. OBLJETNICA HVARSKOG KAZALIŠTA

Srednjovjekovna crkvena prikazanja

TEOT AR PRI TEOTRA

P rije 400 godina zbio se prijeloman trenutak: za Hvar, kada je vizionar, knez Pietro Semitecolo u znak pomirenja

plemića i pučana stvorio kazalište. Ipak:, hvarsko kazalište nije nastalo ni iz čega, niti je za to isključivo zaslužna velika Semitecolova ljubav prema kulturi i kazalištu. U našem su se gradu cijelo stoljeće i pol prije znamenite 1612. održavale zanimljive priredbe - crkvena prikazanja.

Od bratimskih pjesama do teatra Prikazanja su na scenu donosila prizore Kristove muke, scene iz kanonskih ili apokrifhih Evanđelja i života svetaca (najčešće mučenika), kako bi običnom puku na slikovit i razumljiv način govorili o najbitnijim stvarima njihove vjere. U srednjem vijeku prikazanja su se održavala po cijeloj Europi, a najčešće su ih izvodile putujuće družine, koje bi na trgovima ispred crkvi postavile montažnu drvenu pozornicu. U našim krajevima prikazanja su se razvila iz tzv. dijaloških i narativnih pjesama i plačeva. Najstariji sačuvani zapisi pjesama na hrvatskom jeziku potječu iz 14. st. (tzv. "najstarija hrvatska pjesmarica"- Pariški zbornik iz 1380.) i oni opisuju Kristove patnje i muku, pohvale Bogorodici, legende o svecima u stihu i sl. Te najstarije pjesme pozivaju čitatelje na aktivno sudjelovanje: Nut mislimo o tom danas/ ki na križu umri za nasi misli muku, gledaj čavle/ karv ističe na sve strane. Baštinici ovih pjesama (možda i autori) bili su bratimi dalmatinskih, pa i hvarskih bratovština. Recitiranje stihova jednostavan je postupak u bratovštini - tako se npr. pjevaju uloge u Muci na Cvjetnicu i Veliki petak - no bio je pravi izazov stvaranje uloga iz predložaka pasionskih pjesama i života svetaca i njihovo postavljanje na scenu. Pretpostavlja se da su se prva hrvatska prikazanja odigrala u Zadru još u 14. ili 15. st., odakle su se proširila na sjever i jug Jadrana. Njihov razvoj trajaojedo 18. st. Najraniji zapis o prikazanjima u Hvaru odnosi se na njihovu zabranu. Naime, nakon Tridentskog koncila (1545.-1563.) prikazanj a su došla na zub crkvenim vlastima, j er su smatrali da su postala previše svjetovna i da sadrže mnogo

nepotrebnih scena (ljubavnih ili svakodnevnih, premda su to tek bile rečenica ili dvije koje nisu ometale tijek i smisao radnje), te da su često izbijale svađe. Tako je hvarski biskup Petar Cedulin zabranio izvođenje prikazanja krajem 16. stoljeća. Čini se da se to zatišje odnosilo isključivo na crkveni prostor, dok su pjacete i ostali prostori bili izuzeti. Desetak godina nakon zabrane osnovano je hvarsko kazalište i u periodu prve polovice 17. st. dolazi do najvećeg uspona crkvenih prikazanja. Hvarani su novootvorenim kazalištem došli na svoje. Sačuvano je desetak tekstova starih prikazanja koja su se izvodila u Hvaru i(1i) na obližnjim otocima. Njihje 1893. g. objavio Matija Valj avec prema rukopisu iz 17. st. i naziva ih hvarskim prikazanjima: Prikazanje slavnoga uskrsnutja Isusova; Skazanje slimjenja s križa tila Isusova; Skazanje od Osiba, sina Jakova patriarke; Prikazanje navišćenja

pričiste Divice Marije; Prikazanje od ušastja na nebesa slavne Divice Marije; Prikazanje kako Isus oslobodi svete oce iz limba; Prikazanje sv. Beatrice, Faustina i Simplicija bratje; Prikazanje života i muke sv. Ciprijana i Justine; Prikazanje sv. Margarite, divice i mučenice; Prikazanje sv. Ivana Krstitelja porojenje i smrt; Skazanje života sv. Guljelme, kraljice ugarske.

Hvaranima najpoznatije prikazanje - sv. Lovrinca -objavljeno je 1874. u zbirci djela Petra Hektorovića, budući da mu se dugo vremena pripisivalo autorstvo. Kasnije je utvrđeno da je ovo prikazanje starije cijelo stoljeće od

••• t •• t.tttt •• t •••••••••• t •• ~ 400. OBLJETNICA HVARSKOG KAZALIŠTA

njegovih djela. Hvarska prikazanja su anonimna, no nekoliko njih se pripisuje don Sabiću Mladiniću, svećeniku iz Pučišća koji je u Hvaru boravio od 1594.-1597. i poznatome dramatičaru Marinu Gazaroviću. Zavaljujući dvama hvarskim prikazan jima postavljen~a n~ scenu - Prikazanju sv. Lovrinca (Hvarsko pučko kazalIšte) I Prikazanju sv. Beatrice, Faustina i Simplicija bratje (Dramski studio mladih) - možemo iz prve ruke saznati kako su ona izgledala u vrij eme kada su prvi put bila izvođena, 15. i l6.st. Prikazanje sv. Beatrice malo je osuvremenjeno (npr. anđel pokazuje znakovni jezik), ali se time nije narušila bit djela. . .. Scena bez raskošne pozornice i ukrasa, relatIvno malem brOJ likova skroman i jednostavan tekst pokazuju da su prikaz~ja bila pisana upravo za male sredine i njihovu izvedbu diktirao je nedostatak materijalnih sredstava. Iz sačuvanih tekstova i spomenutih obnovljenih izvedbi možemo rekonstruirati kako su izgledala u srednjem vijeku, tko su bili glumci a tko gledatelji, kako je izgledala scena i koji su bili posebni efekti.

Glava Ivana Krstitelja Na samom početku prikazanja pred publiku bi izašao anđeo (glumio bi ga dječak ili mladić), koji bi izrekao prolog -ukratko bi ispričao o čemu se radi i pozvao bi publiku da se emotivno unese u predstavu (Svih vas molju, o krsijane, od vičnjega Boga strane, uši vaše naklonite, tere s pomnjo"! s~i slišite ... ). U kasnijim prikazanjima prolog izriče zaštItnik mjesta ili neki drugi svetac. Nakon toga slijedi izvedba, koju su izvodili bratimi. Uloge su igrali isključivo muškarci, dok bi se ženske uloge dodijeljivale starijoj muškoj djeci ili mladićima. Iz današnje perspektive to može izgledati smiješno, no u to vrijeme se takva podj~la p~dr~ijeval~. Pojedini dijelovi prikazanja su se pJevalI, no IZ samih tekstova saznajemo tek maleni dio glazbenog repertoara (Osib i Nikodem zajedno govori: ton di pange lingua), kojije bio sastavljen od svima poznatih liturgijskih pjesama. Pozornica na kojoj se odvijala scena bila je simultana, što znači da su se na istoj powrnicijedno pokraj drugog mogla vidjeti mjesta na kojima su se odigravali dijelovi radnje. Na jednom kraju bio je "raj", na drugome ''pakao'', u sredini kuće koje su prikazivale nečiji dom.


Iz sačuvanih tekstova i didaskalija (uputa glumcima o kretanju na sceni, pjesmama, gestama i načinu izvođenja) vrlo je teško saznati točno kretanje na pozornici, budući da su didaskalije vrlo sažete i šture. Srednjovjekovni ljudi nisu zapisivali svaki detalj jer su se mnoge stvari podrazumijevale. Tako ostaje nepoznato kako je izgledao "raj", "pakal" ili "vartal". Ostaju pretpostavke da su ti dijelovi bili odijeljeni platnenim zastorom ili kartonskom pregradom, a i na samoj publici je ostalo zamišljanje pojedinih prostora. U nedostatku scenskih efekata, moguće je da su glumci izgovarali i didaskalije, kako je i danas u izvedbi "Lovrinca". Ipak, možemo zamisliti pojedine kretnje. U Prikazanju kako Isus oslobodi svete oce iz limba nalazi se uputa "ovdi Isus vodi sfete oce u raj zemaljski kako u procesiun dva i dva za sobon". Taj dio bio je izveden kao malena procesija po crkvi ili na trgu. Ni u drugim slučajevima glumci-bratimi nisu bili statični. Oni su klečali, ležali na tlu, padali kao pokošeni u prizorima mučenja. Mnoge istraživače zbunjuje kako su srednjovjekovni glumci odigravali brutalne scene mučenja. Imali su potrebne rekvizite: drvena koplja i mačeve, sjekire ... Primjerice, u Skazanju slimjenja sa križa na samom početku na scenu izlazi čak 17 anđela (dječaka), od kojih svaki nosi po jedan simbol Kristove muke: Judine srebrnjake, kocke, trnovu krunu, kliješta, itd. Najbizarniji rekvizit hvarskih prikazanja je odsječena glava Ivana Krstitelja (Prikazanje Ivana Krstitelja smrt iporojenje), koja prelazi iz ruke u ruku, dok je Igruša ne daje majci, a majka je baci psima. Kako su to bratimi-glumci izveli? Vjerojatno imje kao glava poslužila krpena lutka, dok bi glumac pokrio glavu velom ili polako otišao sa scene. U francuskom prikazanju o sv. Bartolomeju glumci su izveli nj egovo mučen j e na način da su rabili stol sa pokretnom pločom. Glumca bi položili na gornju, praznu stranu ploče, a zatim bi je hitro okrenuli i počeli piliti lutku što je bila pričvršćena za donju, skrivenu stranu ploče.

Dospite Velu crikvu! Kako su gledatelji reagirali na takve, mučne i brutalne scene? Iz današnje perspektive, prikazanja se čine krutima, naivnima i dogmatskima, sa neuvjerljivim i skromnim scenskim efektima. Valja razumjeti mentalni sklop srednjovjekovnih ljudi. Za razliku od nas, koji vjerujemo u nešto tek kada to spoznamo, srednjovjekovni čovjek je spoznavao vjerom. Zbog toga se lako mogao uživjeti u mučne scene na pozornici - raspinjanje, lomljenje udova, odrubljivanje glave i spaljivanje - jer je to bio i prešutni dio njihove svakodnevice. Strah od Božje kazne, neprijatelja, okrutni zakon kažnjavanja odsijecanjem udova, breme sukoba plemića i pučana - sa tim je živio srednjovjekovni Hvaranin.

Zanimljivo je kako se iz tekstova prikazanja mogu iščitati aktualna situacija i problemi tadašnjeg Hvara. U Gazarovićevom prikazanju sv. Beatrice lik hvarskog zaštitnika sv. Stjepana progovara o međusobnim odnosima staleža u gradu: "Ako ćete živit s Bogon/ ljubite se meu sobon! jer u miru i ljubavi/ svaki grad se, znaj, zastavi/ a rasržba sva zla stvoril nenavidnost grade ori." N a drugom mjestu poziva Hvarane da se više angažiraju oko dovršenja gradnje Vele crikve: "Ja ću Stipan molit Boga! da vas čuva zla svakoga! vi moj tempal naresite/ ni dospiven, toj vidite ... " Prikazanja su se najčešće izvodila u crkvama ili na trgu ispred crkve. Promotrimo li Hvar, gotovo svaka crkva ima pjacetu, što bi moglo značiti daje naš grad u to vrijeme bio prirodna, velika pozornica, dok nije utemeljeno kazalište. Pretpostavlja se da su izvedbe bile u večernjim satima, kada su ljudi završili sa svojim dnevnim poslovima i dužnostima. U prilog tome govori i stih "Tot budite, ter ne spite". Povijesni zapisi govore o dvije hvarske bratovštine koje su izvodile prikazanja: u arhivu Bratovštine sv. Križa nalazi se popis rekvizita za predstavu iz 17.st. - kartonske maske, drvena koplja, platna, obojene tkanine ... Drugi zapis odnosi se na ugaslu Bratovštinu sv. Prošpera, koja je u 18.st. održala prikazanje za koje je izgrađen podij i kruna bunara od obojenog i pozlaćenog kartona. Arhivi ostalih bratovština šute ili su izgubljeni, no velika je vjerojatnost da su i one predvodile tadašnju hvarsku kulturnu scenu. Zbog toga nij e čudno da je u ovoj malenoj, ali bogatoj sredini izraslo hvarsko kazalište - farski teatar, kao prirodni produžetak dugog i bogatog naslijeđa srednjovjekovnih prikazanja.

Zorka Bibić

Literatura:F. S. Perillo, Hrvatska crkvena prikazanja, Split, 1978.; Zbornik radova Dani hvarskag kazališta: Srednjovjekavna i JolJdoma drama i kazalište, Split, 1985.; Hvarsko kazalište (zbornik radova), prir. Nikša Petrić, Hvar, 2005.

•••••••••••••••••••••••••••• 23


ZASLUŽNI KNEZ I PROVIDUR

PIETRO SEMITECOLO Ne sumnjam kako će slogom ovdašnjih male stvari doskora postati velikima, kao što sam iskustvom uvidio da velike neslogom propadaju.

Početkom 17. st. Hvar se još uvijek oporavljao od teških katastrofa koje su ga pogodile 70-ih godina

16. st. (turski napad 1571., kuga 1576. i eksplozija baruta na Fortici 1579.). No, najveći je problem gradu predstavljao sukob između plemića i pučana. Skoro 100 godina nakon krvavog ugušenja Hvarskog pučkog ustanka situacija među staležima je i dalje bila napeta.

U ovakav Hvarposlanje 1611. g. za kneza i providura (conte et provveditore) Mlečanin Pietro Semitecolo. O njegovu životu prije i poslije Hvara do sada se u hrvatskoj historiografiji nije znalo skoro ništa. Pretragom na internetu pronađeni su neki novi podaci: obitelj Semitecolo (Simitecolus) po predaji preselila je 843. g. iz Istre u Veneciju, a 1297. primljena je u Veliko vijeće, u kasnijem razdoblju veći dio obitelji preselio je u mletačke posjede na Kreti (v. http://it.wikipedia.org/wikilSemitecolo - i danas ovo prezime nalazimo u Italiji i Grčkoj pa i Hrvatskoj, na Rabu); Pietro je rođen 1555. g. (otac mu se zvao Benetto, a djed Nicolo); 1583. g. svjedočio je izvedbi talijanske komedije Fanciullana Krfu (v. posebni okvir), a 1596. spominje se u Kopru kao savjetnik blagajne (Statuta Iustinopolis ... , Venetiis, MDCLXVIII, 173-174); umro je 1620.g. rw. Puchner, Griechisches Schuldrama und religioses Barocktheater im agaisehen Raum zur Zeit der Turkenherrschaft 1580-1750, 1999., 14).

Knezovi, koje je Venecija slala na dvogodišnju službu u Hvar, najčešće su koristili tu dužnost za vlastiti probitak. Semitecolo je u tom smislu iznimka - on je svojim djelovanjem zadužio Hvar više nego ijedan njegov prethodnik i nasljednik. Semitecolo je uočio kako većina hvarskih problema potječe od nesloge staleža. Nakon mnogo napora postigao je da plemići u Velikom vijeću i pučani u svojoj Kongregi prihvate zajedničke kapitule.

(p. Sernitecolo II depeši vladi 14. travnja 1611.)

Franz Thiard la Forest: Loda i Knežev dvor oko 1870. g.

Pučka kongrega postala je skoro ravnopravna Vijeću, a kapituli su rješavali i pitanja raspolaganja općinskom blagajnom, službe na komunalnoj galiji, dijeljenja soli, fontika (zaliha žita), otuđivanja općinskog imetka, načelnika puka i dr.

Izmirenje staleža Nakon postignutog načelnog sporazuma, kapitule je, na prijedlog općinskih sudaca Ivana Hektorovića i Frane Vitaljića te advokata Nikole Berislavića i Ivana Jakova Piretića, dana 23. ožujka 1611. g. prihvatilo sa45 glasova za (i 2 protiv) Veliko vijeće u nazočnosti kneza, kaštelana i kamerlenga. U zaključku plemići su pisali: Neprestana neslaganja između plemića i pučana ovaj su bijedni i nesretni grad dovela u tako katastrofalno stanje da se, uz to što se utrošilo mnogo javnoga i privatnog novca, srušilo toliko sjajnih zgrada, pušteni su neobrađeni najplodniji tereni i izgubljena vrlo velika množina najplodnijih stabala, da dovodi do suza ne samo vlastite i zainteresirane stanovnike nego i strance koji iz dana u dan dolaze na ovaj otok. I da svemogućnost Božja nije bila


dovoljno brza da pruži ruku pomoćnicu, bez svake sumnje trebalo je ili napustiti dragu i ljubljenu domovinu ili unutar toliko mržnje i tučnjave (očajnih) strovaliti se u dubok pakleni bezdan. Potaknut time, presvijetli je gospodin Pietro Semitecolo, knez i providur naš, žarkom i stalnom voljom nastojao da se dođe do općega mira, raspravljajući s očinskom ljubavlju sada s časnim sucima i defensorima, sada s prokuratorima puka, i mnogo puta zajednički s jednima i drugima, a ponekad pozvavši i najstarije i najuglednije ljude u gradu, i s jedne i s druge strane. On je napokon s Božjom pomoću savladao mnoge poteškoće, a naročito grozan i strašan udarac smrti, kojim je sam Bog posjetio njegovu kuću, pošto je priveo stvari na tako časno stanje da ako nećemo da škodimo sebi samima, ne samo da će se vratiti grad i komuna u svoje prijašnje stanje nego će ovo plemstvo ponovno uživati onu udobnost i one časti koje su mu prošla neslaganja i tučnjave očito bili ugrabili.

Isto je 10. travnja 1611., na prijedlog prokuratora puka Markantuna Ivanića, Luke Milatića, Jerolima Prvanića, Ivana Colderasija, Ivana Andrije Cinganovića i Vinka Biundovića, prihvatila i Pučka kongrega sa svih 108 glasova za. Dana 19. svibnja 1611. kapitule su delegati plemstva (Jakov Berislavić i Vidal Vitaljić) i puka (Frane Biundović i J. Prvanić) predstavili Vijeću umoljenih u Veneciji - većina kapitula je potvrđena u cijelosti, dok su ostali prihvaćeni djelomično ili uz manje korekcije. Još je ranije, 7. svibnja, dužd Leonardo Donato hvalio u pismu Semitecolov uspjeh u izmirenju staleža te ga uvjeravao kako će kapituli sigurno biti potvrđeni.

Znak saveza • v

vJecnog m1ra Uspomena na ovo izmirenje puka i plemstva su natpisi -ANNO PRIMO PACIS MDCXI (Prve godine mira 1611.) na istočnim vratima Arsenala i ANNO SECUNDO PACIS MDCXII (Druge godine mira 1612.) na ulazu u kazalište. Ovoj uspomeni bila je posvećena i kapela u Kneževu dvoru. I o tome je svjedočio natpis koji se danas čuva u lapidariju sv. Marka:

KRISTU SINU I MARIJI MAJCI / ZAKLJUČKOM I TROŠKOM KOMUNE / SVETIŠTE OVO UZNAK

SAVEZA/VJEČNOG MIRA PIETRO

SEMITECOLO/ KNEZ PODIŽE I POSVEĆUJE / GODINE GOSPODNJE 1611,9. SRPNJA.

Natpis iz kapele Adolorate, danas u Sv. Marku

Kapelu Gospe Žalosne (Adolorate) dao je dakle Semitecolo obnoviti i povećati 1611. g. kao spomen-crkvu sklopljenom miru. Dana 25. listopada 1612. g. Semitecolo je izdao proglas kojimje tražio osobitu brigu komune za ovu crkvu te u tu svrhu odredio da se na dvogodišnji mandat biraju dva prokuratora - jedan pučanin i jedan plemić. Kapela se nalazila u središnjoj zgradi Kneževog dvora, i nad njom je bio zvonik na preslicu. Porušena je zajedno s cijelim kompleksom dvora 1880-ih godina zbog gradnje Hotela carice Elizabete (danas Palace). U prizemlju Palaca sačuvan je nadvratnik kapele s Bogorodicom na sredini i natpisom VNICA LVX - MEMENTO MEI (svijetlosti jedina - sjeti se mene) te križevima sa kraticama IC XC (Isus Krist) na kutovima. Uz to sačuvala se i oltarna pala Oplakivanja Krista, prenesena u grobnu kapelu, koja je i ime baštinila od crkve u dvoru. Slika prikazuje Bogorodicu s mrtvim Kristom (motiv Pieta) na sredini. Uz nju, desno je Marija Magdalena s posudom za pomast. Lijevo kleči i pridržava Kristovu glavu sv. Ivan Evanđelist. U kutovima slike prikazana su još dva lika - lijevo Josip iz Arimateje i desno Nikodem koji u ruci drži tri čavla. Stilski pripada kasnoj renesansi, tj. prijelazu 16. na 17. st., što daje autentičnost pretpostavci da je i sliku za kapelu nabavio knez Semitecolo. Pripisuje se mletačkom majstoru flamanskog porijekla Paolu Fiammingu (Pauweis Franck). Slika je, nažalost, po premještaju u grobnu kapelu skraćena, tj. uklonjen je polukružni završetak pale, a nad njom je postavljen reljef Boga Oca s dva anđela. Kasnije je original pohranjen u Biskupskom muzeju, a u kapelu je smještena replika (kadaje ta izblijedjela, nova replika postavljena je u listopadu 2011). Semitecolo je u dvogodišnjem mandatu dovršio Arsenal te kazalište na istočnom dijelu njegova kata, sagradio Fontik i nad njime Belveder, obnovio knežev dvor i kapelu u njemu, kao i Lodu, započeo gradnju kuće za kapetana Kulfa, a namjeravao je započeti i obnovu Fortice. Ti su radovi, naravno, koštali. Troškovi su se podmirivali iz općinske blagajne i zaliha jednogodišnje prodaje soli. Kako je uredenje Arsenala bilo prioritetno za Komunu, Semitecolo


je pribjegavao i nepopularnim mjerama, kao što je zapljena dobara. Takoje aktom od 15. srpnja 1612. g. zaplijenio čitav jednogodišnji prihod od agrara crkvenih beneficija na Hvaru i Visu (zahvaljujući ovom dokumentu imamo sačuvan popis svih crkvenih beneficija tog vremena). Takve mjere izazvale su reakciju većeg dijela plemstva i imućnijeg puka.

"Dragulj Republike koji proždiru zločinci" Početkom 1612. defensori Komune Ivan Fazanić i Bondumjer Hektorović odbili su isplatiti plaće općinskom liječniku i kamerlengu. Nakon što su se prvi put oglušili na poziv kneza, drugi poziv stigao imje pod prijetnjom izgona iz Hvara. Oni su nato pobjegli iz Hvara generalnom providuru Antoniju Venieru u Zadar. Ovaj je ukinuo Semitecolovu odluku o izgonu. No uskoro je Veniera na dužnosti zamijenio generalni providur Agostino da Canal, koji je spor prenio na mletačko Vijeće desetorice mudrih. Semitecolo je na kućni pritvor osudio pučke prokuratore Markantuna Ivanića i Luku Milatića. Negodovanje plemića izazvala je i Semitecolova odredba da svi članovi Velikog vijeća bar šest mjeseci godišnje moraju boraviti u gradu Hvaru. Naime, plemići su u to vrijeme preferirali život na svojim posjedima u središnjem dijelu otoka i na Visu. Semitecolo ih je prvo pokušao pridobiti da žive u sjedištu komune uređenjem grada. No, kasnije je morao izdati spomenutu odredbu. Braneći se pred optužbama, Semitecolo j e pisao u Veneciju: Kako se ow.ije radi o gradu nanovo umirenom, treba postupiti s mnogo strogosti, da se mogu srušiti zavjere koje zločinci svakoga dana stvaraju s namjerom da pomute mir u kojemu se djelotvornom milošću Božjom zajednički živi i živjet će se uvijek, ako to Vaša Prejasnost i njezini predstavnici hoće. Hvar je dragulj Republike i obilnošću vina koje daje za vašu mornaricu i položajem na kojem se nalazi, pa se baš može reći da je srce Kulja (Jadranskoga mora). Tome dodajemo i bogatstvo ove blagajne, kojim bi se, kad se ne bi pustilo da ga proždiru

zločinci, mogao grad dovesti u bolje sta,ye i što se tiče zgrada i što se tiče vojske za kaštel, čega vrlo mnogo treba. Ja sam, prejasni vladaru, presvijetla i preuzvišena gospodo, potrošio gotovo pet tisuća dukata za razne gradnje: isplaćeni su oni koji primaju plaću i još se u gotovom novcu nalazi više od dvije tisuće dukata.

Drugom prilikom pisao je duždu: Sve me to zlo snašlo jer sam učinio mnoga dobra djela u ovoj upravi. Ja sam svojom marljivošću stekao toliko zlata ovoj komuni daje arsenal mogao dobitijedan vrlo udoban hodnik, koji je od velike koristi ne samo za mornaricu Vaše Prejasnosti nego za sve stanovnike ove komune, koja je dobila u svoje vlasništvo četiri magazina sagrađena za fontik i spremanje soli za dijeljenje. Počela se graditi i kuća gosp. kapetana Kulja, koja je od tolike potrebe za javnu službu i da se postigne da ovaj grad bude ponovno nastanjen, a koja bi bila bez sumnje do sada svršena kad mi ne bi bile, kako sam kazao, zaustavljene gradnje i sastanci Malog odbora. Sagrađena je jedna kapela posvećena našem gospodinu Isusu Kristu i njegovoj blaženoj Majci na spomen mira.

Nezadovoljnici su se sve češće žalili Veneciji na Semitecola. Providur Canal je oslobodio kazne optužene plemiće i pučane, zabranio daljnje radove u Hvaru te dozvolio sastajanje Velikog vijeća, Pučke kongrege i Malog vijeća, koje je Semitecolo suspendirao. No, Semitecolo je i dalje dobivao pohvale od Vijeća umoljenih i samog dužda. Konačno, početkom 1613. zaključio je svoj mandat i vratio se u Veneciju. Uskoro su stigle i nove optužbe Velikog vijeća - 17. ožujka 1613. odlučeno je da se u Veneciju pošalje poslanik s 10 kapitula. Prvi odnjihje glasio: Pietro Semitecolo treba nadoknaditi komuni sve troškove koje je učinio poslije odlaska generalnog providura Veniera iz Hvara i protiv njegovih zapovijedi i uputa, za belveder nad magazinima privatnih osoba, za povećanje crkvice u kneževoj palači, a te su građevine isprazne, suvišne, štetne i zabranjene raznim javnim odredbama i načinjene protiv specijalnih komisija pa i triput postavljenih zabrana od pokojnog generala Canala, kojegaje u tu svrhu odredio senat.

Nadvratnik kapele Adolorate u hotelu "Palace"

~ •••••••••••••••••••••••••••• 400. OBLJETNICA HVARSKOG KAZALIŠTA

Daljnji kapituli tražili su zabrane raznih Semitecolovih odredbi te uklanjanje svih njegovih javnih natpisa. Zatimje u Veneciju stigla i pučka delegacija, no oni su se žalili na plemiće koji su već počeli kršiti kapitule mira. Također, tražili su da se autori plemićkih 10 kapitula zauvijek liše dužnosti na koje su izabrani i privilegija. Spor se nastavio do 5. ožujka 1616. kada je Vijeće desetorice odlučilo da kapituli mira ostaju na snazi te izdalo posebnu pohvalu Pietru SemitecoluzanjegovodjelovanjeuHvaru. Uz sve nevolj e s plemićima, Semitecola j e u Hvaru zadesila i osobna tragedija. Tu mu je preminula supruga Elizabeta Condulmer i pokopana je u franjevačkom samostanu. U njen spomen Semitecolo je podigao natpis na pilonu izmedu glavne i sj everne lade u crkvi Gospe od Milosti:

Elizabete Condulmer iz roda Eugena Nj pape ovdje

počivaju kosti/ Petar Semitecolo hvarski knez i providur/ jedinu i ljubljenu suprugu, na rastanku/ vlasti

Krista sina i Marije majke/ spremno preporuča/ Godine

Gospodnje 1612. i druge mira.

Hvar se Semitecolu nije ni do danas odužio za sve dobre stvari koje je učinio. Natpisi koji su bilježili njegova postignuća su uklonjeni. Ulicu (sa čak 4 kućna broja) u Hvaru je dobio jedva - na intervenciju vijećnika Siniše Matkovića Mikulčića, kada je već bio zamijenjen "palim borcem". Moždaje konačno došlo vrijeme da građani grada, koji još uvijek debelo koristi građevine dovdene ili popravljene njegovom zaslugom, podignu spomenik (ili bar natpis) u častkneza Pietra Semitecola.

JoAko Bracanović

H~~~~ ~i~m:~il~@ ~~~ ~~~c ~~rJi~m~~~~~' FANCIVLLA

cOMEDIA Del S. Caua1ier G I O. B A T T I S T A

Marzi. 1{uollamente po/l4 in luce da M. Benedefto

GiorgejChi.

IN B o L o G N A, Per Gioual1ni Ro(d .. Con l;cen"a de' Superiorj •


U vrijeme karnevala lako nam misli odlutaju prema maškarama, maskenbalima i ludorijama koje

prate vrijeme između prave zime i dolazećeg proljeća. Ove godine, kada obilježavamo 400-tu obljetnicu hvarskog kazališta, osvrnut ćemo se na međusobnu povezanost vremena karnevala i našeg veterana kulture.

Hvarsko kazalište, osnovano 1612. g. pod zaslužnim knezom Petrom Semitecolom, od samog je osnutka trebalo biti prostor u kojem će se događati priredbe, društvena okupljanja i svečani plesovi. Prostor u kojem će svi žitelji grada H vara, kao i čitave Komune, gledati kulturne priredbe, pa i biti viđeni, što nije manje važno čak ni danas. Novovjekovna kazališta, koja su se od kraja 16. st. počela osnivati diljem Europe na dvorovima, u palačama, u akademijinim prostorima, a tek kasnije u posebno građenim objektima za tu svrhu, prvenstveno su služila povlaštenim staležima. Viša, bogata klasa, na taj je način imala

privilegirani položaj čak i u konzumiranju kulturnih sadržaja. Hvarsko je kazalište prvo u Europi otvorilo svoja vrata svim žiteljima Komune i na taj je način utrlo put demokratizaciji kulture. Stoga hvarsko kazalište ima posebno i j edinstveno mj esto u povij esti europskog teatra. Nažalost, nisu nam sačuvani povijesni dokumenti iz vremena osnutka Kazališta koji bi nam opisali kako je prostor izgledao, te koji i kakvi su se sadržaji u njemu odvijali. Međutim, poznato nam je da su se u gradu na javnim prostorima i ispred crkava izvodila crkvena prikazanja. Isto tako su se u gradskoj lođi, nekim plemićkim objektima, pa čak i u biskupskom dvoru i prije osnivanja kazališta održavali svečani plesovi i glazbene priredbe, na kojima su najčešće svirali crkveni orguljaši i glazbenici. Tako se, primjerice, 1611. g., dakle prije osnutka Kazališta, u Hvaru odigrala viteška igra "Moreška". Ova simbolična igra nadmetanja između dobra i zla (kršćanskog i poganskog) već je u ranom 17. st. bila poznata i u Hvaru, a ne samo u Korčuli. Možda je upravo zbog ovakvih priredbi, kao i još otprije poznatih crkvenih prikazanja, Hvar dobio kazalište tako rano.


Let sa kampanela Glavna kaza~~šna sezona događala se u zimskim mjesecima, upravo u vnJeme karnevala. Karneval, mesopust, fašnik, kako se već u različitim krajevima Hrvatske naziva, različite je dužine traj~ja. Nastupa nakon Sveta tri kralja i traje do Pepelnice - Ciste srijede, kada počinje vrijeme korizme. Tada, u općem raspoloženju slavljenja dolazećeg proljeća i zazivanja uspješne i plodne godine, ljudi i na selu i u gradu maškarani (zakrabuljeni) priređuju svakakve veselice plesove i zabave. Stoga su se u Kazalištu događale mnog~ priredbe, igre, svečani plesovi - kavalkine (chavalehine) koje su često bile pod maskama. ' Najvjernije svjedočanstvo takvih priredbi donosi viški književnik Antun Matijašević Karamaneo, koji je 1712., dakle 100 godina nakon osnutka Kazališta, podrobno opisao igre i svečanosti koje su se priredile za karnevala u čast zapovjednika Kulfa - Jadranskog mora, Marina Capella. Još godinu ranij e, 1711. Grifico Bartučević iz Hvara piše svom prijatelju u Jelsi kako se"' H ovdje u Hvaru daju razne priredbe i održavaju maskerate ". Iz Karamaneovog slikovitog opisa lako je zamisliti sliku maškara i igara na hvarskom trgu.koje sa belvedera ispred Kazališta, okružen svjetlom baklji, promatra Marin Capello

sa sv?jom svitom, i s~ zakrabuljen. Hvarski karneval je, sudec1 po ovom 0P1SU, preuzeo mnoge vesele igre i nadmetanj~ ~oje s~ u renesansi bile omiljene u Veneciji. Jedna od tih 19ara Je tzv. "volo" - let. Sa zvonika katedrale spuštao se konopac sve do Mandrača. Po tom konopcu spuštali su se oni hrabriji u malim brodicama do samog mora. Igra ,,kukanje" bilaje penjanje uz namaštenjarbol na čije~je vrh~ obično visio pršut, kojije dobivao onaj koji se USp10 popeti do vrha. Osim toga, bilo je i nadmetanja u "igri šakama", nekoj vrsti boksanja ili hrvanja, a sve su pratile maškarane skupine i pojedinci. Nakon završenih igara na Pjaci svečanost se nastavljala u Kazalištu, gdje se održavao ples ili su davane predstave, često šaljivog karaktera -komedije. Događale su se tu i priredbe "uzvišenog sadržaja" - drame ili tragedije. Hvars~o je ka:alište doživjelo puni procvat u 19. st., kada je ~aza~~sno ~~tvo, o~novano 1803. g., obnovilo kompletni mterIJer prIje unIštenog Kazališta (Đino Novak, Hvarskokazalište u 19. st., Prilozi povijesti otoka Hvara V, 1978.). Članovi društva skrbili su o održavanju Kazališta kao i o programima. Isto su tako kao članovi glazbenih ili dramskih diletantskih družina u njemu i nastupali.


Inteligentna hvarska publika u glavnoj kazališnoj sezoni, dakle upravo za vrijeme karnevala, u hvarskom se kazalištu odigravalo od deset do četrdeset priredbi različitog karaktera. Upravo zbog sudjelovanja u muzičkim i scenskim priredbama, u Hvaru je već 1842. g. osnovano "Hrvatsko muzikalno društvo Hektorović" koje je izvodilo kantate, glazbene recitale i slične sadržaje u Kazalištu. God. 1866. osnovano je ,,Filharmoničko društvo" koje je priređivalo plesove i priredbe. Također su postojale različite dramske diletantske skupine koje su svoje priredbe uvježbavale za kazališne sezone. Međutim, u hvarskom kazalištu gostovale su tada poznate profesionalne i diletantske družine iz Splita, Zadra, Sibenika i Dubrovnika, kao i one iz Ancone i Barija u Italiji. Jedna poznata talijanska družina, kojaje 1829. g. gostovala u Dubrovniku, naredne je godine željela nastupiti u Hvaru jer su čuli da inteligentna hvarska publika veoma cijeni kazališne priredbe. U njemu su se kao i u Zadru, a što je u to vrijeme bila rijetkost u cijeloj regiji, davale i cjelovite opere. Stoga nije čudo da u arhivu obitelji Bučić nalazimo veliki broj libreta za opere: "Normu", "Otelo", "Rigoletto" i mnoge druge. U Kazalištu su 1839.g. odigrane dvije opere: "Lucia di Lannnermoore" i "La Foresina". Prigodom značajnih crkvenih i državnih blagdana, kao i za svečanosti velikodostojnika, u Kazalištu su se davale akademije, recitali, kantate i druge prigodne priredbe. Maskirani plesovi bili su veoma popularni, kao i drugi svečani plesovi. Tradicija ovih plesova održanaje do dan danas. God. 1836. u Kazalištu su se održala dva krabuljna plesa i igrana ,,Moreška". Održavanje plesova nije slučaj vezan isključivo za hvarsko kazalište. Stoviše, i splitsko kazalište s kraja 19. st. projektirano j e na način da se cijeli prizemni prostor može preobraziti u jedinstvenu dvoranu u kojoj se mogao održati ples ili neko drugo društveno okupljanje. To je vjerojatno razlog što gledalište ispred pozornice u hvarskom kazalištu sve do sredine 20. st. nije imao fiksne sjedalice, već su se za sjedenje koristile klupe i stolice. Prve drvene fiksne stolice hvarsko je kazalište dobilo na poklon od dubrovačkog kazališta Marina Držića 1958. godine. Slučaj je htio da je i druge, ovaj put tapecirane stolice, hvarsko kazalište dobilo također od Dubrovnika 1989. godine. Zanimljivo je da su te stolice bile inventar prve opreme Hrvatskog narodnog kazališta iz Zagreba, izgrađenog 1895. godine. Ovdje moram navesti da sam iste stolice, kao tadašnja ravnateljica Centra za zaštitu kulturne baštine, dobila marom nažalost prerano preminulog Marina Carića.

Slane srdele kao ulaznica Kazalište se najčešće i popravljalo i uređivalo za početak kazališne sezone, dakle prij e početka karnevala. Tako nam je poznato da je 1819. godine došlo do značajnih radova na uređenju pozornice, kada je zatvoren jedan prozor na istočnom zidu. Istovremeno je na zidu pozornice Petar Galaso naslikao imaginarni grad kao trajnu scensku sliku. Ova zidna slika jedna je od starijih fiksnih scenografija u europskim kazalištima, za koja su se u to vrijeme scenografije radile na pomičnim panelima. U sezoni 1819/20 u Kazalištu je izvedeno preko trideset priredbi. Već 1824. Kazalište je imalo i peć za grijanje, dokje 1881.g. u Kazalištu postoj ala i peć za pripremanj e toplih jela i pića. Svi nam ovi podaci govore koliko je Kazališno društvo ulagalo truda u održavanje prostora i scenskih sadržaja, ali jednako i koliko je Kazalište značilo stanovnicima grada Hvara i cijelog otoka. Poznata je priča da su sestre Angelini iz Jelse (koje su bile i vlasnice lože u Kazalištu), dolazile na predstave iz Jelse na konjima i isto se tako vraćale doma. Također se u kriznim zimama, kada ljudi nisu imali novaca za odlazak u Kazalište, ulaznica plaćala sa nekoliko slanih srdela. Ne govore li nam svi ovi podaci u prilog mudroj odluci naprednog kneza Petra Semitecola, koji se 1612.g. ujednom malom gradu Mletačke republike usudio izgraditi kazalište? Semitecolo je očigledno bio veliki ljubitelj i poznavatelj kazališta. Osnutkom kazališta u Hvaru pokazao je da je uočio potencijal ovog kulturnog renesansnog otoka i dao mu sadržaj koji je Hvar kroz naredne vjekove u potpunosti opravdao. I kroz 20. je stoljeće hvarsko kazalište ugošćivalo brojne nacionalne i poznate kazališne kuće iz bivše države, s kojima su dolazili naj eminentni j i glumci i redatelji. Knjige utisaka svjedoče o brojnim državnicima iz cijelog svijeta, kulturnim radnicima, političarima i inim dostojnicima koji su posjetili hvarsko kazalište i njemu se divili,jednako kao i stručnjaci i povjesničari. Posebno su posjetitelji bili oduševljeni doživljajem interakcije između umjetnika na sceni i gledatelja u publici. Hvar je cijenio svoje Kazalište kroz proteklih 400 godina. Cijeni ga i danas u jubilarnoj godini njegova postojanja, i s nestrpljenjem očekuje kompletnu obnovu i revitalizaciju kulturnih sadržaja. Eto, očekujemo već idućeg karnevala jednu maškaranu kavalkinu na kojoj će nam svirati novoosnovana hvarska glazba, a uz Hvarane će plesati valcer i kontradanse, "veliki" i "mali" plesači "Šaltina".

Mirjana Kolumbić, prof.

IZ PROŠLOSTI

SAD U ZVONA NE ZVO NITE,

NER U DASKE ŠKROBOĆITE

Pjesnik Osorsko-hvarske pjesmarice u uvodu Gospina plača ovako poziva redovnike (hvarske franjevce?) na plač:

I počteni redovnici! Isusovi naslidnici,! sada plač'te meštra draga,! Isukarsta vele slavna,! na križ za vas ki pohodi,! plačnih vele vas ohodi.l Zato crikve počarnite! tere sviće pogasite!/ Sad u zvona ne zvonite,! ner u daske škroboćite! i oltare nage svuc 'te! tere gorko svi sad tuž'te!/ Ostavite sad biškante! tere pojte plačne kante! da puk na plač probudite! ter zajedno svi tužite! jer sad gine vaša svitlosti u kom biše prava kripost ••• (Kapetanović i dr., str. 517)

Ovaj tekst, koji se približno datira oko 1530. g. donosi nam opis velikotjednih običaja koji su se sačuvali do nedavnih vremena, a neki i danas. "Počarnjene crikve" upućuju na običaj prekrivanja slika i kipova u crkvama od Gluhe nedjelje do Velike subote, a "gašenje svića" na "Barabon" (uz koji je povezano i "pojanje plačnih kantih"), kada su se nakon pjevanja psalama i čitanja polako gasile svijeće na "trijongulu" dok cijela crkva ne bi ostala u mraku. Potonji običaj donekle se sačuvao - sada pjevači nakon što otpjevaju ,,Miserere" ugase svjećice koje drže u ruci. Nakon gašenja svijeća uslijedilo bi "škroboćanje u daske". "Svučivanje" , tj. rušenje oltara postoji i danas, kao obred nakon mise Velikog četvrtka. Samo "škroboćanje u daske" odnosi se na stvaranje buke udaranjem ili šibanjem po klupama i podu te drvenim instrumentima - ovo stvaranje buke bilo je predviđeno i u liturgijskim knjigama prije Drugog vatikanskog sabora za kraj jutarnji na Veliki četvrtak, petak i subotu (koje su se zapravo pjevale večer uoči, tj. u srijedu, četvrtak: i petak). Te jutarnje su u Dalmaciji zvane baraban (u Hvaru barabon; od imena Baraba, razbojnika kojeg je Pilat oslobodio umjesto Isusa). Simbolika buke je u raznim krajevima različita, ali u Dalmaciji se općenito smatra da simbolizira bičevanje Krista.

Drveni instrumenti za proizvođenje buke koriste se nakon "zavezivanja zvona" - od "Glorije" na Veliki četvrtak: do "Glorije" na misi uskrsnog bdijenja. Oni zapravo zamjenjuju zvona u liturgiji. U Hvaru su u upotrebi trepetojke iškarabatuše. Škarabatuše (knj. čegrtaljke) sastoje se od korita s jezičcem i nazubljenog kola kroz koji je provučena drška. Danas se rjeđe koriste u Velikom tjednu, a češće kao dječja igračka ili navijački rekvizit. Popularnije trepetojke zapravo su daske s metalnim šipkama koje okretanjem proizvode buku. Osim u liturgiji, koriste se i u procesijama Velikog petka - po Božjin grebima i teoforična procesija - nakon pjevanja "Puče moj".

Joško Bracanović

Literatura: Dragan Nimac: Povijesno-etnografski presjek običaja barabana, Nuvaprisutnost 8 (2010) 2. 197-215; A. Kapetanović, D. Malić, K. Štrkalj Despot, Hrvatsko srednjuvjekovno pjesništvo, Zg, 2010.

•••••••••••••••••••••••••••• ~ IZ PROŠLOSTI

očetkom veljače cijelu je Dalmaciju, pa i naš otok, " iznenadila vrlo hladna fronta i obilni snijeg. Naš grad

. z~išao bijeli pokrivač, no moglo se guštati u . ado.s!ima u Brusju i Grablju. Mediji su proglasili

ovu Z1mu Jeooom od najhladnijih u povijesti. Ipak, najhladnija zima u Hrvatskoj - otkada postoje mjerenja -bila je u siječnju i veljači 1929.g. i do dan danas je poznata kao "zima stoljeća". U gradu Hvaruje tada palo (samo) 5cm snijega, temperatura se spustila do -6C, no u ostatku Hrvatske je bilo daleko gore. U Gospiću je izmjerena rekordna temperatura od -36C, a fratri sa otočića Košljuna mogli su prijeći do nekoliko stotina metara udaljenog Punta naKrkujedino-pješice. Naš vrijedni suradnik i prijatelj, barba Zorko MaričićBanjuš nam je rekao kada je, otkada postoje mjerenja, u našem gradu padao snijeg. Valja upozoriti da je snijeg mjerljiv jedino ako se zadrži na mjernom području uz meteorološku stanicu, tj. na pozornici Venjerande. Osim 1929.g., snijeg je u Hvaru padao 1942., kada je u veljači izmjerena visina od 13 cm. Sljedeći je bio 1956.g. Padao je puna tri dana, od 11.-13. ožujka. Napadalo je 25cm snijega, a na okolnim brdima i 70-80cm. Autobus iz Starog Grada u Hvar stigao je u Hvar tek 19. ožujka. Snijeg koji je pao 16. ožujka 1962.g. je najkasniji zabilježeni snijeg u Hvaru. Padalo je i sljedeće, 1963.g. Tada je palo 2-3cm snijega, no punih 67 sati, od 21.-24. siječnja je temperatura bila ispod ništice. Snijeg je padao 1979. i posljednji koji se zadržao u Hvaru bio je u siječnju 1993.g.

Kao podsjetnik na snježne radosti, čitatelj Rade Benčić nam je iz svoje arhive poslao sliku snijega iz 1956.g., snimljenu na velikom zavoju ispred Brusja. Kada već nismo mogli uživati u grudanju i sanjkanju, možemo ovako, sa slika ...

_ _ x::=...

Senj 1929.

Lođa, 1884. - Lođa, 2012. Priredio: Zoran Tepša

SLAVNI PUTNICI I NAMJERNICI

Iako je već četvrto desetljeće od smrti Ive Andrića (Travnik, 1892. - Beograd, 1975.), kao da nema kraja sukobima i prijeporima s njim u vezi: osporavaju se i činjenice oko njegova rođenja (tako neki Travničanin tvrdi da se rodio u - vlaku: "Jutarnji list", 28. VIII. 2001.), dok priređivač njegovih izabranih djela D. Horvatić navodi daje zapravo umro 7. III., a ne, kako je bilo službeno objavljeno, 13. III.; istoga dana je umro "narodni heroj" Veljko Vlahović, pa da je Andrić bio "držan na ledu" (doslovno!, naime tijelo) dok nije bio obavljen Vlahovićev sprovod (Prokleta avlija, Zagreb 1996, 10). Važnije su najnovije nesuglasice o tome kome Andrić zapravo pripada: samo srpskoj, ili (i) hrvatskoj i bosanskohercegovačkoj književnosti? Spor je dospio do suda, pa se čeka pravorijek (!). Držim daje pitanje najbolje riješio S. Primorac u glasilu Matice hrvatske (Vijenac, 20. X. 2011., 13):

Hrvatska je književno povijesna znanost. •• napokon definirala osnovne okvire odnosa prema Andriću i njegovu opusu ••. i u pogledu stručne kompetentnosti i u pogledu etičnosti, na korektan, prihvatljiv način. Pripisuje mu trojnu pripadnost: pisca Ivu Andrića i njegovo djelo - naravno, kompletan opus, ne samo onaj dio koji je pisan hrvatskim jezikom - smatra sastavnim dijelom svoga književnoga korpusa, jednako kao što ga svojim drže i bošnjačkalbosanskohercegovačka i srpska književnost. .. -

Najgore je prošao u rodnoj Bosni, kojoj je posvetio glavninu svoga književnog djela i - za njezine knjižnice - darovao cjelokupan iznos novca dobiven od svoje Nobelove nagrade: Dio bošnjačke intelektualne elite ... krenuo je frontalno na Andrićev opus optuživši ga da u svojim djelima "muslimane prikazuje u negativnu svjetlu" ili da je njegovo pisanje "Bošnjacima nanijelo više štete od svih vojski koje su poharale Bosnu ". Doista ,,nitko nije prorok u svom zavičaju" (Lk, 4, 24): apsurdno je da u rodnom Travniku, za

koji bi malo tko u svijetu znao da ga on nije učiniopozornicom svojih djela, ovaj pisac nema ni ulicukoja mu nosi ime (SlobodnaDalmacija, ll. VI. 2008.,20).

Ma koliko Andrić bio sporan po svom životopisu, pripadnosti i ponečem drugom, nesporno je (barem potpisanom) da je riječ o istinski veliku piscu. Kad mu je kao takvom bila uručena Nobelova nagrada (Stockholm, 10. XII. 1961), on već u veljači iduće, 1962. dolazi u Hvar na svoje prvo (?) zimovanje; odsjeda u "Dalmaciji" i daje intervju "Slobodnoj" (14. II., 4): pohodio je i Stari Grad (gdje mu se posebno svidjela Plančićeva galerija), Vrbosku te Jelsu (tu mu se dopalo kako su brodari, nakon ukrcaja granja, za sobom pomeli obalu). U Hvaru se odmarao od puta u Švedsku i - čitao, a na pitanje da li piše, odgovara da u ovom

•••••••••••••••••••••••••••• ~ SLAVNI PUTNICI I NAMJERNICI

kraju sunca i mora čovjek mora ljenčariti! Ovdje je posjetio i franjevački samostan, a fotografija za njegova razgledavanja tamošnje crkve već je bila objavljena (Prilozi povijesti otoka Hvara XI.l2002, 298 i 301). Ovdje se objavljuje još nekoliko njih (čuvaju se u Muzeju hvarske baštine, Hvar, Mali fondovi 20). Njegovu fotografiju na Fabrici, negdje s kraja 1960ih, objavila je "Slobodna Dalmacija" posmrtno (14. III. 1975., 4), a onu na istom prostoru, iz 1970., donosi biograf i gotovo-prezimenjak Jandrić (kojije, kao Eckermann Goethea, pratio ovoga pisca i bilježio svaku njegovu važniju riječ): tu je u društvu s književnicima B. Ćopićem, A. Vučom i G. Krklecom. I, napokon, posljednja? Andrićeva hvarska fotografija, iz početka 1971. g., ispred "Četiri palme" na Rivi (u ostavštini Josipa Kirigina, uz popratno pismo S. Glumca, koji je na njoj krajnji lijevo, a tu je i opet Copić). Andrić je tada odsjeo u ,,Adriatiku" (danas ,,Adriana"). Kako se vidi, Hvar je onda imao (danas već davno "pokojni") zimski turizam.

Krajem listopada 1973. izjavljuje svom biografu: Više ne volim zimi otići na Hvar. .. okupi se na ostrvu pola Beograda, pa imam utisak kao da sam na Terazijama. Ali, moram priznati, takve lepote nema nadaleko na svetu. Provesti januar i februar na Hvaru, to je najveća blagodat koju čovek može sebi priuštiti. Međutim, ne verujem da je takav raj pouzdan saveznik za onoga ko misli na stvaranje. Čoveka iz koraka u korak mame sve same boje, predeli, vedrina, tako da pisanje ustupa mesto čarima. Ne verujem, niti sam čuo da je neko značajno delo nastalo na Hvaru, a pouzdano mislim da zadugo neće ni nastati (Ljubo Jandrić, Sa Ivom Andrićem, 2. izd., "Veselin Masleša", Sarajevo, 1982.,343 i foto uz str. 128). Ovdje je Andrić svakako pretjerao; tome usuprot je hvarska književnost od renesanse do danas. No, laskava ocj ena o gradu i otoku ostaj e.

Joško Kovačić

Gustirne, dio šesti

VODA

Subota, 25. veljače. Joško i ja idemo u izvidnicu, ispitati gustimu koja se nalazi u sada devastiranom samostanu dominikanaca uz crkvu sv. Marka.

Zadatak je vrlo zahtjevan jer do gustirne jednostavno nema pristupa. Odlučismo se posjetiti samostan male braće, tj. "poć u frotrih", a sv. Marku se vratiti u ponedjeljak. "U frotrih" nas je lijepo dočekao i počastio gvardijan fra Joakim Jaki Gregov, posudio nam metar (lOm) i dao sve podatke o gustimama. Ukratko o samostanu - osnovan 1461. (lani smo slavili 550. obljetnicu), gradnju crkve Gospe od Milosti financirao je iz zahvalnosti što se tu spasio nakon oluje mletački kapetan Kulfa Pietro Soranzo, a novčano su pomogli i hvarski plemići pa je od 1465. do 1471. crkva zgotovljena. Ovdje nas zanima klaustar o kojem dr. Joško Kovačić piše:

Klaustar četvrtastog tlocrta ima po sredini povišenu i ograđenu nakapnicu (cisternu) s krunom (bucalom). Na obodu krune cisterne je oštećen natpis: ... RADO DASI ... N ... ? Brusić po ovome cisternu smatra djelom Rade Radetovića (Radostića, Radosavljevića?) iz Šibenika (umro prije 1497.). I njegov otac i sin Juraj bavili su se gradnjom

nakapnica, pa su dobili nadimak "de cisternis H. Niže na kruni je drugi također oštećen natpis: PIVSETIVSTVSFRANCISC(us) NOBIS NOVA IVRA DARET ... A (e?)RIS CEPTAPA ... VI - koji Brusić rekonstruira: HPius et iustus Franciscus nobis nova iura daret liberis cepta pace lrui H; u slobodnom prijevodu: "Pravedni i pobožni (sv.) Frane neka nam dade novi zakon da se kao (slobodna) djeca (Božja) okoristimo (samostanskim) mirom u koji smo ušli H. (Franjevački samostan i crkva u Hvaru, 2009.,59-60)

Gustirne, dio šesti •••••••••••••••••••••••••••• ~ VODA

Kruna klesana od jednog komada kamena visoka je 95cm, a podnožje je visoko 20 cm (sa zapadne strane izlizano je desetak cm jer se upravo na tom mjestu najviše grabilo vodu). Na kruni je više žljebova i do 15-ak cm dubokih. Gustirna nema (kao većina drugih) limeni poklopac već je doslovno na kamenu krunu postavljena kruna od željeznog "tondina", rad fra Jakija, postavljena 1977. g. kada je današnji gvardijan bio bogoslov. Tada je često dolazio i boravio u samostanu. Sjeverno od krune nalazi se kamenica dimenzija 125x62cm sa dva korita 50x50cm. Gustirna se nalazi na terasi veličine 8,70 x 11,50 m. Na kamenom ukošenom podu su četiri filtera za sakupljanje kišnice. Osamnaest pilona drži gornju terasu četvrtastog oblika s koje se voda kroz četiri otvora slijeva na donju terasu. Knjige pišu da gustirna zaprema 300 t vode, a fra Jaki nam veli da je zapremnina 40 vagona. Ispod terase sačuvan je odvodni kanal do ispred klaustra, kojije služio za napajanje brodova vodom, poglavito u vrijeme mletačke uprave, ali i kasnije. Samostanski ljetopis bilježi (a prenosi dr. Kovačić u već citiranoj knjizi, str. 93-94): 1806., 13. VIII žale se fratri generalnom providuru Dalmacije Vicku Dandolu da je dio hvarskog francuskog garnizona smješten u njihov samostan ... Komandant imje čak ograničio opskrbu vodom, a vodu (iz njihovih gustirni) dijelio kome je htio, zabranivši fratrima dijeljenje vode" caritatevole ", pa se velika cisterna iscrpla 18. lipnja, a uskoro i ona "della Vasca ", te im je ostala samo mala nakapnica uz kuhinju, kojom se vojnici bezobzirno koriste... Vodu iz ove gustirne koristili su i građani Hvara, posebno oni iz Burga i Glavice, sve do 1960. godine. Hidrofor je na nju ugrađen 1985. g., a voda se koristila za zalijevanje povrća u vrtu. Sada se u klaustru ljeti održavaju koncerti, pjevaju klape, solisti, zborovi ... Prekrasan ugođaj. A gustima postojano stoji . stoljeća

broji ...

Obiđosmo i drugu gustirnu u samostanu, onu u dvorištuvrtu, istočno od stoljetnog čempresa. Ograđenaje kamenim zidom 5,80x6,30m, podje kamen i ukošen sjednim filtrom. Kišnica se skuplja s krova olukom. Kruna - visine 85cm, otvora 100x100cm - je lijep rad od jednog kamenog bloka. Kasnije je postavljena željezna konstrukcija s kolotumikom za lakše vađenje vode. Pokrov je drven, a postavljen je i hidrofor - služi za zalijevanje vrta. Gustirna je duboka oko 7m, a zaprema 4 vagona kišnice. Opisane dvije su poznate gustirne, a fra Jaki namje pokazao još neke. U masliniku, jugoistočno od bivšeg mornaričkog groblja novija je betonska gustirna. Podij i kruna zatvaraju "živu stinu" koja čuva kišnicu. Kruna je dimenzija 80x80x80 cm. Vode ima i pitka je, a također služi za zalijevanje. Još je jedna gustirna tik uz samostan, istočno. U nju se voda kroz oluk i filter slijeva s krova, krune nema, a zaprema l vagon. Uz gospodarske zgrade i komin u vrtu nalazi se još jedna manja gustima. Krunu ne vidismo, zatrpana je materijalom (drvom). Fra Jaki nam priča da je voda boćata, a služilaje za pranje rublje i suđa.

Gustirne, dio šesti

~ ••••••• t ••••• t.tt •• t •••• t ••• VODA

Dan je bio sunčan i topa. Lijepo počašćeni obavili smo zadatak, čak smo dobili i poklon. Hvala fra Joakimu, mladom gospodinu Nikši Hamletu i njegovoj supruzi Nedi. Ponedjeljak, 27. veljače. Vratili smo se sv. Marku s pojačanjem i opremom - produžne ljestve, konop (hvala Marku Bibiću-Halocu) i metrom. Pomažu nam Ante Bracanović-Be1ai i Dragan Barišića-Ayala. Ante i Joško popeli su se do gustirne, Dragan drži skale, a potpisani promatra i zapisuje. Važno je znati: crkva i samostan sv. Marka spominju se 1326. g., u 14. i 15. st. tu se skupljalo Veliko (plemićko) vijeće, a tu je i većina plemstva imala svoje grobove. Crkvaje imala 9 oltara u trenutku zatvaranjafratri su 1806. pobjegli pred Francuzima koji su sljedeće godine podržavili crkvu i samostan. Danas je ruševina, a nadamo se skoroj obnovi. Samostan je, naravno, trebao imati dosta vode. Plato-terasa na kojoj se nalazi gustima popločan je kamenom, a dimenzija je 5,30x6,70m, visina zida koji drži terasu oko 6m. Pločnikje poprilično propao, a i raslinje ga uništava. Našli smo samo jedan filter, a možda ih je bilo više - nemoguće je ustanoviti zbog raslinja. Lijepa kruna gustirne klesana je iz jednog kamenog bloka. Dimenzije su joj 90x90x90cm. Otvor je promjera 68cm. Do krune je kameni stup osmerokutnog oblika (dužina svake stranice je 20cm) visok 78cm. Vjerojatno je služio za naslanjanje posude - sića kojim se hvatala voda. Na kruni je lijepi metalni pokrov. Po utorima na otvoru, brojnim i dubokim do 15cm, vidi se da je dugo bila u upotrebi. Od otvora do dna izmjerili smo dubinu od 7,8Om, a vode je bilo do 2,6Om. Puno. I jasno - voda je pitka, kišnica. Za orij entaciju - plato s gustirnom nalazi se južno od zvonika sv. Marka, a kako smo već istakli, pristup je vrlo težak i složen.

Puno hvala Antetu, Ayali i Joškotu kojije sve fotografirao da možemo približiti dragim čitaocima. Priča o gustirnama se nastavlja. A kad se snig otopi napunit će se i jezera i rike i bit će - fala Bogu - vode i iz špinih. Ma isto tukalo bi cuvat gustirne i vele i mole, i store i nove jer -nikad se ne zno.

Miko Bibić-Žiže

•••••••••••••••••••••••••• ~

HVARANI- tJ KONVOJU

JJ

O stavimo, zasad, je li i ostvarena upravo onakva željena Hrvatska kakvu s~o zamišljali, pože~jna ~,~ sve njene građane. Po oruzJe za Hvar trebalo Je Ot1CI

u Daruvar i odatle ideja za razgovor sa Antunom-Tonkotom Petrićem-Škuontretom, članom Zapovjedništva TO 1990. godine. Na početku razgovora .T~nko .~ovori kak~. je nekoliko mjeseci nakon što je oružje I streljivo JNA odnijela iz Hvara gledao TV snimak autocisteme sa gorivom ispred jedne zagrebačke vojarne. Za mene su te činjenice značile početak rata. Otišao sam u Hvar i tom prilikom upoznao novog zapovjednika TO Općine Panajotija Gilve-Totija.lznio sam moje mišljenje o teškoj hrvatskoj situaciji i da će biti rata, a mi razoružani kao narod. Toti mi je rekao da je predsjednik Općine Kruno Peronja poručžo da se ništa samoinicijativnone poduzima jer da možda neće biti rata, u što osobno nisam vjerovao -govori nam Tonko. Sigurno da su d~ općinskih vl~da i T(~-a dolazile takve naredbe od predsjednika Tuđmana I Vlade Jer u tim trenucima 1990-te, bez ikakve vojne organizacije i bez oružja, bilo bi ravno samoubojstvu za izraženu narodnu volju na referendumu suprotstavljati se neprekidnim teškim provokacijama. Bili smo beznadni.

Dva lica diplomacije Za osobe mlađe od 30, pa i 40 godina, evo hvarskog pogleda na slike beznađa za Hrvatsku, posebno kad se promatra i druga strana, kako bi se bolje shvatio Domovinski rat. Sve je, bar ono što je viđeno i pisano, počelo sa održavanjem Osme sjednice CK Saveza komunista Srbije održane 23. i 24. rujna 1987. godine. Ova sjednica donijela je na srpsku političku scenu Slobodana Miloševića, ali ijednu osobu - "naše gore list" - Vladimira Štambuka, o kojem se u našim krajevima malo zna. No evo što o toj Osmoj sjednici piše Dejan Jović: Bila je značajan događaj u povijesti ne samo SKS, nego i same Srbije, te za sam raspad socijalističke (i svake druge Jugoslavije). Iako bi bilo pogrešno utvrditi da je s njom započeo raspad Jugoslavije, njen je ishod dao značajan doprinos onome što će kasnije, četiri godine nakon njenog održavanja prerasti u konflikt, koji će onemogućiti miran rasplet jugoslavenske krize. Ona je zato prije svega što je slijedilo postala simbol kraja jedne epohe i početka druge,kojuje sve do 2000 godine simbolizirao njegov gl~vni predstavnik Slobodan Milošević. Pri~ikom pros1~v~ ,,~I~e na Kosovu" 28. lipnja 1989. na Gazunestanu MIlosevIc Je

~t ••• t •• t •••• t •• t •• t.tt •••••• SJEĆANJA

rekao: Opet smo u bitkama. One nisu orožane,mada i takve nisu isključene. Godinu dana kasnije, u lipnju 1990., osniva se Socijalistička partija Srbije. Vladimir Štambuk je jedan od prvih ideologa i osnivača SPS-a i jedan od njenih jastrebova, kako l! Partiji tako i ~rpskoj ytadi. Tko je zapravo Vladimir Stambuk? Rođen Je u. Sphtu 1.942. Ota~ Zdenko naš Bračanin, bio je Uspješan dIplomat I Jugoslo~en. Vladimir je krenuo očevim stopama (Brač.ani su dali nemjerljiv obol u Domovinskom ratu, a odJ)rezlmen~ Štambuk dovoljno je spomenuti doktora Dragu Stambuka I hvarskog biskupa msgr. Slobodana Štambuka koji je U više navrata i sam služio mise za pripadnike postrojbi hrvatske vojske. No, istinu o nekim važn~ o~obama treba iznij~ti ~a "svjetlo dana" pa tako i o VladimIru Štambuku). BIO Je sekretar i predsjednik Komisije za međunarodne odnose Saveza studenata i Saveza omladine Jugoslavije. Završio je fakultet političkih nauka. Oženio se Jelicom Stefanović, direktoricom Instituta za međunarodnu politiku U Beogradu. Upravo su njih dvoje imali znanja i saznanja i utjecaje u sve međunarodne odnose SFRJ sa svim državama. To je Miloševiću bilo potrebno budući je u visoku politiku došao iz bankarskih poslova. Dok je on trubio u ratne trube na terenu, zbog čega 21. lipnja 1990. u Beograd dolazi američki tajnik za vanjske poslove James Becker, njegov ideolog Štambuk, a onda i Milošević govore i "podržavaju" Jugoslaviju kao ,,modernu i jaku federaciju". Takvu Jugoslaviju podupire i ameriČki . ambasador u Beo~~u Warren Zimmerman, sa kojim Je Štambuk u odliCnIm (s)vezama. Europa šuti. A mi razoružani i bez "d" od diplomacije. . ... Evo jednog malog kapilarnog pokušaja probIjanja diplomatske blokade Hrvatske od srpsko-jugoslavenske strane koji se zbio početkom listopada 1990. na Hvaru. Po nagovoru jednog hrvatskog znanstvenika svjetskog glasa, u Hvar je zbog znanosti stigla jedna osoba, po znanstvenom statusu u SAD važna spona i sa tadašnjim predsjednikom Georgeom Bushom sr. Da bi njen posjet prošao u što većoj diskreciji, naš znanstvenik je zamolio barba Jureta Tomičića-Tajnikova i njegova sina Ivicu da u njihovoj kući u Grabiju pripreme večeru za ,jednu značajnu osobu i~ Amerike". Teta Marija pripremila je večeru za "pet", ali rezultat razgovora dvoje znanstvenika u smislu diplomatske kapilarnosti nije imao takvu ocjenu. Nakon povratka u Hvar i nakon što je osoba iz Amerike otpraćena u hotel, naš znanstvenikje žalosnim glasom rekao: Naje ... mi! Govorio sam o potrebi priznavanja hrvatske volje za neovisnošću izražene referendumom i upozorio da ako Amerika ništa ne poduzme, da nam se, najvjerojatnije, sprema napad na Hrvatsku. Americ'1d znanstvenik sve to razumije, ali odgovor je bio: Beograd ima jaki utjecaj na Zimmermana, Beckera i Lawrenca Eagelberga. Srpska diplomacija je odlična, a jugoslavenska je u njenim rukama. Poruka .m~ je. -v budit~ strpljivi. Doći će vam bolji dani. Na hvarsk~J PJaCI Z~OS~I, pokunjeni i sa strahom otišli smo spavati. Strah je bIO

opravdan. Pokazali su to događaji koji su slijedili - "krvavi Uskrs 1991.", masakr hrvatskih policajaca u Borovu naselju... . .. No tu je Tonko, on nije pokunjen, te nastavlja govont1: Nikola Šimunović postavio me zapovjednikom puta za Daruvar.

Put u Daruvar Ovo je bilo prvi put da grupa vojnika ima zadatak izvan otoka. Za cilj našeg izbivanja sa otoka nitko nije znao, pa ni naši najbliži. Sve je počelo jednim putovanjem trajektom u kojem sam slučajno upoznao Daruvarce Valtera Šprajca, Vladu Prpića, Vinka Mioča i Dragu Šimalu. Putovali su u Hvar, gdje su već bili smješteni prognanici sa njihova područja, posebno djeca kojima su dovozili hranu. Pričali su mi da su osvojili puno orožja u vojarni Doljani kod Daruvara. Ovo saznanje prenio sam Šimunoviću i predložio razgovor s njima. Tijekom razgovora puno je pomogao n~ Milivoj Barbarić kojije te ljude prije upoznao u Hvaru. Reklz smo im da su nam povjerili svoju djecu koju u slučaju neprijateljskog napada nemamo s čime braniti. Uvjerili smo odgovornog Valtera Šprajcera da nam je orožje potrebno i neka nam pomognu. Nije to bilo lako jer je za obranu nedostajalo orožja. Dogovorili smo u tajnosti odlazak u Daruvar. Otišli smo kamionom Vinarije, kombijem "Radosava Tadića" i još jednim kombijem i osobnim. vozilom Vlade Prpića, sa kojimje bio Drago Šimala. Ukrcalz smo se u trajekt Liburnija. To je bio jedini mogući način za doći do Rijeke budućije sve kopnene prometnice neprijatelj presjekao i djelomično okupirao. Trajekt je bio pun izbjeglih Dubrovčana, uglavnom žena i djece. Bilo je užasno nevrijeme. Djeca i žene plaču i zapomažu. Tragedija. Egzodus naroda. Iskrcali smo se u Rijeci i nekako uspjeli dovući do Daruvara. Milivoj je vozio kamion, s njim je bio Mate Jeličić. Piha i ja smo bili u kombijU. Zdravko BlaževićTihi vozio je drugi kombi koji se često kvario. U Daruvaru smo ostali šest dana. Od svuda se dolazilo i svatko je htio orožje za sebe. Vojarnu su nadlijetali avioni, a kad bi nestali žurili smo po orožje. Bilo je opasno. Smješteni smo u improviziranu vojnu bolnicu. Prikupljeno orožje držalo se ispod kreveta. Nije bilo puno cijevi, više streljiva i eksplozivnih naprava. Doma smo imali orožje stare proizvodnje i bio je problem naći odgovarajuće streljivo. Za tih šest dana bilo je u okolici Daruvara pješačkih i artiljerijskih napada. Milivoj i Mate bili su u Grubišnom Polju. Bio je to opasan put, jer su oko njih padale granate. Velika hrabrost. Isplatila se. Iz Grubišnog Polja donijeli su nišanske sprave i par minobacača od 60 mm. Sakupilo se 12 tona streljiva i 30 cijevi. U pripremi za povratak njihov zapovjednik nam je rekao da se njegovi vojnici ne slažu da toliko orožja odnosimo. Zbog toga smo napustili Daruvar u dva sata noću. Izašli smo na praznu autocestu kod Kutine. Blizu nas su padale granate, a čuli smo i detonacije od

SJEĆANJA

napada na Sisak i okolicu. Kombi nam se kvario, avioni iznad nas. Dovukli smo se do Rijeke. Sa strahom smo se ukrcali uLiburniju jer sad vozimo oružje i ako nas zaustave neprijateljski brodovi i naprave pregled tereta? Na veliku sreću, nisu. Sretno smo se vratili na otok, gdje je samo troje ljudi znalo cilj našeg izbivanja, što smouspješno izvršili, rekao je Tonko o ovoj prvoj akciji Hrvatske vojske izvan Hvara u Domovinskom ratu.

Kad bi škoj irno timun ... Dubrovnik. Druga polovica listopada 1991. godine. Njegovi stanovnici gladni, žedni, bez vode, promrzli, i zbijeni na površinu manju od 10 km2. Slikovito - od punte Kovoca do Mi1ne uz more, a prema bardima ne šire od dvo kilometra, i manje na mistima, stislo se pedeset mijorih duš. Pristigli su prognanici iz Konavla i cijelog dubrovačkog primorja. Maloprije je Tonko pričao o njihovom istjerivanju, egzodusu Liburnijom. To su "humanitarno" dopuštali, to je bio i cilj pa da onda Dubrovnik Apolonijev bude srpski vazal. Opisani Dubrovčani su i puni straha od smrti, jer ih sa okolnih brda,osim tvrđave na Srđu, vrebaju stalno zli neprijatelji sa oružjem na nišanu. Takvim Dubrovčanima, odsječenim od ostatka Domovine, htjelo se nekako pomoći. Organiziranje konvoj brodova za pomoć, nazvan Libertas, koji je imao i neke međunarodne garancije. Krenulo se iz Rijeke glavnim brodom Slavija. Smjelo se samo voziti potrepštine za preživljavanje. Bio je to uvjet neprijatelja. Kako je konvoj krenuo, tako su se veliki i mali brodovi duž Jadrana priključivali konvoju. Dubrovčanima u pomoć, ne samo materijalnu, otišli su i Hvarani, i to četiri broda: Plankton, Stupica, Tri sestrice i Sveti Nikola. U prošloj Kruvenici smo ih ispratili sa punte rive. Eno, već su kod Pločica. Konvoj Libertas je dva sata plovidbe iza njih.

Ovako to opisuje Joško-Igor Novak-Kronjac: Prvi je bio Plankton. U moj brod Sv. Nikola uglavnom je bila hrana što je dao don Joško. Imali smo i nekoliko boca plina, vode i drugih stvari. Osim mene u brodu su bili Milan Jagnjić i Augustin Kačić-Belo. Bilo je grubo vrime, levantora velika, more uzburkono. Kad smo došli do Pločicih već je pala noć. Vozili smo bez svitla. Isto su nas neprijateljski brodi uhvatili na radar. Bili su u škuro. Ispalili su crvenu raketu ispred prove i preko radio stanice su nas pitali pripadamo li mi konvoju. Na moje -JJ da!" - naredili su nam da se okrenemo za 180 stupnjeva i natrag u Hvar! Manevrom smo se sklonili iza Pločicih, u repor i izvan mogućnosti otkrivanja radarom. Tu smo plutali oko dva sata, dok nije stigao konvoj kojem smo se priključili. U Korčuli je bilo razvrstavanje u konvoj i u dvi ure ujutro napustilo se Korčulu. Kod Mljeta, ispred uvale Sobra, već je svitalo. Presreli su nas neprijateljski brodovi. Uz svaki naš brod pristala bi topovnjača i iz nje bi se iskrcala po tri vojnika sa puškama. Vojnici su pregledavali svaki brod tražeći oružje. U niti jednom brodu oružja nisu našli. Oko nas su bile topovnjače koje su na provama imale pripremljene topove koji su nas držali na nišanu. To je trajalo do predvečer. Tada su nas pustili u daljnju plovidbu. Kod istočne punte Mljeta ponovno su nas zaustavili. Već je bila noć. Preko radio stanice su zaprijetili: "Ako se pomaknete, pucat ćemo!" Bacali su svjetleće rakete da nas vide. Mi njih nismo vidjeli. Puhala je jaka tarmuntana. Valjalo nas je. Bilo nas je strah. Ma ne od valjanja, već od onog što smo iz mraka mogli vidjeti i čuti sa kopna. A mogli smo vidjeti samo riganje vatre iz raznog oružja i bljeskove granata. Slušali smojezivu riku topova, štektanje mitraljeza ili čega već. To smo gledali i slušali cijelu noć. Jezivo. Napadali su Dubrovnik. Sutradan ujutro taj užas je prestao, a nas su pustili. Ulazeći u Grušku luku, vidjeli smo "golim" okom na vrhovima brda neprijateljske vojnike sa oružjem uperenim prema nama. Strah se u nas uvukao. Kako smo pristajali, strah se miješao sa ganućem do suza, do plača. Plakali smo zapravo. Na rivi nas je dočekalo mnoštvo, činilo se svi Dubrovčani. Mahali su hrvatskim zastavama. TI ljudi su plakali. Bilo je to oko podneva. Neprijatelj nije pucao, očito po sporazumu. Čim smo pristali Dubrovčani su u pola sata iskrcali sve što smo im donijeli. Bilo je dobro organizirano tko će i što gdje odnijeti. Čim su brodovi konvoja ispražnjeni Dubrovčani su se razišli. Upozoreni smo, zbog snajperista, neka dobro pazimo kako se krećemo. Iako je bilo ugovoreno "zatišje" dokje konvoj u Dubrovniku, isto su pucali sa brda snajperima i mitraljezima. Nisu pucali u nas iako se jedan metak zabio u moj brod. Najčešće su pucali u more mitraljezima blizu naših brodova što je djelovalo zastrašujuće. Skrivali smose. Na Slaviji je bila pripremljena skromna večera. Tamo je bio i Stjepan Matijević-Gali koji je rekao Terezi Kesoviji: "Kad bi naš škoj imo timun, mi bi von sa škojon došli ovamo!".Svima koji su to čuli ove riječi

SJEĆANJA

usjekle su se u sjećanje do dan danas. Nakon večere otišli smo na svoje brodove i pokušali zaspati. Teško. Iako su iza nas dvije neprospavane noći. Sutradan,oko 9 urih isplovili smo iz Gruške luke sa pogledom na brda i neprijateljske cijevi uperene prema nama. Nikakva uvjeravanja već nismo imali. Odahnuli smo nakon što smo se dobro udaljili od kopna. Dubrovčani su im ostali kao glineni golubovi sa ljudskom vjerojatnošću preživljavanja i u tim uvjetima. Prije dolaska do grada Korčule don Vojko Mardešić je na Planktonu služio misu. Bio je to dan Svih Svetih. Ministrirao muje Tonči (Ante) Novak-Bakica. Radio stanicom misu su slušali sa sva tri broda. Na Planktonu su bili pored Galija, don Vojka i Bakice još zapovjednik Karmen Barbarić te Antun Matković pok. Prošpera, Marin Mileta, Cvjetko Novak-Ciko, Zdravko Bracanović-Kukica i Ive Tomičić. Na brodu Stupica bio je zapovjednik Zlatko Vučetić te Juraj Petrić-Piće i Mladen Tabak. U Korčuli nas je čekala Tri sestrice. Pristajanje u hvarsku luku i doček nisam sposoban opisati. U zraku se osjećalo nešto uzvišeno, završio je JoškoIgor Kronjac. Zanimljivo, zapravo zastrašujuće zbivanje dogodilo se ~a brodu Tri sestrice koji nije stigao do Dubrovnika. Vlasnik Mladen Lovrinčević- Slonac to ovako opisuje: Na brodu je pored mene bio i moj brat Šime, Joško RossoBoćin, Frane Miličić-Paninac i Damir Matković. Prilikom pregleda kod Sobre iskrcali su se tri vojnika i na moju koču. Pri pregledu broda ti vojnici su postali uzrujani što je brod pun mlijeka. Odmah su bajunetama koje su imali na cijevima pušaka počeli parati ambalažu i mlijeko je poteklo u santine. Provocirali su nas da što nosimo mlijeko u Dubrovnik kad ga tamo ima u izobilju. Šutjeli smo. Na učestalo provocirajuće pitanje: "U čije smo vode? ", odgovarali smo:" U naše ". Dok su nas psihički maltretirali, zanosili su nam se u lice cereći se, a vrškom bajoneta "mazili" nam podbradak. Prijetili su. Meni je jedan vojnik iz žepa odjakete izvadi kacavidu i s njom mi šarao po licu, pa bi malo jače upirao. Stajao sam mimo. No najteže je bilo kada su Šimeta, jer nije imao osobnu, ali upisan kao član posade, odveli patrolnim brodom na njihov zapovjedni brod. Upoznao sam radio-vezom brod Slavija, na kojem je bio Stjepan Mesić. Nakon dugosatnogplutanja i iščekivanja, od jugovojske je dobiven poziv da pristanem uz njihov brod. Tada su nam rekli da se vratimo u Korčulu, a da Šimeta voze u Crnu Goru. Nismo pristali. Sa topom su nas stalno imali na nišanu, dok smo oko njih kružili i plutali čekajući odgovor sa Slavije. Postignut je dogovor da se Šime ukrca u Tri sestrice i da se u pratnji njihova patrolnog čamca odmah uputimo za Korčulu. Kad su nam doveli Šimeta tako je i bilo. Sto je Šime proživio na njihovom brodu, to samo on zna. U konvoju, sličnu sudbinu kao i mi doživjeli su dvatrabakula iz Krila Jesenica. Mi smo bili u drugom i trećem konvoju, završio je ovu mračnu priču Mladen Slonac.

Božić na topovima No ni na obrani otoka nije se mirovalo. Dana 20. 12. 1991. došao je u Hvar kapetan fregate Josip Macanić. Sa sobom je donio zapovijed HRM o ustroju - službeno: 7 .. ob~e artiljerijske brigade - Pelegrin (7. OAB). Za zapoVjednika baterije predložen je Željko Novak-Piha, budući je u vojsci bio pričuvni časnik topništva, koji je predložio zapovjedni sastav OAB. Njegov prijedlog odobrio je admiral Sveto Letica-Barba, te se 7. OAB-Pe~egrin ustrojila u PU?om sastavu. Tijekom jutra 23. proSInca na zbornom mjestu Fortica zapovjednik Željko Novak-Piha izvršio je prijem postrojbe i izdao zapovijed da se postrojba odmah upu~ sa osobnom opremom i naoružanjem na poluotok Pelegnn u uvalu Parja i na topničke položaje kako bi otpočeli pripreme za razvoj bojnog rasporeda bitnice. Sutradan, na Badnjak, ~o zapovijedi admirala Letice, otišli su u Ploče preko SućUTJa po topove zapovjednik Željko Novak-Piha, logističar Mate Jeličić artiljerijski mehaničar Ivica Bojanić, vozačmehaničar Petar Jeličić i još tri vojnika sa dva kamiona. U Pločama su oslobođene vojarne i tamo su primili dva pokretna topa 85mm i dva gusjeničarska vozila za vuču topova, kao i pripadajuće str~ljivo. Bi~ je ov.o opasan pu!: Iako je poražena jugomornanca napustIla splItskI akyatonJ 25. studenog, onajejoš bila sa velikim snagama u VISU, na Lastovu ... i djelovala na južnom bojištu, a njihovi brodovi su patrolirali i ovim akvatorijem. Zato su se u Badnjoj noći posebnim trajektom prebacili na !l~~' da b.i ~~ Božić uj~~o topove izvukli na borbene polozaje l sta,:t11 Ih u funkCIJU. Prema zapovjedi zapovjednika HRM admirala Svete Letice bojna zadaća 7. OAB "Pelegrin" bila je kratka ijasna: U sukladnom paljbenom djelovanju sa OAB Solta spriječiti neprijateljske flotne snage koje baziraju na otoku Visu da izvrše prodor prema Splitskim vratima i nametnu pomorsku blokadu tog važnogpomorskogpravca. Odmah je na položaju bilo 60 ljudi i isto toliko bilo ~e u pripravi u bazi Parja. Takav je bio Božić 1991. g. u l na Hvaru. Nova, 1992. g. dočekanaje i pucnjavom iz vatrenog oružja na Pjaci od strane lakše ranjenih vojnika koji su se u hotelu Dalmacija oporavi j ali. Što namje donijela 1992. godina? Donijelaje međ~aro~~ priznanje Republike Hrvatske, priču o DebelOj Bertl l njenim sestrama, ali, nažalost, i prvu mladu žrtvu sa Hvara u Domovinskom ratu ..... o čemu u sljedećem nastavku. Hvala na suradnji Antunu-Tonkotu Petriću-Škuontretu, Jošku-Igoru Novaku-Kronjcu, Mladenu Lovrinčeviću -Sloncu, Željkotu Novaku-Kronjcu - Pihi, Tončetu (Antetu) Novaku-Bakici. ..

Damir Carić

•••••••••••••••••••••••••• 0

BAŠTINA ~:~~====================~~~------------------------

UGROŽENOST I ZAŠTITA

V esto možemo čuti kako bi čakavicu

Ctrebalo zaštititi. Dva su pitanja koja se nameću iz ove rečenice: što je to

čakavica? Od koga ili čega je treba zaštititi? Odgovorna prvo pitanje sigurno bi mogli i trebali dati stručnjaci za jezike, ali kako to obično biva, ne voli ni struka gdje je malo koristi, a velika muka, pa je tako čakavica još uvijek za neke jezik, za neke dijalekt, a za neke narječje, ili možda nešto sasvim drugo. Odgovor na drugo pitanje ne zahtjeva veliku struku niti nauku, već samo protupitanje, tj. razmišljanje o tome tko ili što napada čakavicu paje potrebna njena zaštita? Ako se vratimo unatrag stotinjak godina i promotrimo način života bilo kojeg mjesta, ne samo sela, nego i onih manjih gradića, shvatit ćemo da je ono živjelo jednim hermetičkim modelom. Ljudi su se bavili uglavnom poljoprivredom, ribarstvom i stočarstvom, a njihova komunikacija s ostalim mjestima bila je gotovo zanemariva. U takvim uvjetima svi uzusi pojedinog mjesta zadržavali su svoju autentičnu hermetičnost, bilo da se radi o govoru ili, na primjer, pučkom pjevanju. Možemo reći da je svako mjesto imalo svoj prepoznatljivi dijalekt govora i pjevanja. Ista pjesma govorila se i pjevala sasvim različito u mjestima udaljenim svega nekoliko kilometara. U ovo novije vrijeme, kada je komunikacija među pojedinim mjestima intenzivna, kada se ljudi međusobno druže, kada nove tehnologije sa sobom donose nove izričaje, hermetički model puca, te razlike među "dijalektima" postaju sve manje i manje. Potpuni krah hermetike i postavke univerzalnog donosi mreža svih mreža, koja je zapasala čitav svijet i svojim jezikom polako popunjava razlike u dijalektima.

Sada bismo mogli reći da je to onaj napad od kojeg bi se trebali zaštititi, ali, pošteno govoreći, nitko se do sada baš nije previše odupirao naletima tehnologije, nitko nije odbacio automobil, televiziju, mobitel, kompjuter i sve te agresorske snage koje sa sobom donose svoje jezike, te ugrožavaju naše dijalekte. Nitko se zbog toga i ne treba osjećati krivcem, jer kad se svijet vrti, ne možemo ni mi stajati u mjestu. A ako sve ovo i shvatimo i prihvatimo kao nekakav napad, onda bi bilo najbolje da primijenimo, sportskim žargonom rečeno, taktiku"napadje najbolja obrana". Najbolji način da sačuvamo ili obranimo čakavicu jest da je govorimo ili pjevamo. I nema razlike između obrane ili čuvanja čakavice od obrane ili čuvanja bilo kojeg drugogjezika, dijalekta ili narječja. Kaže se da svakog dana u svijetu umre neki jezik, tako da ne treba misliti da je samo čakavica ugrožena, ili da je netko posebno želi ugasiti. To je jedan od primjera globalizacije, unifikacije i esperantizacije, a kao plod sve veće internetizacije svega i svačega. Nažalost, jezici uglavnom izumiru jer izumiru oni koji su ih govorili i nije to nešto što se događa negdje daleko, na drugim kontinentima. To se već događa tu, nama, u našim malim mjestima, u kojima izumiru oni koji su znali pjevati i govoriti nama danas nepoznate jezike, dijalekte ili narječja. Sve je veći broj crkava, vinograda, konoba, brodova i drugih mjesta u kojima više nema onih koji znaju pjevati i govoriti nekadašnji dijalekt. Na nama je da zabilježimo svatko u svojoj sredini što više od jezika specifičnog za to mjesto, kao uostalom i bilo kojeg drugog oblika izričaja, te da na mlađe generacije prenesemo svijest o vrijednosti našeg vlastitog, kako bismo mogli zadržati kakvu takvu prepoznatljivost. Ako se već svijet okreće, a mi ne možemo stajati u mjestu, pokušajmo se onda makar malo sporije vrtjeti.

Miki Bratanić

~ttttt.tt •• t •••••• tt •• t •••• BAŠTINA

VINSKkI(tJtTURA Pojam kulture je zasigurno jedan od onih koje ne

možemo definirati jednom riječju, rečenicom, pa čak ni nekim jednostavnijim opisom. Ako bismo

pokušali, naprimjer, definirati pojam čovjekove kulture, morali bismo uzeti u obzir njegovo ponašanje, govor, obrazovanje, znanje, higijenu, društveni život i toliko toga drugog, ovdje nespomenutog. Kada bi dakle na osnovu svega uspjeli odrediti kuturu čovjeka, tj. je li čovjek kulturan, ne bi nas trebalo čuditi ako taj zaključak ne bi vrijedio za nekog drugog čovjeka, na nekom drugom dijelu kugle zemaljske. Drugim riječima, kultura čovjeka povezana je sa različitim rasnim, vjerskim, nacionalnim, regionalnim i ostalim podjelama.

Jedna od čovjekovih karakteristika prema kojoj se sigurno može odrediti njegov nivo kulture jest odnos prema vinu. Taj odnos se može prepoznati od samog odabira grožđa od kojeg će se napraviti vino, načina na koje će ono biti prerađeno, načina na koji će vino biti njegovano i čuvano u svom dozrijevanju, sve do načina na koje će to vino biti predstavljeno, posluženo i na kraju, ne manje važno, načina na koje će vino biti ispijano. Odabir nekvalitetnog grožđa, njegova nestručna prerada, neprikladno skladištenje vina, a posebno njegovo nemarno posluživanje i konzumacija, zacijelo su pokazatelji odsutnosti dobrog odnosa čovjeka prema vinu. Za čovjeka koji ima neugodan miris ilije prljav, ili od kojega vas zaboli glava nakon duljeg druženja, mogli bismo reći da nema kulture. Isto bismo valjda mogli reći i za vino koje ima neugodan miris, koje nema lijepu boju i pogotovo ako vas sutradan od njega boli glava. Međutim, postoji razlika između kulture vina i kulture čovjeka.

Vino zapravo nema mogućnost posjedovanja ili neposjedovanja kulture, tj. ono je u potpunoj ovisnosti o kulturi čovjeka. Ako naiđemo na vino po čijim karakteristikama možemo zaključiti da je ono nekulturno, onda iza tog vina stoji čovjekova nekultura. Kultura vina i kultura čovjeka usko su povezani pojmovi i sigurno ne bismo pogriješili kada bi ustvrdili daje kultura vina ustvari kultura čovjeka. Svjedoci smo na ovim našim uskim prostorima kako se naš čovjek kroz nedavnu povijest, a, nažalost, i dan danas ponaša prema vinu. Često se znalo dogoditi da se u konobu donese ono najgore grožđe, da se od malih količina grožđa pomoću šećera i vode naprave velike količine vina, da se vino držalo u starim pokvarenim bačvama, da bi se iste otvaralo i ostavljalo vino izloženo utjecaju zraka, i, ono što je najočitije, da bi se vino služilo u neuglednim plastičnim bocama i pilo iz sličnih čaša. S druge strane, u restoranima i kafićima postojale su samo ekstremne kategorije vina, one jeftine od kojih zajamčeno sutradan boli glava i onih od kojih glava zaboli kada se ugleda cijena. Ne čudi što su ostala pića poput piva postupno izbacivala vino kao svakodnevni konzument, te što se gotovo izgubio običaj u druženjima u kafićima naručivati vino. Svaka turistička zemlja, a posebno tradicionalna vinska zemlja, morala bi poraditi na kulturi vina, a to znači, kako je već zaključeno, na kulturi čovjeka. Ako mi ne držimo do vina, ako mi ne marimo za njegovu prezentaciju, ako mi ne brinemo za njegovu prepoznatljivost, onda nas ne treba čuditi što naša vina nisu ucrtana na vinskim kartama svijeta. Kulturnim jezikom rečeno, što ih nema na daskama koje život znače. Treba reći da su se u posljednje vrijeme, inicijativom naših malih vinara, napravili veliki koraci na području odnosa prema vinu. Ono što je itekako vidljivo jest predstavljanje vina, način na koji se vino nudi, poslužuje i ispija. Vrlo poučna krilatica, iz pera našeg priznatog vinara i enologa Andra Tomića; "PIJE SE NA URE, A NE NA LITRE", jedna je od svijetlih nota u partituri simfonije kulture vina koja se tek sklada. Pitanje je jedino mogu li ti mali veliki ljudi iznijeti toliki teret naslaga naše nekulture stvarane desetljećima, kao rezultat marginaliziranja proizvodnje kvalitetnih sorti grožđa i vina u privatnim resursima. Iz perspektive otoka H vara: možda će, nažalost, već dugi niz godina najavljivano zatvaranje Hvarskih vinarija prisiliti čovjeka da promijeni svoj odnos prema vinu, a možda će, nažalost, to tek biti sudbonosni, smrtni udarac bilo kakvoj ozbiljnijoj proizvodnji vina na našem najsunčanijem otoku.

Miki Bratanić

•••••••••••••••••••••••••• ~ BLAGODATI I POSEBNOSTI PLODOVA MEDITERANA

Mediteranska začinska biljka kapar

ŠTETOČINA SA GUŠ1rOM

Kapar je biljka koja najviše raste samoniklo diljem cijelog Mediterana, pa tako i na našim otocima, starim

kamenim kućama i dr. Kapar dolazi od arapske riječi kabar. U Italiji ga zovu cappero, u Španjolskoj caparra, u Francuskoj caprirer itd.; kod nas kapara, kapra, kapar i dr. U mjestu Te11es Savvan u Iraku pronađene su sjemenke kapara (Capparis spinosa L. var. Spinosa) datirane u 5800. g. pr. Kr., što svjedoči o njegovoj uporabi još u davna vremena. Taj je varijetet kapra pronađen u Španjolskoj, Francuskoj, Italiji, Hrvatskoj, Grčkoj, Cipru, Egiptu, Turskoj i Iraku. Renesansni pjesnik Petar Hektorović piše u svome djelu "Ribanje": ,,Kapare, ža/rane od nih ne odklada, smokve indijane s listjem ko obada." Kapar je raširen na otocima Palagruži, Visu, Sv. Andriji, Hvaru (posebno na Paklenim otocima), na južnoj strani Brača, na Korčuli, Lastovu, dubrovačkim otocima i dr.

Kako uzgojiti kapar? Vrlo je teško uzgojiti kapar iz sjemena. Kod sijanja sjemenki kapara potrebno je i 90 dana dok nikne. Klijavost njegova sjemena je najbolja nakon dvije godine, a kasnije klijavost postepeno opada. Kad se sjeme sakupi, dobro ga je isprati sapunicom i neko vrijeme držati u frižideru, pa ga onda sijati u suhozide ili direktno u zemlju. Kod proizvodnje sadnice kapara iz sjemena daje rod tek nakon tri godine. Kapari uglavnomuspijevajunajUŽllimpoložajima. Danas se kapar dosta proizvodi putem reznica i najviše se sadi na taj način. U prvoj godini sadnice treba često zalijevati zbog jačanja korijena, a površinski dio treba pincirati i skidati pupove i cvj etove, j er su oni veliki potrošači vlage. Kapar se uzgaja u uvjetima suhe klime. Biljke vrlo brzo prekriju površinu tla kad narastu. Plantažni uzgoj kapara proširenje najugu Italije (Sicilija, otok Pantelleria, Eolsko i Trernitsko otočje i regija Puglia) i Španjolske (Balearsko otočje, Murcia, Almeria), dok je u Francuskoj izgubio nekadašnje značenje plantažnog uzgoja i postao uzgoj za

obiteljske potrebe. U zemljama afričkog Mediterana kapari se sakupljaju, a plantažni uzgoj tekje na početku. Značajni konkurenti europskim zemljama su Maroko i Tunis. Ostale zemlje u kojima se komercijalizira kapar su Grčka, Malta, Turska i Alžir. Osim na Mediteranu, kapar se uzgaja i u Latinskoj Americi i Australiji. Rezidba kapara je vrlo važna, jer se na taj način održava stalna rodnost grma. Zato je poželjno svake godine u rano proljeće odrezati sve izboje koji su izrasli prošle godine. Kapar donosi rod na jednogodišnjim izbojima. Postojeći kapar je nemoguće posaditi, budući da svojim dugačkim korijenjem prodire jako duboko u suhozide. Prilikom renoviranja starih kuća i ostalih građevina pronađeni su korijeni kapara dugi čak 8-12m! Berba kapara se obavlja više puta i ona počinje u drugoj polovici svibnja, a može se brati gotovo cijelo ljeto, do kraja kolovoza. Najkvalitetniji su upravo krajem svibnja i u lipnju. Kod kapara se bere pupoljak, a ne plod, kao kod većine drugih biljaka. Berba se provodi u ranim jutarnjim satima ili predvečer, kad nisu jake vrućine. Sa jednog grma može se ubrati tijekom sezone 3-4 kg pupova kapara, a iskusan berač može ubrati oko 1 kg pupova za sat vremena. Kapar ulazi u punu rodnost u četvrtoj godini i ostaje u punoj rodnosti 35-40 godina.

BLAGODATI I POSEBNOSTI PLODOVA MEDITERANA

Kako konzervirati kapare? Kapari su izvanredan začin u mediteranskoj kuhinji. Primjenjuju se za mnoga jela, salate i umake. Najkvalitetniji su i najcjenjeniji sitniji pupovi. Nakon berbe kapare je najbolje staviti u morsku vodu. Ako nema morske vode, valja otopiti 8-10% morske soli u vodu i kapare držati 2-3 dana u toj slanoj vodi. More treba mijenjati svaki dan. Nakon toga kapare valja malo prosušiti, no ne na suncu, napuniti u staklenke i naliti vinskog octa. Ne smije biti koncentriran, već ga treba malo razrijediti sa vodom. Obično se stavlja pola vinskog octa i pola vode. Poslije mjesec dana kapari su pripremljeni za upotrebu i dodavanje jelima. Neki pripremaju kapare za konzerviranje tako da ih nakon branja jedan dan suše u hladu, jedan dan drže u morskoj vodi ijoš jedan dan suše, i nakon toga ih staVljaju u staklenke sa vinskim octom. Puno se koristi u gastronomiji, kao dodatak mnogim jelima i toplim umacima.

mr.sc. Stanislav Štambuk viši stručni savjetnik II HPK

ažu da ~e dragi Bog ostavio na zemlji nešto od rajske ljepote:

zvjezdanom nebu, u cvijeću i očima malog djeteta. A Sveto Pismo kaže: ,,Po naravi su glupi svi ljudi koji

ne upoznaše Boga, oni koji iz vidljivih ljepota ne mogu spoznati

onoga koji jest - nisu kadri prepoznatiumjetnika po djelima

njegovim".

Zaista, nakon Svetog Pisma priroda je najljepša knjiga koja nam govori o Bogu. Negdje sam pročitala da bi jedan stari redovnik, dok bi šetao po vrtu, svojim štapom milovao cvjetne glavice i govorio: ,,šutite, šutite, previše mi govorite." Stoga je cvijeće svugdje prisutno: po oltarima u našim crkvama, kod vjenčanja, na raznim gozbama, na sprovodima i po grobljima. Ono svugdje priča i govori nam o Božjoj ljepoti koju možemo tek malo naslutiti. Mnogi pitaju kako i koliko koji cvijet treba zalijevati. Tu nema nekog pravila po kojem bismo se mogli ravnati. Ali svatko zna da ljeti, kada su dugi i topli dani, većinu cvijeća treba zalijevati svaki dan. Ipak, moram reći daje zalijevanje vještina. Jer ako ga previše zalijevamo, žile će početi gnjiti i listovi na krajevima žutjeti, a isto tako će listovi požutjeti ako ga i premalo zalijevamo. Voda ne smije ležati u podlošci kod većine biljaka i rijetke su biljke koje to podnose. Također, treba znati da biljke trebaju manje vode kada su dani kraći i oblačni. Cvijeće u loncima treba prehranjivati, u proljeće svakih petnaest dana, a kasnije rjeđe. Vrlo je važno znati da svaka biljka ima vrijeme mirovanja - odmora, i kad biljka miruje, ne smije se prehranjivati, a i zalijevanje se mora smanjiti. Ako ih tada prehranjujemo i zalijevamo kao obično, to bi bilo isto kao kada bi nam netko stavljao hranu u usta dok spavamo, stoga zalijevanje treba smanjiti. Zalijevati treba tek toliko da biljka ne usahne.

CVijeće voli mir. 0110 nije kao mi ljudi koji volimo tt . i koji nikad nemamo mira. Ako ste mu pogodili mjesto, ne mičite ga odatle. Neki kažu da sa cvijećem treba pričati. Kako kaže sveti Pavao: "Ja sam sadio, Apolon je zalijevao, a Gospodin je dao da raste. Tako i ja sadim i zalijevam, a

Gospodin je onaj koji daje da raste. "

Znanstveno je dokazano da cvijeće ne podnosi modernu glazbu, koja je zbilja bez ikakve ljepote i ukusa. Klasična muzika mu godi. Čudno je to da biljka zna što je lijepo, a današnji čovjek ne zna. Njemu više odgovara buka i dernjava koja izražava prazninu duše, pa se dere kao da netko dere kožu s njega. A ponekad se ponavlja jedna te ista riječ, tko zna po koliko puta koja je bezveze, kako to danas vele. Stoga, kad na hvarskoj Pjaci u ljetnim večerima počne ta dernjava i trisketanje, skoro da se kuće tresu: tada mi se misli vraćaju u rano djetinjstvo. Naime, kad bi mladi kukuruz bio za kuhanje, tad bi se medvjedi namečili u kukuruz. Ne da su medvjedi samo jeli kukuruz, nego bi sve polomili kud god bi prošli i tako počinili veliku štetu. Kad bi se smračilo, cijelo je selo izlazilo u polje. Svatko je imao jednu staru kantu u rukama, čekić ili kakvo željezo, ili drvo ili kamen. Tada bi svi počeli lupati i vikati, a medvjedi bi pobjegli prije nego zađu u kukuruz. Pa tad pomislim, Bože moj, da su tada ljudi imali j ednog pj evača i svirača kao što ga ima hvarska Pjaca, bili bi se mogli lijepo odmarati, pa i ako ne bi spavali, ipak bi se lij epo odmarali. Biljke su žive i one osjećaju. Puno bolje uspijevaju ako su negdje na prolazu gdje ih ljudi vide i dive im se. U psihologiji bilja piše da je neka žena imala krasnu kraljevsku begoniju, ali kad bi trebala doći njezina prijateljica, ona bi begoniju nosila u šu:fit daje skloni od prij atelj ičina pogleda. Kad su je pitali zašto to čini, ona j e rekla: ,,zbog toga što ona ima zle oči." Tada sujoj se smijali, ali danas vjerojatno ne bi bilo tako. Kad imamo cvijet, važno je znati odakle potječe i kako živi u prirodi i onda mu osigurati prirodne uvjete koliko je to moguće. Neke biljke vole puno sunca, druge polusjenu, a treće sjenu. Kada kažemo puno sunca, onda to znači izložiti je suncu. Polusjena znači da biljku grije jutarnje ,sunce o podne, a sjena zna,.č!..-zaštititi je od sunčevih zraka. Ovaj put toliko o c 'jeć ,adfugi put će bitio orhidejama.

~ •••••••••••••••••••••••••• SPIZA

Nimo titice do sipice ... i druge lipe stvori po domoću

E prop lt, pamet ~ipo logo! Po svemu ~ari: fimi'1~e!1te, da cemo dOSPIt u otu Europu. (A di smo to 0111 do sad?) 'iki su bili svin sarcem za intrat; niki drugi su

mohali rukima il repoli nogima da nikako ne. Parvi molidu Boga da ne ispade da su falili. 0ni drugi isto molidu, da se EU raspade pri nego ćemo i za privero bit otamo. Ne znon koga će Gospodin uslišit, one ca bid bili kuntenti ne falit, oli one ca bidu bili prikuntenti da su falili? Stroh me je somo da On ni o voje puno se prećot u sve oto. A svaki put kad je bilo na nos some odlucit co i kako ucinit, bilo je sve somo ne alavija. I isto od otega nismo ništa naucili i isto hmutomo po svoju. I isto ćedu drugima ostat njihovi metri za miru provde i koristi, a nami se nećedu prominit naši. Koje su nos epeta drugi prisilili da hi vazmemo, a mi kako sluge pokorne bili zadovojni da je nikor tuji uredi ono obo cega se mi nismo mogli dogovorit. Koja smo mi oto raca, an? Bože mi prosti, barž i ni vela šćeta ca gremo sve to na manje? Ma, dokle nos ovode još uvikje i dokle non još nisu, anison posve sigur, zabronili i brat lupore, homo mi na druge, lipje i guštožije stvori. Osekih i bonacih se noj de, divji luk ne bacelo ca nikima cididu sline za intrat u evropski parlamenat, šparoge su se isto odlucile ukozat kako da se ništa neće prominit. Butojmo se mi na:

Rižot od luporih i šparogih Obilato luporih stavit u teću na malo vode da ucini glogoj. Šupjacon izvadit, pribrat cisto meso i daržat napose pokriveno u malo prociđene vode od kuhonja. Kućice od luporih prilit sa friškon vodom i stavit neka kuho zajedno sa onim tvordim od šparogih, zelenim od divjega luka, listom selena i jednom karotom na tonke fetice. Posli pol ure oli malo veće procidit, služit će za posli dolivat u riži. Bili dil od DIVJEGALUKA šufigovat na UJE maslinovo da omekne. Žuntat RIŽI koliko von se pari da ni preveć, sridnju ćikaru po peršoni, pomalo vartit da se zacaklidu. Zalit sa dobrim žmulon bilega VINA (ako von je kogodera darovo butilju pjenušca, a vi ga ne jubite pit, sad je provi momenat da ga istratite, ma ni potriba poštafato tratit za ovu priliku!), a kad malo izvampi žuntat onu parvu vodu od luporih. Posli deset minutih stavit vorhe od SPAROGllI isicene na manje bokuniće, po potribi dolivat oni temeljac. Atento sa SOLI jerbo je brok od kućicih ucini svoje, lipo je maricu

MARAVINCA. Prid kroj butat one ocišćene LUPORE, zamažinat PAPOR i oblilato posut PETRUSIMULA. Izgosit da pocine. (Lipo je žuntat ko voli i fregulu MASLA koje će se za to vrime rastopit). Izmišat i žveIto na stol di već ceko ono vino ca je išlo i u spizu. I daje me muci ota EU, ca će to bit, ca će se moć a ca će bit zabronjeno. Do sad je bilo moguće i po zokonu ono ca ni bilo napišeno da se ne more. Sad će bit da se srni somo ono ca piše dretošćeto da se more. Koji će oto bit kupus! Je oto jerbo je birokracija koja krešije žešće nego ona trova u valu od Storega Groda odlucila sebi dat posoi, oli da se zaradi reda ucini još veći nered di ćedu imat korist somo certi, ne bi zno reć. Ma, na oti nocin, propisat sve, nemoguće je ne propustit puno tega. A onda oto neće bit po zokonu, hoće reć da će vajat odgovorat, poć u paržun za nike stvori, za manje grihe plotit multu. (po temu bi se reklo da smo i sad u EU jerbo i sad imomo pustih zokonih za koje se zno, a i vidi da se ne moredu provest u dilo. Zato su puno dobri za ošinit muIte po njima dokle ne budedu zaminjeni za druge iste takove). Damije znat kako ćedu špjegat starijima od i onih drugih, ne puno miodih, ca još uvik živedu na naše škoje, da nećedu moć ćapat dvi ribe za ostat živi. Jerbo ni, bome, pritice od puste na ricima brige daržave za njih, a i to somo prid izbore. Kako ćedu moć osušit malo londovine, koju hobotnicu oli

•••••••••••••••••••••••••••• e

SPIZA

cagodera drugega ako ni maškaduri nisu po HACCAP-u? (Dobro smo do sad i živi bez njega!) Ako onda cagodera prododu na como, kako će ugostitelj dokozat "sljedivost namirnice" inspektoru? A na drugu bondu, glavonjima iz TZH su puna justa kako vaj o nudit "autohtona jela" i "pružiti gostima tradicionalne okuse" i sve ništo ala tega. Je, malo sutra, tega ni u LidIa, Interspara, nanka u Konzuma oli Keruma. I zato dokle je još uvik onih ca se spominjedu imat ćemo prilike cagodera dobrega taštat. Ova riceta j e iz Pašmana, špj ego mi je fra Jaki, nikoliko putih i parićo. U njih se tamo oto jilo onjitanto, a marenda za U skars pri mise ni nikako mogla pasat bez. Di j e bilo obilato sipih, a malo i ništa frižiderih, uža10 bi hi se ocistit irastegnit na špice pok molat proventat nikoliko don na ruju od bure. (Ca bi se veće sušilo moglo je veće i durat, somo ca bi vajalo za nike ricete pri parićovonja stavit mocit da gotovo bude lašnje grist). Judi su svega izventovali, za prominu dopon i fritaju.

Fritaja sa proventonom sipom Na UJE maslinovo pofrigot jedon dobar macet friške ŠKALONJE (ostavit veći dil zelenega) pok na to onda butat onu SIPU isicenu na bokuniće od zalogoja. Kad fregulu poškuri i pocne ćapovat kroštu, žbatit dvo JOJA po glovi (barž bi isto bilo boje žbatit hi u terinicu, a kontat po glovi, an?) i pri nego se sve stisne posut SOL, zamažinat PAPOR i molat neka malo pocine. Jušto koliko je potriba za parićat kruh i vino na stol. Za ovu ricetuje sipu dosta proventat par don. Menije išlo u gušt, provojte i vi.

Aca će bit sajanjcićima? Već se šuško da bi vajalo ukinit ote "barbarske običaj e" nati con j a bidnih beštijih na rožonj, da je grubo vidit glovu sa ocima kao ziho sa drivom u dent jeru. Kad cijadin malo boje promisli, imodu i provo Di ćeš u vele butige po svitu vidit beštije inćere? Nindera, sve je na bokune i bokuniće, impakono bez glovih, kostih i dracih, meso i riba, sve isto. Do malo vrimena ćedu judi pensat da ono ca vididuna poljoprivredne emisije, u libre oli programe NG je jedna vorst, a ono u butigu i na pjat ništo posve drugo. (Ot1e pa do kontrole svake vorsti, svega i svacega je somo dvo-tri škroka. Ni da se mi nećemo borit protiv tega nojboje kako budemo umili, svaki put smo i do sad kad bi non bilo došlo do garla. To ca onda izgubimo posli veće nego ca smo obronili boreć se, to je drugo, ma se kroz vike uvik ponovjo).

Janjetina i artičoki U ovu štajun se jo nojveće volim borit protiv janjetine, ako ni od mlika radije ženske kad mi more bit. Konferi mi svako oružje i misto za borit se, svaka regula i doba dona, svaka alavija asistenca tećih, pašurih, gradikulih, ražnjicih, pećih na darva i špaherih na letriku, cripnjih i rožnjih. Vino mi isto svako odgovoro koje je dobro, a i judi takove voje za gušte podilit. Ista štajun nosi, digodera pri digodera posli i bob i biž i škalonju i razno drugo zelenje koje smo mogli somo snit ovu zimu. (To ako nismo itili bit po užoncima targovine svita nego po onima štajuna i tradicjuni). Ije von dojde voja izist pjat artičokih sa bobon i bižon, onako po domoću sa maslinovin ujem bez šparenjonja, kiticon koromaca, žlicudvi konšerve razmutit upol kuhonja, a izgratoni suhu kruh da zgusne, mlodi luk i petrusimu1 ni potriba ni nampominjot? Somo oto, po potribi refat pjat, cini cijadina kuntentonim

~ •••••••••••••••••••••••••••• SPIZA

kako molo dite roditeje dokle cekodu da sito ruto. A da provote, pri nego složite sve ono ca smo spomenili, pokrit dno teće sa brižjolicirna od janjcića, polit sa onoliko uja koliko bi hodilo u onu istu spizu gore i vartit dokle se na obe bonde ne po:frigo i porumeni lipo? Onda povar sve ono gore, uja već je, kuhot dokle bob i biž ne omeknedu, upol spize kako slučajno ulit pol žmu1a vina. Ca von se pari? Ni nego za riščat. Još son irno voju priporucit koju kombinacijun janjetine i artičokih, ne manko hi, od košetih pecenih u špaher napunjenih sa artičokima na škalonju, tinguletih odjanjcića (a more i kozlića) sa sridicima od artičokih i miodim bobom, ko bi sve izvento i nabroji, ma siti son se da su ote stvori prilicno dohodidu, pogotovo parvi frut. I da ovo naše vrime ni za kupit hi ako nimomo sriću imat hi doma. Iz ditinstva daržin na pamet govorojku kako je teta Natalija odni1a iz Škoja kartol artičokih prodat u For i doni1a šoldih doma koliko je barba Jule ne preveć godišć pri tega ploti gajeticu u kalafota Sese Korčulanina. Onda nison virovo kako je to moglo toliko poskupit! Sad me već ništa ne cudi. A kogagodera će barž i zacudit koliko ništo ovako more bit guštožo za jist, a ladahno za ucinit:

Bublice propja kako maslo Žbatit 2 JOJA i žuntat MLIKA do mire od 3 deca. Odredit tri kvorta kućarina SOLI, 5 dekih CUKARA i 55 dekih MUKE, 1 buštinu suhega KVaSA (oli pol kocke :friškega). Sve dobro mišat mikserom, 4-5 minutih oli veće, onda žuntat 8, a

još boje 10 dekih MASLA i epeta mišat dokle se ne pocne odvojat od bondih. Pokrit i stavit u pećnicu na 50 grodih dokle se ne udupio. Onda epeta dobro izmišat mikserom, istrest na stol pospet mukom, primisit u balotice (12 većih oli 18 manjih) i razdilit u roštijere na kortu za pecenje. Epeta u pećnicu na 50 grodih, pokriveno da ne zasuši oli stavit proznu roštijeru pod gornji grijač. Kad se udupio, dignit na 180 grodih (160 sa ventilatorom) i peć 18-20 minutih dokle ne porumeni kako je vami gušt, dna bidu vaj ali lipo zvonit. Pri pecenje se moredu odizgora zarizot da se posli rascvatedu, a moredu se i namazot sa žbativenim žumoncem i posut bokunićima kvaretih cukara, kako na sirnice. (uz ovoliko sirnicih, kakovih je da je, koliko hi je po cilo godišće u butige od kruha a vrimena i voje sve je to manje, pomalo virjen da hi nećete nanka cinit pok će se i oti gušt domoćih sirnicih barzo izgubit. Barenko non za oto EU neće bit kriva).

Neka von je Uskars na sriću i veselje, lipo jili i pametno pili, a šesne sne snili!

Marinko Jurić

•••••••••••••••••••••••••• ~ ZANIMLJIVOSTI

'v

N ANA VUCETIC POSJETILA HV ~

ajem veljače unuka Ivana Vučetića, velikog sina grada Hvara i oca svjetske forenzike, Maria Cristina Vucetich je posjetila Hvar sa uprugom Albertom Maniciolom. Oboje su liječnici specijalisti,

odnedavno u mirovini. Osjećaji za svojim korijenima doveo je prvi put u Hrvatsku jednog člana obitelji Vucetich iz La Plate. Posjetili su Dubrovnik, Split i Hvar. Bili su oduševljeni ljepotama i veličinama gradova, kao i civilizacijskim izgledom građana. U Hvaru su im domaćini bili njihovi rođaci. Po Hvaru su ih vodili Martin Kovačević Martin, Kruno Vučetić Marjuči i Ana Vučetić. Spavali su u sobi u kojoj je živio i sam Ivan Vučetić. U istoj se nalazi pokućstvo još od stare Austrije. Također su posjetili sobu na rivi u kojoj se rodio Ivan Vučetić. Primljeni su kod msgr. Slobodana Štambuka, koji ihje ljubazno proveo kroz Biskupski muzej. Nisu se mogli odvojiti od čempresa u dvoru franjevačkog samostana, kao i pogleda na Paklene otoke. Posjet ljetnikovcu Hanibala Lucića završio je prijemom i ugodnim razgovorom sa ravnateljicom Muzeja hvarske baštine Nives Tomasović. Ljubaznošću Jure Zaninovića pogledali su Arsenal i kazalište. Cjelini predodžbe Hvara doprinijela je i šetnja do Majerovice, Grode i Fortice. Utisci su im bili sjajni i iznad očekivanog. Svi Hvarani kojima smo predstavili Mariju Cristinu i Alberta dobro su znali tko je bio Ivan Vučetić. Ponašanje naših gostiju bilo je kulturno, skromno i jednostavno. Ćinilo se kao da su odavna u Hvaru. Uveseljavali smo ih pokazivanjem velikog broja Hvarana koji se prezivaju Vučetić. Rođaci su ih darivali knjigama, vodičima i kalendarima Hvara.

Martin Kovačević Martin

REAGIRANJA

Prvi pečat hvarske pošte

Stipičić: "Ovi mi je napiso krivo ime firme!"

Kuzma Jugo Domančić Kuća na Pjaci u kojoj je zapravo bila prva pošta

ISPRAVCI NETOČNIH NAVODA Tko radi, taj i griješi. Pogreškom uredništva omakli su nam se krivi navodi u prošlom brojevima Kruvenice. U br. 13, rubrici Iz

prošlosti, tekstu Zorke Bibić "Candottijev Miserere" stoji kako se tzv. hvarski "Smiluj se meni Bože" pjeva otkad gaje pred 35,40 godina iz Lisabona u Hvar na molbu don Jure Belića donio Đorđo Novak. I dokje većina podataka u tekstu točna, Zorko Maričić

Banjuš nas je upozorio kako se ova skladba i prije toga izvodila u Hvaru. Možemo pretpostaviti daje don Jure želio vidjeti originalnu skladbu i usporediti j e s onom koj a se izvodila u Hvaru. U izvj eštaju o radovima na crkvi Duha Svetoga u župnoj kronici broj a 17 (str. 61) stoj i: "tvrtka 'Bepo' izvela j e radove na zvoniku-preslici". Zapravo, radoveje izvela tvrtka "Kara" iz Gornjeg Humca, majstora Ivice Stipičića. U br. 18, rubrici sport, uz tekst "Zvir i Hvar trebaju povoljan vjetar" (povodom 60 godina JK Zvir) pod fotografijom osnivača JK Zvira na str. 50 za prvu osobu zdesna u drugom redu ( stoje) napisali smo Jozo Domančić, dok je trebalo stajati Kuzma Jugo Domančić. Sljedeća pogreška bila je u broju 19, uz tekst dr. Joška Kovačića u rubrici Povijest "Pošta u Hvaru - o dvostoljetnici". Naime, legenda pod slikom na str. 63. piše "kuća na Pjaci u kojoj je bila prva pošta". I dokje legenda točna, slika nad njom nije. Nesporazumornje fotografirana kuća do nje, nekoć Bonini, sada Machiedo-Jeličić (u čijem je prizemlju danas restoran "Hanibal"), dok je trebala biti fotografirana kuća Novak-Kercić (u prizemlju restoran "Mizarola"). Ovom prilikom ispravljamo tu pogrešku i prilažemo fotografiju prvog pečata hvarske pošte, koji je omaškom ispušten iz zadnjeg broja. Ukoliko se itko našao povrijeđen ovim našim nenamjernim pogreškama, iskreno se ispričavamo.

Ovim putem potičemo i sve čitatelje Kruvenice da, ako uoče neku sličnu pogrešku, priopće to uredništvu. Jer, ako se pogreška ne ispravi, ponavlja se.

Uredništvo

•••••••••••••••••••••••••••• ~ REAGIRANJA

ZAHVALA ZA POMOĆ ANTONIJI

Prošla je godina dana otkad smo saznali da naša Antonija ima tumor lijeve natkoljenice. Dijagnoza u Splitu, biopsija u Beču i liječenje u Klaićevoj bolnici

u Zagrebu. U to vrijeme nismo mislili na financije. Odlučili smo prodati sve, ako bi trebalo, jer je liječenje zahtijevalo enormne troškove. A onda se dogodila ljubav. Sve ono dobro što počiva u naj skroviti j em dijelu srca svakog građanina njenog grada sjedinilo se u želju za pomoć našoj Antoniji. Sada kada ona ide prema ozdravljenju svima toplo i beskrajno zahvaljujemo. Nemoguće je nabrojiti sve koji su bili uz nas, ali ćemo pokušati barem djelomično, uz molbu da se ne ljute oni koje ćemo možda ispustiti, jer još uvijek u potpunosti ne funkcioniramo. Najprije toplo hvala biskupu Slobodanu Štambuku koji nam je prvi pružio ruku zajedno sa svojim svećenicima. Beskrajna hvala našim dragim Jasenki i Georgu koji su bez ikakve rezerve odmah uplatili troškove operacije i liječenja u Beču, iako su znali da nećemo skoro moći vratiti toliki novac. Toplo hvala mojima Luciji i Tončeki te našoj dobroj vili Maji Budrović, ravnateljici hvarskog Crvenog križa. Hvala upravi Grada, gradonačelniku i svim udrugama i pojedincima. Hvala "Domu kulture", fra Jakiju, Popcu, djelatnicima Komunalnog. Bratovštini sv. Križa, Rotary klubu, njenoj Osnovnoj školi, Srednjoj školi Hvar, bendovima, zborovima i klapama, članicama Forskihužonci... Hvala časnim sestrama, posebno benediktinkama na potpori i molitvi. Veliko hvala njenoj Umjetničkoj školi u Splitu na moralnoj i financijskoj potpori - ravnateljstvu, profesorima i učenicima. Posebna zahvala njenoj razrednici Dijani kojaje poput majke bdjela nad njom kroz sve vrijeme liječenja. Hvala Đačkom domu Split i njenoj odgoj itelj ici Si1viji na svesrdno j brizi i potpori.

Posebno želim zahvaliti dragoj gospođi Ajki Radić koja je bila spona između nas i doktora u Beču. Hvala njenim prijateljicama Mateji, Vičenci, Terezi, Barbari, a posebno Biseri koja je svakodnevno bila s njom razgovorom ili porukom. Ne smijemo zaboraviti sve drage ljude koji su nam pojedinačno pružili moralnu i financijsku pomoć. Hvala svim liječnicima i sestrama Klaićeve bolnice te našoj rodici Tamari i njenoj obitelji koja namje otvorila vrata svog doma i bila s nama sve vrijeme u našim mukama. Hvala našim dobrim anđelima u Austriji - don Branku i njegovoj domaćici Ankici koji su za nas uvijek imali toplu riječ i topli dom; našem Mirku i njegovoj Ljubi, koji nas je dočekivao i svesrdno pomagao svime što je bilo potrebno; našim Hvarkama u Beču Mariji i Borki, koje su nam bile zraka sunca za boravka u bolnici. Posebno zahvaljujemo dragim sestrama Kćeri Božje ljubavi Dariji, Karmeli, Adeli i Ozani koje bdiju i sada nadAntonijom kao daje njihovo dijete. Hvala rođaku Svetotu i našim Selčanima koji su se svesrdno uključili u akciju pomoći. Hvala građanima Supetra i tamošnjoj školi što su bili uz nas. Hvala našoj užoj i široj obitelji što su nam uvijek pružali ruku potpore. Još jednom molimo sve one koje smo morali nabrojati u ovom pismu, a nismo u mogućnosti jer bi to ispunilo sve stranice Kruvenice, da nam oproste. Kako se bliži Uskrs, svima želimo od Boga zdravlja i da ga sretni dočekaju u krugu svoje obitelji.

Zahvalni roditelji Ante i Marija Bracanović

ZAšTO PO'FRISNICI PE1\ICIJE NE SMIJU ODUST~TI?!

Nekoć, ne tako davno, kada bi hvarski ribari noću ili ranom zorom isplovljavali iz porta,

veslali bi do iza Galešnika, a tek onda upalili motore. To su radili iz pristojnosti prema drugima u gradu, koji su u to vrijeme još spavali.

Ne zamišljam, ni na trenutak, da bi danas mogla postojati takva idila, ali ovaj prizor je važan kao podsjetnik da su u ovom gradu nekad davno postojala nepisana pravila ponašanja, nešto što u našem dijalektu zovemo - rišpet! Ta vremena su davno iza nas, pa se, nažalost, moramo podsjetiti koliko smo se daleko od tih odnosa i kulture ponašanja u gradu sada udaljili. Danas imamo pisane zakone, ali se, nažalost, ni oni ne poštuju. Štoviše, nepoštivanje zakona je pravilo, ne iznimka! Godine Gospodnje 20 ll. eskalacija bezakonja, buke i smeća u noći i u ranim jutarnjim satima doživjela je svoju kulminaciju. Umjesto ribara na veslima, brodovi bučnih motora vozili su bezobzirno od 02-06h ujutro, prevozeći pritom još bučnije goste prema i iz Stipanske. Tamo opet zvučnici trešte do zore! Istovremeno, iz šumice u centru probijaju se preglasni basevi raznoraznih DJ-eva iz noći u noć do 5h ujutro! Spomenutima se pridružuju i neki kafići, pa i hoteli u gradu, po modelu - kad mogu oni, možemo i mi. Prošlo ljeto nije prvo u kojem smo zapažali noćnu buku nedozvoljenih decibela, kojaje dopirala do nmogih dijelova grada (a sve protivno Zakonu o buci). Međutim, kako su se svi odgovorni oglušili sankcionirati iste, bilo svojom aljkavošću, nemarom ili mogućim pogodovanjem, tako su se proizvođači buke ohrabrili, te su godine 2011. doživjeli svoj pravi procvat, na nesreću i besanicu nmogih žitelja H vara, kao i velikog dij ela gostiju našeg grada. Paralelno sa gore navedenim, (ili baš zbog toga!) u grad Hvar svake godine primjećujemo sve više posjetitelja željnih upravo ovakve (protuzakonite) noćne halabuke, zatim "beach partyja" redovito praćenih neumjerenim konzumiranjem alkohola ili drugih opijata. Tako se naši "veseli" gosti sa bocama i limenkama sjate u grad, pa odlaze u "noćne klubove", odnosno kafiće po djelatnosti (koji bez dozvola rade kao noćni klubovi na otvorenom) ili pak u takav "noćni klub" na Paklenim otocima, da bi se, po

povratku, između 5-6 ujutro veliki dio njih izvalio i ostao na rivi, ili bi pak dio njih doteturao urlajući iz šumice u mali ili veliki park, na žalo ili po sikama. Ovaj grad, nakon noći bez mira i spokoja, ranim jutrom postaje grad neobičnih polugolih likova, u raznim pozama, grad praznih boca, limenki i razbij enih čaša razasutih po rivi, parkovima, zidiću Mandrača i ispred Arsenala ili po obližnjim žalima. Oni posjetioci koji su došli u Hvar ponajprije zbog odmora, šetnje, prirodnih ljepota, sklada, arhitekture, povijesne baštine, na odlasku vide jednu drugu, mračnu sliku ovog grada, a koja u zadnjih nekoliko godina polako, ali sigurno postaje dominantna. Ovakvo stanje dugoročno neće pomoći nikome (pa ni interesnoj manjini), budući da se sistematski, organizirano, dosljedno uništava sve ono kulturno i fino što je ovaj grad predstavljao, a grad se pretvara u meku jeftine, ofucane, iscijeđene zabave, problematičnog sadržaja, koji su Hvaru inferiorna turistička središta davno odbacila - da stvar bude gora, sve se ovo odvija, dozvoljava i propušta mimo zakona i bez ozbiljnih sankcij a! Tko je kriv? Nitko ne preuzima odgovornost! Svi odgovorni iz raznih inspektorata mirno spavaju, sa našim novcem u džepu - oni nam se rugaju! Gradonačelnik grada Hvara trebao bi biti glavni pokretač "pokreta otpora", ali gle čuda, on najvećim izgrednicima redovito izdaje specijalne dozvole za produženje radnog vremena, izigravajući time i sam zakonske odredbe, pa čak i svoje odluke. Ovdje valja spomenuti i sramotan podatak da

Veneranda d.o.o. vlasniku, tj. Gradu Hvaru plaća najam odmizernih 500€ godišnje! Isto tako, Gradsko vijeće ne čini dovoljno da se ovi problemi aktualiziraju i da se pronađe način kako pritisnuti izvršnu vlast da sprovede donesene odluke. Vijeće jest donijelo ispravne odluke, ali one se ne izvršavaju. Krivi smo i svi mi, građani ovog grada, što sve ovo šuteći dozvoljavamo! Dugoročno, ovom gradu treba vizija, plan održivog razvoja, ideja o tome gdje ćemo biti za 10,20,30 godina, treba nam strategija da znamo gdje idemo i kako ćemo tamo stići! Pravi uspjeh se ne događa spontano. on mora biti odraz planiranja, promišljanja većeg broja sudionika, prvenstveno kulturnih i turističkih djelatnika, predstavnika privatnog sektora, vodećih iz Grada, te odgovornih iz Sunčanog Hvara. Kratkoročno, trebaju nam pravila ponašanja u gradu sa kojima svi domaći i gosti moraju biti upoznati, treba nam poštivanje zakona i strogo sankcioniranje izgrednika. To bi u svim demokratskim zemljama bilo normalno, a mi za ovo pišemo peticije i vapimo! Moglo bi se zaključiti dami, zbog aljkavosti i dopuštanja da nam se ovakve sezone događaju, srljamo kao destinacija i time prihvaćamo ono što nam nameću drugi. Budući da nije razvidno što hoćemo, dajemo prostor, zamah i platformu protagonistima "partijanera" da oni kreiraju "image" našeg grada. Zabava koju nude tzv. ,,noćni klubovi" (i to pod uvjetom da isti poštuju važeće zakonske odredbe), mogu biti samo mali dio naše ponude, ali ne i dominantni. Oni, prepušteni sebi, promoviraju Hvar primamo kao destinaciju za raskalašeni noćni život! Hvar je, naime, već prepoznatljiv kao velika "partijanerska" destinacija po mnogim internetskim portalima i svim društvenim mrežama! Grad Hvar ima sve preduvjete da se vine do perjanice svjetskog turizma, prepoznatljivog po mnogim svojim kvalitetama, kulturnim, povijesnim i prirodnim blagodatima! Mi moramo započeti sustavno promišljati na koji način ćemo oblikovati svoju ponudu i koju vrstu gostiju želimo privući. U protivnom, bit ćemo perjanica "partijanerskog turizma", dok oni ne nađu neku drugu meku, a poslije će biti kako nam bude. Izbor je na nama! Sezona j e na vratima, ili kako j e netko prigodno napisao na veliki lancun u novogodišnjoj noći - Hvarani, PROBUDITE SE!

Katija Zaninović Dawnay

REAGIRANJA

NEI<I PROBLEMI PREUREĐENJA 'v'

HVARSIZE SETNICEJ Degradirana baština će degradirati i ba~i~~!:~ ILI O BAŠ TINI Gornja misao Hansa Jonasa nedvojbeno je snažan motiv da bismo se, u skladu s najboljim mogućnostima, zauzimali za vlastitu baštinu. No, osim snage te upozoravajuće i opominjuće misli, dodatna motivacija za ovo javno obraćanje bili su mi razgovori s određenim brojem sugrađana, i iz njih proizišli poticaji u tom pravcu.

Baština i baštinici Rasvijetlirno uvodno kako zapravo stoji s pojmom baština? Baština, o kojoj nam ovdje valja govoriti, ukupnost je sačuvanih i njegovanih prirodnih i kulturnih dobara naslijeđenih iz prošlosti. Čovjek baštini dvojako, individualno, kao pojedinac, i kolektivno, kao pripadnik različitih zajednica. Sama pak baština, u najširem smislu i najopćije uzevši, može biti prirodna ili kulturna. Dakle, ili ono što smo naslijedili od prirode (priroda, narav, izvorno fYsis, ono što je postalo, što iz sebe sama izrasta; ta je baština po današnjem razumijevanju uvijek materijalna), ili, s druge strane, ono što je stvorio čovjek vlastitom djelatnošću (dakle, ono djelovanjem čovjeka stvoreno, koje po samorazumijevanju može biti materijalno ili nematerijalno). To dvoje, prirodno i kulturno, često je isprepleteno i ne da se striktno podijeliti, no puno je važnije ovdje uočiti da čovjek i njegova baština stoje u sudbinskom suodnosu: prirodna i kulturna baština imaju golem utjecaj na čovjeka, dok istodobno čovjek ima golem utjecaj na prirodu, i, naravno, na kulturu. Utoliko imje, kao što to implicira i Hans Jonas, sudbina zajednička. Slučaj hvarske šetnice, kao javnog prostora za koji smo svi (mada ne ijednako) (su)odgovorni, primjerjejednogtakvog ispreplitanja prirodne i kulturne baštine, i zajedničke sudbine čovjeka i dobara koja je naslijedio. Djelatnost koja

je, u smislu sudbinskog suodnosa građana Hvara i njihove šetnice, od presudnog utjecaja na konačni ishod je arhitektura. Polazeći od činjenice da arhitektura nije ezoterična disciplina posvećenih, već djelatnost čiji rezultati imaju neposredan utjecaj na sve nas, na našu dobrobit, blagostanje, pa i našu sreću, te je utoliko u domeni svakog čovjeka, potrebno je, upravo radi dobrobiti, blagostanja i sreće građana Hvara, pa onda i svih ljudi koji Hvar pohode, osvrnuti se na značajnu rekonstrukciju hvarske šetnice, koja je započela od uvale Podstine, i "kreće se" prema centru Hvara. Ovo je osvrt bona fide, ne bi li stvari bile bolje, sine ira et studio, bez politiziranja, fundiran i obrazložen. Činim to kao Hvaranin, i kao čovjek koji je na tom prostoru doslovce odrastao (od dječjeg učenja plivanja, dječačkih igara, školske dobi, adolescencije, do dana današnjeg ... ). To mi, naravno, ne daje nikakva posebna prava, ali naglašava odgovornost i razumijevanje, te podcrtava nastali senzibilitet, privrženost i respekt, s kakvima, uvjeren sam, valja pristupati tom fantastičnom i vrijednom daru (modernije: resursu), što smo ga kao grad baštinili od prirode, i od naših predaka.

REAGIRANJA

Da bi se valjano zahvatila, hvarsku šetnicu valja tematizirati kao integralni prostor kojemu je pješačka staza svojevrsna os, a k tome ga sačinjava i prostor koji toj osi gravitira, s morske i s kopnene strane. Svi ćemo se složiti da je uzmorska šetnica grada Hvara, a posebno njezin prirodno i prometno najzaštićeniji dio, do Podstina na zapadu i do igrališta u Križnoj luci na istoku zapravo neprocjenjivo vrijedan gradski resurs koji neizmjerno doprinosi ne samo kvaliteti života stanovnika Hvara, već i imidžu Hvara, preciznije, veličini, snazi, prepoznatljivosti i identitetu svjetskog branda "Hvar" (štoviše, u znatnoj ga mjeri i fundira!). Nedvojbeno je dakle da se radi o vrhunskom, prvoklasnom prostornom resursu Grada, u kojem se, uz, naravno, gradski centar i luku, stječu i dotiču ono prirodno i ono kulturno u svojim najvišim dometima. Svi ćemo se složiti da takav svjetski, prvorazredni, vrhunski prostor mora biti održavan, njegovan i razvijan na najvišoj (svjetskoj) razini. Tako bi valjalo biti ne samo zbog intrinzične vrijednosti tog prostora u ambijentalnonaturalnom smislu, već i radi jednog drugog temeljnog razloga: dobrobiti, prosperiteta, i kvalitete života građana Hvara, kojima taj i takav, Bogom dan, prostor neizmjerno doprinosi, štoviše, omogućuje ih. Svi ćemo se složiti daje šetnica zapadno od gradske luke, a dobrim dijelom i istočno od gradske luke u stanju koje je ispod razine njenog neprocjenjivog značaja za Grad, ispod

razine vrhunske vrijednosti tog prostora, te da je potreba njenog (pre)uređenja nesporna. Ova potreba, međutim, nije akutna već kronična, i ne zahtijeva hitnu, pogotovo ne ishitrenu, već radije sabranu i temeljito promišljenu reakciju, koja će dugoročno dovesti do vrhunskih rezultata i novih kvaliteta koje bi bile primjerene vrijednosti i značaju tog prostora, i brandu "Hvar". Svi smo svjesni da stvarni, realni Hvar u nmogočemu kaska, zaostaje za svjetskim brandom "Hvar", i daje usklađivanje stvarnog Hvara s brandom "Hvar" (ali ne i obratno!) put kojim nam valja kročiti radi najboljeg interesa nas samih. To, naravno, nipošto ne znači podilaženje snobovskim pretenzijama samoproklamiranih veličina, niti podvrgavanje pseudoglobalističkim trendovima, nego izdizanje hvarskih autohtonih vrijednosti na novu višu razinu. To znači zaštitu i afirmiranje autentičnih vrijednosti prirode i kulture kojima Hvar vrvi, i zahvaljujući kojima je danas tu gdje jest, i to što jest (alije isto tako u opasnosti: da zbog grešaka koje učinimo u sadašnjosti, degradiramo vlastite vrijednosti koje baštinimo, i tako izgubi/mo prosperitetnu budućnost!). To je, dakle, put stvaranja i uspostavljanja najviših standarda u svim segmentima, odnosno usklađivanja i prilagođavanja najvišim svjetskim standardima (spomenimo radi teme, među ostalim i ekološke, komunalne, građevinske, standarde zaštite prirodnih i kulturnih dobara ... )

~.+tt.t •• t.+t.+ •• t •• t ••••••• t REAGIRANJA

Kako takav put nije lagan, a k tome je i dugotrajan i skup (ali dugoročno najisplativiji, i bez premca), valjalo bi ga istinski usvojiti, interiorizirati i na javnoj i na individualnoj razini, kao strategiju koja bi vrijedila neovisno o mijenama vlasti, prema kojoj bi se strategiji onda kontinuirano i svrhovito djelovalo. U tom i takvom pristupu svaki pojedini korak ili zahvat u gradu (pa makar i segmentirani, kao što je šetnica, ili dio šetnice), koji je učinjen danas, trebao bi biti napravljen u skladu s najvišim kriterijima i standardima, i s jasnom vizijom pripadnosti cjelini vrhunskih turističkih, prirodnih i kulturnih referenca Hvara, kakve ne samo želimo, nego i moramo imati u budućnosti, a da bismo kao grad prosperitetno (ne samo materijalno) i sretno živjeli. Takvo ulaganje u gradske resurse ujedno je dugoročno najisplativije i najsvrsishodnije investiranje.

Što je pogrešno u ovakvoj rekonstrukciji šetnice? Iz razloga koje donekle možemo razumjeti, ali koji nisu presudni da ne bi moglo biti bolje, pristup aktualnoj rekonstrukciji šetnice bio je, čini se, drugačiji. Završena prva faza rekonstrukcije (od Podstina do negdašnje vile Leonidas) uza svoje dobre strane, nudi nam i uvid u pogreške koje su počinjene, iz kojih valja (na)učiti, te ono što nije dobro ispraviti. Stanje na terenu nakon završenih radova pokazuje da valja napraviti niz promjena i poboljšanja, i to kako onih magistralnog karaktera tako i u nizu detalja. Najsažetije govoreći, potrebno je ispraviti sve što ne korespondira s karakterom i nije sukladno s kvalitetom, vrijednošću i značajem prostora o kojem (i u kojem) se radi. Kako je spomenuto, taj vrhunski svjetski prostor, zahtijeva vrhunska tješenja, i to ponajprije zbog naše vlastite sudbine, naše dobrobiti, našeg prosperiteta, našeg blagostanja i naše sreće. A takve ciljeve Hvar može ostvarivati samo temeljem principa dodane vrijednosti (što nije bio slučaj posljednjih destljeća). Drugim riječima, samo ako postojećim vrhunskim vrijednostima - prirodnim i kulturnim, koje treba čuvati i isticati u njihovoj autentičnosti - bude pridodavao nove vrhunske vrijednosti. Te nove vrijednosti svojom plemenitošću i svojim kvalitetama (osmišljenošću, originalnošću, duhom, izvedbom, izborom materijala, brigom za detalje, odnosom prema okolišu i postojećim vrijednostima, prepoznat1jivošću ... ) trebaju u najmanje pratiti, a poželjno nadmašivati ono što već baštinimo kao vrhunsko. Drugačije rečeno, Hvar da bi bio dosljedan sebi, i da bi i u buduće o(p )stao na razini vrhunske svjetske reputacije koja ga prati, mora u promjenama koje čini i zahvatima koje poduzima, sve ono što je ispodprosječno ili tek prosječno preoblikovati, unaprijediti i izdignuti na razinu onog najboljeg i najvtjednijeg što posjeduje. A to su priroda i kultura koju baštini(mo ).

Polazeći od toga, dva ključna, magistralna, nedostatka rekonstruiranog dijela šetnice su: - izbor materijala za izradu pješačke staze (beton) i - uništenje izvorne mediteranske vegetacije uz šetnicu. Od detalja koji u izmjenama i zahvatima nisu najbolje pogođeni valja istaknuti: - "uređenje" radovima devastiranog prostora uz stazu (na mjesta uništene vegetacije nasut je građevinski tucanik - šuder) - dizajn klupa (siluetom izazivaju kontroverznu asocijaciju, podsjećaju na invalidska kolica) - javni WC koji proizvodi dvostruku neugodu: onih koji ga koriste i onih koji uz njega prolaze Konačno, u tom kontekstu nezaobilazno je i pitanje pomorskog dobra. Razmotrimo to pobliže.

Betonski promašaj Pješačka staza od betona zacijelo je najveći promašaj i nedostatak rekonstruirane šetnice. Tim je potezom, po svojim bioarhitektonskim svojstvima i vrijednosti drugorazredni (pa čak i trećerazredni) materijal - beton, postavljen da dominira u prvoklasnom prostoru vrhunske vrijednosti. Time je taj plemeniti prostor na različite načine, ali kardinalno, degradiran. Kako to, i zašto? Valja znati da osim arhitektonskih, dakle konstrukcijskih i tehničko - tehnološko - kemijskih (npr. čvrstoće, tvrdoće, otpornosti, fleksibilnosti, toksičnosti. .. ) svojstava pojedinih arhitektonskih tješenja i materijala u arhitekturi, postoje i njihova bioarhitektonska svojstva. Modema znanost ova posljednja istražuje interdisciplinarno i vrednuje s motrišta njihovog ukupnog utjecaja na život i okoliš, napose na psihosomatski habitus čovjeka i njegove

REAGIRANJA

različite aspekte. Stvar, međutim, nije nova. Tu se na znanstveni, modernitetu primjereni, način istražuje i valorizira ono što kao stav o arhitekturi nalazimo još kod drevnih mudraca i ranokršćanskih i ranoislamskih teologa. Oni su, naime, još u drevna vremena, ne bez osnova, držali da profinjena gradnja i lijepi okoliš imaju, primjerice, moć čovjekova duhovnog iscjeljivanja, pa i moralnog usavršavanja. Štoviše, harmonija, profinjenost, inteligentnost ... uspjelih arhitektonskih rješenja ne samo što su putem zora davale naslutiti prisutnost Božjeg bića, već je izazvano divljenje bilo priznavanje slave Boga, kao izvora svega lij epog. Ovdje se, dakako, nije moguće, niti potrebno, upuštati u povijesnu egzegezu tih fenomena, niti u složene odnose arhitekture i povijesnog svijeta života, već u kontekstu u kojem govorimo valja uočiti i naglasiti izrazito nisku referentnost betona u bioarhitektonskom smislu. Zbog toga se može reći da je beton u tom smislu tek sekundarni ili tercijarni materijal, odnosno, narodski govoreći, ništa više nego nužno zlo. Iz razloga takove njegove niske referentnosti načelno se izbj egava (mada zbog ekonomskih i konstrukcijskih razloga postoje i takva rješenja) da se beton u svojoj rudimentarno j sivoj varijanti planira i izvodi kao konačno rješenje koje bi trajno stajalo sučelice čovjeku u svakodnevnom životu. Najčešće između betona i čovjeka u pravilu stoji nešto između - ovisno o prigodi, najmanje nekakav premaz, ako već ne neki drugi plemenitiji i bioarhitektonski vrjedniji materijali. Ta i takva upotreba betona, kao vulgarnog, i bioarhitektonski drugo ili trećerazrednog materijala, umjesto do potrebne profinjene vizualne neutralnosti pješačke staze, dovela je do vizualne agresije pomiješane sa efektom jeftinog (vulgarnog, neplemenitog) izgleda (cheap look). Agresivno cementno sivilo pješačke staze pokušalo se, doduše, prevladati "razigranošću" betonskih ploha odijeljenih pseudo-fugama, i s bordo pravokutnicima (čime se valjda pokušao izboriti efekt "tehno" betona, koji je ipak sofisticiraniji, i nešto plemenitiji nego li beton ''vulgaris''). Nastojanje i trud da se "razigravanjem" betonskih ploha poništi pogubni vizualni utjecaj betona vulgaris, svakako je za pohvalu, međutim, stvar koja je u startu postavljena pogrešno nije imala izglede za uspjeh. Na taj je način, kazano narodski, ono što je dobiveno na mostu izgubljeno na ćupriji.

Naime, pješačka staza koja bi kao glavni dio šetnice trebala biti vizualno neutralna, odnosno plemenito diskretna (koja bi, dakle, trebala oplemeniti, ali i vizualno istaknuti i naglasiti vrhunsku vrijednost prostora i prirodnu fantaziju koja je okružuje, a ne sebe samu), time je agresivno vizualno zadominirala prostorom, stavljajući sebe u prvi plan, namećući svoju drugorazrednu betonsku vulgarnost prvorazrednoj ljepoti prostora kojije udomio. Pogubni estetski učinak rješavanja pješačke staze hvarske šetnice "razigranim" betonom vulgaris, možda se

najreljefnije može dočarati jednom parabolom: estetski efekt je, dakle, približan onome kao kada bismo prelijepu ženu s mnoštvom vrlina, koja nas zastupa i reprezentira i u našem gradu i u bijelome svijetu, oblijepili, ''ukrasili'' plastičnim ukrasima. Sapienti sat. Jeftini betonski izgled pješačke staze hvarske šetnice nadvladao je, tako, i potisnuo slojevitu suptilnost plemenitog mediteranskog ambijenta kojim prolazi, i koji stoji u temelju onog što Hvar čini Hvarom. Time je, barem na prvu loptu, propuštena prilika da Hvar, istaknuvši na novi način ono što baštini od prirode, dobije još jednu zbiljsku znamenitost. Jednom riječju, betonska pješačka staza, sa ili bez vizualnih igrica u betonu, nedostojnaje prostora u kojem se zatekla. To je njegova degradacija, a kada se ta šetnica promatra u odnosu na izvedena rješenja, i standarde od prije više desetljeća, ondaje i hvarski civilizacijski korak unazad, koji je kvalitetom i vrijednošću ispod razine vrijednosti prostora, zahtjeva novog vremena i povijesnog trenutka.

Neka moguća rješenja Najbolja rješenja, obično su ona najjednostavnija. U ovom slučaju, najsažetije govoreći, ono primjereno, suptilno, diskretno i plemenito rješenje je kamen. Pješačka staza šetnice nije površina za betonsko-modernističke

eksperimente, iz osnovnog razloga što to nije površina koja smije dominirati vizurom. Ona mora biti lijepa, plemenita ali diskretna, kako bi isticala, naglašavala i slavila plemeniti prostor kojim prolazi, i u koj em se nalazi. Držim da bi Hvar kao izraz i poruku vlastite samosvijesti i svijesti o vrijednosti tog prostora, trebao jedinstveno,

~+++++++++++++.+++.++.+++ •••• REAGIRANJA

jednoobrazno, arhitektonski plemenito i diskretno riješiti šetnicu u cijeloj duljini, do nogometnog igrališta na istoku, i do uvale Podstine na zapadu. Time bi unaprijedio, i na stvarnoj i na simboličkoj razini afirmirao ukupni prostor šetnice sa svim njegovim znamenitostima, od Macela i Franjevačkog samostana na istoku, preko Šumice kao galerije prirodnih skluptora, do još (na žalost, tek djelomično) sačuvanih kamenih suhozida (gomila) na punti Kovača na zapadu (to je, inače, jedino mjesto u urbanom Hvaru na kojem se uz samo more, k tom na tako reprezentativan način, može vidjeti primjere te stare tradicionalne gradnje). Ali, reći će netko, kamen je skup? Ako su tradicionalno štedljivi Bračani pronašli način da kamenompopločaju 2 km dugu šetnicu od Bola do Zlatnog rata, onda bi Hvar, razmjerno relevantnim parametrima, slikovito govoreći, trebao svoju barem pozlatiti. No, šalu na stranu, valjalo bi iskoristiti činjenicu da iduće godine Hrvatska postaje članica Europske unije, te bi Grad Hvar apliciran jem sa kvalitetnim, domišljenim i cjelovitim projektom mogao to velikim dijelom isfmancirati novcem iz europskih fondova. Iiustrirajmo, na koncu, bioarhitektonsku razliku ne samo između betona i kamena, nego i dvaju koncepata, između izvrsnosti i prosječnosti, između plemenitosti i običnosti, između onoga oko čega kao grad trebamo nastojati, i onoga što trebamo izbjegavati, na primjeru dvije skalinade koje obje vode prema moru, obje su u istom kvartu, međusobno udaljene tek 100-ak metara. Skalinade čije izrade dijeli oku pola stoljeća vremena, ali i još mnogo toga drugog u što se možemo u svakom trenutku U\~jeriti: jedno su betonske stube bez zelenila, iz 80-ih godins prošlog stoljeća, koje sa zapadne strane nekadašnje vile Leonidas i dalje, vode prema višim dijelovima grada, a drugo su oko pola stoljeća starije kamene stube, koje vode od mora, između hotela "Croatia" i negdašnje vile Petrović, prema višim dijelovima grads. Svaki komentar čini se izlišan.

Uništavanje prirodne baštine Drugi kardinalni propust u preuređenju šetnice je uništenje izvorne mediteranske vegetacije uz pješačku stazu na rtu Kovač. Čini se da mnogi još nisu svjesni gabarita prirodne baštine, i napose njene vrijednosti. Vrijednosti biljaka kao specifičnih živih bića koja područjem rasprostiranja, oblicima, bojama, mirisima... daju obilježje podneblju, i prostoru kojeg nastava ju. Na takav način čine neki prostor specifičnim, individualnim, ugodnim, intimnim., riječju, posebnim i vrjednijim. Hvar ima tu sreću da baštini rezultate pošumljavanja i

ozelenjavanja otprije 50 i više godins, ali i nesreću da posljednjih desetljeća nema nikakvih sustavnih nastojanja u tom pravcu. Rezultatima onog prvog se s pravom ponosimo, jer su preostala očuvana velika stabla među ostalim i izraz ekološke i ambijentalne osviještenosti i razine kulture življenja jedne sredine (ne samo grads, već i ustanova, hotela, obiteljskih kuća, seoskih imanja ... ). Recentna zbivanja na tom planu ne daju, međutim, razloga za zadovoljstvo. Sadnje, pogotovo sustavne, praktički nema, a gotovo jedins aktivnost u održavanju zelenog fonda grads je piljenje i podrezivanje. To nerazumijevanje, pa i prezir prema stablima ponekad ide do te mjere da se radi jednog kandelabra ruše ili prepolavljaju višedesetljetna stabla, čija je vrijednost neprocjenjiva (nikakvim novcima, naime, ne mogu se platiti desetljeća njihova rasta i specifičnog razvoja), umjesto da se neko rasvjetno tijelo, u roku od par sati, i "za šaku kuna", premjesti, ili doda novo. Istina, drveće ponekad oštećuje ono što čovjek napravi, ali zar bi sad, primjerice, trebalo srušiti sva stabla uz šetnicu, zato što njihovo korijenje ponegdje čini stazu grbavom?! Pa nije šetnica staza za Formulu l, niti za vožnju kojekakvim prometalima, to je pješačka staza, za koju takva stabla imaju kudikamo veću vrijednost nego što je trošak možebitnog periodičkog saniranja mjestimičnih oštećenja izazvanih korijenjem originalnih i/ili velebnih stabala. Sve u svemu, aktualno je stanje takvo da stabla, pa i pravi orijaši, prema kojima svaki civilizirani urbis gaji poseban respekt, šaptom nestaju, broj panjeva od Majerovice, preko Šumice, do Križnoga rata umnaža se nevjerojatnom brzinom, dok sustavne sadnje i skrbi (naglasimo, koja mora biti u skladu s vrhunskim standardima i rješenjima) nema ni na obzoru. Kao da se to događa u nekoj pustopoljini, a ne u srcu hvarskog identiteta i prosperiteta. Na rekonstruiranom dijelu šetnice, oko rta Kovač, uništenje ogroman dio izvorne samonikle mediteranske vegetacije, pri čemu su osim niskog raslinja i grmlja (ne korova!), uništeni i borovi, te slomljeni i otpiljeni čempresi samonikli u živoj stijeni. Na mjesto tih živih bića koja su, suživljena s tim prostorom tvorila unikatnu cjelinu, doprinoseći njegovoj plemenitosti, ljepoti, ugodi i vrijednosti, sada nalazimo rasuti tucanik, šuder, koji prekriva njihova negdašnja staništa. U kombinaciji sa betonskom stazom, dobiven je otužni efekt i atmosfera koji su bliski onima kakve nalazimo u jeftinim novogradnjama na periferijama velikih gradova (hetonski prilazi, šudernamjesto zelenila), u kojima nitko ne želi živj eti. Zasadit ćemo druge biljke, reći će netko. Čak i kad bi donekle uspjeli Ger saditi u kamenu je teško, gotovo nemoguće, osim ako ne želite i taj kamen uništiti strojevima), mnogi sada živući građani Hvara neće više doživjeti ono autentično čndo ambijenta (horove začešljane jugom, grmlje oblikovano tramuntanom, čemprese koji izlaze iz živca kamena ... ) nego u najboljem slučaju artificijelni surogat., kakav može posaditi bilo tko, bilo gdje.

••••• t •••••••••• t.t •• t •• t.tt~ REAGIRANJA

A to nije ono što Hvaru treba, niti ono što ga čini posebnim i osobitim u svjetskim razmjerima. Ponovimo, habitus i identitet Hvara, i njegov prosperitet, čine i omogućuju vrhunske, originalne vrijednosti prirodne i kulturne baštine. Respekt prema tome treba se ogledati u nizu detalja njegova ambijenta, za to valja skrbiti, o tome se treba kontinuirano educirati.

Neka moguća rješenja Zato se čini posve jasnim da umjesto piljenja grana na kojima sjedimo, trebamo štititi sve što je posebno i vrijedno, što posebnim i vrijednim čini i naš grad. Stoga i autohtonu samoniklu vegetaciju valja štititi, i maksimalno uklapati u javne prostore. Štoviše, trebaje istaknuti, objaviti njen identitet, podariti joj individualitet i dostojanstvo. To se može postići određivanjem jednog broja točaka na kojima bi hvarske primarne autohtone fitocenoze uz šetnicu označili, omeđili, i zatim svaku pojedinu vrstu unutar te označene, omeđene primarne biljne zajednice imenovali hrvatskim, lokalnim hvarskim i latinskim nazivom. A sve to na najvišoj razini izvedbe, inteligentno, s duhom, i u skladu s vrhunskim standardima koji se očekuju od branda "Hvar". Gdje god je to moguće i prihvatljivo s morske strane pješačke staze valja napraviti podzide kako bi se zaštitilo tlo i postojeća vegetacija, i dodala nova. Takvo rješenje, u aktualnoj izvedbi ipak substandardno, imamo na dijelu šetnice južno od Franjevačkog samostana, a trebalo bi ga osmisliti i izvesti i na potezu kroz Šumicu, na rtu Sridnji (gdje također malim dijelom postoji), i na pojedinim točkama rta Kovač. Zelene površine dobivene na taj način treba štititi i vrhunski njegovati, a ne da služe kao parking ili odlagalište obrtničke opreme.

Dizajn klupa - mijenjati, ili provesti do kraja? o izboru novih klupa na rekonstruiranom dijelu šetnice ne treba puno trošiti riječi. Sam po sebi taj dizajn ne bi imao nikakve zamjerke, da nema jedne vrlo specifične karakteristike koj a izazva kontroverzu. N aime, promatrane s boka, iz profila (a to je najčešći kut iz kojega ih vidite dok šetate) one odaju dojam invalidskih kolica, dok osoba koja sjedi, iz tog kuta gledajući, izgleda kao da sjedi u invalidskim kolicima. Takav se dojam stječe ponajprije zbog velikog kruga, koji neodoljivo podsjeća na kotač invalidskih kolica. Tu sad valja razabrati, da lije to dobro ili nije. S jedne strane, uz, naravno, puni respekt prema svim osobama s invaliditetom, za pretpostaviti je da takva asocijacija na invalidska kolica kod jednog broja ljudi može izazvati uznemirenost, naime, vjerojatno nitko ne priželjkuje biti vezan uz invalidska kolica, i neprestana asocijacija na tu mogućnost, posebice za vrijeme relaksirajućih šetnji, može izazivati negativne emocije. S druge strane, možda upravo činjenica da svakih nekoliko desetaka metara nailazite na nešto što vas asocira na invalidska kolica i ljude u invalidskim kolicima, može imati pedagoški, edukativni, pa i katarzični učinak - u smislu povećane empatije i razumijevanja prema osobama s posebnim potrebama, te cje10vitijeg i suptilnijeg razumijevanja života, za kojega nikad ne znamo u kojem nas sve pravcu može odvesti. Sve u svemu, tu valja oprezno odvagnuti, jer ovisno o konačnoj procijeni, ili postojeće klupe treba ukloniti, ili u konačnici cij e1u šetnicu opremiti istima.

REAGIRANJA

WC koji izaziva dvostruku neugodu wc izgrađen na prostoru dobivenom ukidanjem zelene gradske površine, na neobičnom mjestu, na samoj punti rta Sridnji (valja nam vjerovati u temeljit promišljaj i snažne razloge da se za takvo što odlučilo), zasigurno ne spada u najbolja rješenja, ali niti u najgora. Dobro je da nije realizirana nakaradna ideja o (u)gradnji WC-a uz najreprezentativniju hvarsku skalinadu izvan centra grada, onu ispod hotela "Croatia" (koja blista ljepotom i zrači plemenitošću, usprkos sramotnoj zapuštenosti, napose zelenih pristava oko nje). Loše je što javni WC nije izgrađen na mjestu na kojem se i onako stječe kanalizacijska infrastruktura, i koje mjesto zbog prethodne činjenice, čini se, i ne može bolje poslužiti, nego upravo za toalet, eventualno s tuševima. Mislim pri tOT?- na prostor iznad zapadnog žala u uvali Majerovica, u kOjem su prostoru, u njegovoj dubini, smještene kanalizacijske pumpe. Njegovom rekonstrukcijom, i nadogradnjom WC-a, taj bi se prostor primjereno iskoristio, podigao na višu razinu i oplemenio, a njemu bi s obzirom na poziciju približno najednaknačinmogli gravitirati i kupači s rta Kovač, i s rta Sridnjeg, kao i cijele uvale Majerovica, što sada nije slučaj. Ovako imamo WC na punti Sridnjeg (što ostaje tema za sebe), koji trenutno izaziva barem dvostruku neugodu: onih koji ga koriste i onih koji tu samo prolaze. To se događa naprosto stoga, jer su prisiljeni zuriti jedni u druge (što je dodatno potencirano zakrivljenošću šetnice na tom mjestu). Naime, unutrašnjost toaleta je s obije strane ostala rastvorena pogledima, zbog čega građevinu treba doraditi na način da se šetačima zatvori pogled u unutrašnjost zahoda i na ljude unutra koji obavljaju toaletu. To nije nikakva složena zadaća, može se napravit već sa po jednim zakošenim ili lučnim zidom sa svake strane građevine. Valja apelirati da izvedba ostane do kraja u kamenu, što je ujedno temeljna vrijednost ove građevine. Drugi moment j e rasvjeta vanjskih ulaza u WC, koja je posve neadekvatna i ostavlja neželjeni dojam površnosti i jeftinoće. Montirani reflektori na senzor postavljeni su prenisko, te umjesto da prostor osvjetljavaju odozgo, oni blješte direktno u oči potencijalnih korisnika, kao i šetača i prolaznika. Pri tom ih zasljepljuju, izazivajući nesigurnost, posebno kod starijih i ljudi s lošijim vidom. Valja se zapitati treba li gradu još i da plaća odštete ako netko tako dezorijentiran skrene sa šetnice i ozbiljnije se ozljedi? Sa sličnom "rasvjetom" kojekakvih reflektora uperenih u oči, koji vise po okolnim stablima gradskog zelenila, suočavaju se nešto dalje na šetnici prolaznici i gosti Hula Hule, tijekom ljetne polovice godine. Sve su to momenti koji degradiraju vrhunske resurse koje

Hvar baštini, i koji su nedostojni tog prostora. Hvar mora bolje, za Hvar su dovoljno dobra samo vrhunska rj ešenja.

Neprocijenjivi značaj pomorskog dobra Na koncu, ali nipošto ne i najmanje važno, valja spomenuti još jedan vrhunski dio prirode koji Hvar baštini, od neprocjenjivog značaja za njegov prosperitet, a to je sam morski pojas odnosno pomorsko dobro. Pomorsko dobro sastavni je dio ukupnog prostora šetnice, i jedna od onih vrhunskih vrijednosti Hvara koje u bitnom fundiraju brand "Hvar". I pomorsko je dobro, kao, dakle, jedna od najvećih vrijednosti koje Hvar posjeduje, nažalost izloženo degradaciji, napose betonom. To je izraženo posebice u posljednjem desetljeću, možda najviše na rtu Sridnji. Tu su betonom zalivene, čini se bez valjanih kriterija, divlje i nestručno, znatne površine stijena i škrapa. Iz godine u godinu te betonske površine se povećavaju i šire, a od obećanja da će makar biti popločane kamenom, nema ništa. Razmjere i apsurdnost toga betonskog ataka možda najbolje ilustrira paradoksalna činjenica da je nedavno zabetoniran i

•••••••••••••••••••••••••••• ~ REAGIRANJA

drugi od nekadašnja dva pitoreskna bazenčića sa šljunkom na rtu Sridnji, koja su tom prostoru gotovo cijelo jedno stoljeće davala specifičnu draž i identitet (zbog njih je i nastao hvarski lokalni toponim "Na rapu"). Paradoks je u tome, što su oni načinjeni upravo da bi se na mjestu koje je inače stjenovito, napravio, fonnirao, ne betonski! nego upravo prostor sa prirodnim šljunkom na kojem se može ugodno izležavati i sunčati. Ali ni to im, očigledno, nije pomoglo da se spasu od betoniranja. Mogu se nizati primjeri i na ostalom dijelu obale, primjerice, sablažnjujuća betonska "rampa" za ulaz u more, "iznikla" zapadno od velikog muleta ispod hotela "Croatia", ali ono što je ključno, jest uočiti o čemuje tu zapravo riječ: radi se o degradiranju onog vrhunskog, što smo kao grad baštinili, u ovom slučaju, od naravi. Pomorsko dobro pripada, dakle, onom najvtjednijem čega smo baštinici od prirode, i zahtijeva poseban obzir, pažnju i senzibilitet, radi ukupne sudbine i dobrobiti svih nas. To je prostor na kojem bi beton morao biti isključen, napose u smislu finalne izvedbe, a plemenitost prostora treba biti štićena na način da se dopuštaju samo pažljivi i promišljeni zahvati koji prostor oplemenjuju, koji prate visoku razinu njegove vrijednosti i značaja, i uzdižu ga na višu razinu kvalitete. U tom smislu, nakon što smo beton eliminirali kao varijantu, zahvate treba činiti samo tamo gdje za to postoji potreba i dovoljan razlog (svakako ne tamo gdje stijena sama, svojim oblikom i konfiguracijom omogućuje ugodan boravak). Prostor na stijenama namijenjen sunčanju prvenstveno valja, tamo gdje je to potrebno, pa onda i moguće, ispunjavati prirodnim šljunkom (što naravno ne znači šuderom), a popločavati treba samo one dijelove gdje to nije moguće, a koji to opravdavaju. Treba li i ovdje napomenuti: svi ti zahvati trebaju biti činjeni brižno i promišljeno, s pozicije respekta prvoklasnosti i neprocjenjivog značaja ove naše baštine, o kojoj u bitnom ovisi naša sudbina.

Zaključno: Nakon svega, vraćajući se misli filozofa s početka teksta, nije teško zaključiti: uistinu, dopustimo li degradaciju vlastite prirodne i kulturne baštine, degradirana baština degradirati će i nas same, nas njene baštinike. Dopustimo li degradaciju svoje baštine, naša degradacija biti će temeljita i sveobuhvatna: i moralna i etička, i intelektualna i duhovna, i ekonomska i materijalna. Dopustimo li degradaciju onog vrijednog što smo kao grad naslijedili, biti će degradirana cjelina naših života - mogućnost naše dobrobiti, mogućnost našeg prosperiteta, mogućnost naše sreće. Zato, ne dopustimo degradaciju naše baštine.

Dr. sc. Slavko Kovačić, Hvar

PRIOPĆENJE UREDNIŠTVA: Tekstovi objavljeni u rubrici ,,Reagiranja" izražavaju osobni stav autora, a Uredništvo se može i ne mora slagati s iznesenim. Uredništvo zadržava pravo skratiti tekstove i odrediti im naslove.

Štambuk u koncelebraciji s dekanom don Emilom Pavišićem i župnikom, ujedno i predsjednikom Bratovštine. Na kraju mise blagoslovljene su jabuke. Bratimi sa uzvanicima nastavili na večeri u restoranu ,,Dela".

S. prosinca 2011. - S. ožujka 2012.

>---Klrnslava 550. obljetnice hvarskog franjevačkog

samostana Gospe od Milosti započelo je znanstvenim simpozijem u refektoriju samostana u srijedu, 7. prosinca. Prisutne Je ~gvardijan fra Joakim Jaki Gregov i prepustio vođenje programa rovinci' alu SY. Jeronima fra Josipu Sopti. Simpozij je zamislio i organizirao dr. fra Bernardin Škunca, no on je zbog bolesti bio spriječen sudjelovati. Nakon pozdravnih govora biskupa Slobodana i gradonačelnika Pjerina Bebića, Radoslav Bužančić, ravnatelj Konzervatorskog odjela u Splitu, govorio je o okolnostima nastanka franjevačkog samostana u Hvaru 1461. godine. Zatim j e moderator ukratko izložio priopćenja dvojice akademika, Tonka Maroevića (razmišljanja o samostanu) i Radoslava Tomića (slika Posljednja večera), a pročitan je i rad Zoraide Demori Staničić o ikonama u samostanskoj zbirci. Spomenuta tri znanstvenika također su, nažalost, bili spriječeni doći u Hvar. Na kraju je Anita Gamulin govorila o konzervatorskim zahvatima na samostanu kroz proteklo stoljeće. Skup je glazbenim nastupom obogatio GSU Stella Maris. Na kraju je fra Jaki

U ponedjeljak, 5. prosinca, župnik je predvodio misu zadušnicu za don Jozu Jelinčića (umro 1. 12., pokopan 3. 12. u rodnim Postirima). U osmini njegove smrti svakodnevno se molilakrunica za pokojnika. Istog dana, u 19h u Lođi započeo je prigodni znanstveni skup povodom 150. obljetnice Bratovštine sv. Nikole, uz otvaranje izložbe o povijesti bratovštine. Održana su sljedeća izlaganja: "Najstariji pravilnici Bratovštine sv. Nikole" dr. Joška Kovačića; "Sv. Nikola iHvar" Joška Bracanovića; "Bratovština sv. Duha u ranom novom vijeku" Zrinke Novak; te "Pastoralna iskoristivost bratovštine" don Milija Plenkovića. Na kraju se prisutnima obratio i biskup Slobodan. Između izlaganja pjevala je skupina bratima potpomognuta pjevačima ,,maskiranim" u bratime.

Na blagdan sv. Nikole biskupa, utorak, 6. prosinca, u 6hje u crkvi Duha Svetoga započela služba čitanja uz koju se pjevao "Život sv. Nikole" i misa koju je slavio župnik u koncelebraciji s fra Jakijem. Nakon mise održan je blagoslov brodova na Mandraću. Župnikje u pratnji bratima sv. Nikole posjetio posade katamarana koji pristaju u Hvaru čestitajući im blagdan njihova zaštitnika uz prigodne poklone. Pred kapelom sv. Nikole u Gornjem Zaraću misu je 10h predvodio don Pavao Gospodnetić. Zbog velike obljetnice Bratovštine sv. Nikole večernja misa izvanredno je održana u Katedrali. Predvodio je biskup Slobodan

zahvalio svima sudionicima te sve prisutne pozvao da ostanu nazakusci.

Blagdan Bezgrešnog zaceca BDM proslavljen je u četvrtak, 8. prosinca. Inače, od 29. studenog u Katedrali je svakodnevno uz krunicu molj ena i devetnica Bezgrešnoj. Na sam blagdan misa u Katedrali bila j e u 10h. Navečer se nastavila proslava velike franjevačke obljetnice sv. misom u 17h. Predvodio je biskup Slobodan uz koncelebraciju provincijala fra Josipa Sopte, fra Jakija, župnika i kapelana. Nakon mise druženje se nastavilo u refektoriju samostana.

Zadušnica za prvog hrvatskog predsjednika dr. Franju Tuđmana, koju je predvodio župnik, bila je na obljetnicu smrti u subotu, 10. prosinca.

Na nedjelju Caritasa, 3. došašća, 11. prosinca, milostinja se kupila za župu Žeravac u BiH Tim povodom je od 5. do 13. prosinca prikupljana odjeća i ostale potrepštine za Caritas u hodniku kuće Skakoc. Akcija je po običaju imala dobar odaziv. Prikupljeno je ukrcano u kamione i poslano u splitski Caritas u dva navrata - u srij edu, 14. prosinca, i ponedjeljak, 19. prosinca.

Blagdan sv. Lucije proslavljen je u utorak, 13. prosinca. Život svetice dijelom je pjevan, a dijelom čitan u 17.30, a potom je slijedila misa. Po tradiciji o ovom blagdanu podijeljeni su darovi ministrantima i dječjem zboru.

SIMPOZIJ "150 GOmšć BILIH"

BLAGDAN SV. NIKOLE

ŽUPNA KRONIKA

I na spomen sv. Spiridiona biskupa, srijeda, 14. prosinca, čitan je prije večernje mise svečev "Život". Na oltaru sv. Lucije bila je izložena svečeva ikona, a tek je mali broj vjernika po starom običaju uz nju stavio maslinovo ulje (ranije se o danu ovog sveca, zaštitnika ulja, skupi j alo ulje za lumine).

U četvrtak, 15. prosinca, započela je večernja devetnica Božiću - uz misu u l7.30h pjevala se večernja. Prva jutarnja devetnica- novena - bila je dan kasnije, u petak, 16. prosinca. Svakodnevno je misa bila u 5.30h (osim u nedjelju kada je bila u 8h kod koludrica), a uslijedila bi molbenica uz pjesme "Zdrava budi o Marija" i "Blagoslovljen" te litanije. Po običaju, jutarnja novena je bila dosta lijepo posj ećena.

U župi Svirče u večernjim satima u subotu, 17. prosinca, održan je adventski susret mladih župa Hvarskog dekanata na kojem se okupilo stotinjak sudionika, uglavnom mladih koji će iduće godine primiti sakrament potvrde. S njima su došli i njihovi župnici. Program susreta osmislili su i vodili povjerenik za mlade Hvarskog dekanata don Pavao Gospodnetić i don Ivica Huljev. Mladi su pogledali isj ečak iz filma " Vrijednost novca". Izgovorene su zahvale Bogu za dar života, ljubavi, savjesti, za roditelje, prijatelje, Crkvu i drugo kao i prošnje za dar mudrosti, razuma i znanja da se uvijek traže i prepoznaju prave vrijednosti. Prije zajedničke večere u mjesnom Zadružnom domu, za koju se sa svojim župljanima pobrinuo domaći župnik don Marijo Zelanović, igrala se tombola, prigodom koje su dobitnicima dijeljene knjige zanimljivih kršćanskih sadržaja, DVD-i, krunice i drugi nabožni predmeti. Bend mladih iz Hvara je tijekom susreta pjevao duhovne pjesme. Članovi benda izveli su konačno kratki i vrlo dojmljivi dramski program po kojemu Isus pokušava osloboditi i uspijeva spasiti mlade od Zloga koji ih putem raznih poroka zavodi i čini svojim suradnicima u zavođenju i uništavanju drugih. (foto i tekst fra Stipo Marčinković)

BLAGDAN sv. NIKOLE U ZORAĆU

ŽUPNA KRONIKA

BLAGDAN BEZGREŠNE - SLAVLJE 550. G. FRANJEVAČKOG SAMOSTANA

ADVENTSKI SUSRET, SVIRČE

Niz priredbi i događanja zbivao se u Hvaru u predbožićnim danima: u nedjelju i ponedjeljak, 11. i 12. prosinca u 19:30h bila je tradicionalna manifestacija "Marinovi dani" sa scensko-glazbenim programom "Neka lica ljubavi" u organizaciji Srednje škole Hvar u franjevačkom samostanu; u petak 16. prosinca u 12h bili su Međurazredni športski blagdanski susreti koje je organizirala SŠ Hvaru školskoj sportskoj dvorani; u 15.30h održana je u Lođi predstava uz podjelu darova "Božićni zvončić traži sreću" dramske skupine "Iza duge" iz Splita za svu dj ecu j asličke dobi i djecu koja nisu upisana u vrtić, a za vrtićku djecu isto je bilo u 17h; u subotu, 17. prosinca bilaje u 20h u Arsenalu Humanitarna zabava Rotary cluba Hvar ,,Arsenal dobrote", sa ciljem prikupljanja financijske pomoći Udruzi osoba s invaliditetom otoka Hvara i otočkoj djeci s posebnim potrebama; u nedjelju, 18. prosinca u Lođi nastupala su djeca Baletnog studija Hvar s programom valcera i polke; u srijedu, 21. prosinca, u 19.30 održan je božićno-novogodišnji koncert Osnovne škole Hvar u Lođi; u četvrtak, 22. prosinca, u Lođi u 20h je bio tradicionalni božićni humanitarni koncert Lions kluba, u suorganizaciji sa Crvenim križem za zajedničku akciju pomoći malome Tinu iz Jelse, bebi koja boluje od sarkoma; u petak, 23. prosinca u 10 i Hh bile su u Lođi predstave za niže razrede OŠ Hvar, a u 17h predstava za djecu i mladež "Čudo od Božića" Dramskog studija mladih Hvar, također u Lođi.

Tradicionalni božićni domjenak kod biskupa Slobodana Štambuka održan je u četvrtak, 22. prosinca. U prostorijama Biskupije okupili su se predstavnici crkvene i društvene zajednice. Pozdravnu riječ uputio je generalni vikar biskupije i jelšanski župnik don Stanko Jerčić. Naglasio je kako bi svatko od nas trebao imati unutarnju snagu za oduprijeti se rušilačkoj filozofiji suvremenog doba, kao i potrebu optimističnog gledanja na budućnost. Nakon toga su se okupljenima obratili hvarski gradonačelnik Pjerino Bebić, dogradonačelnik Starog Grada Toni Lučić Lavčević te načelnik Jelse Ivo Milatić. Na kraju se prisutnima obratio biskup Slobodan koji je uz srdačne čestitke, istaknuo je potrebu zajedništva, sloge i ljubavi među građanima. Susretu je prisustvovao i župnik Žeravca u BIH fra Ivan Čurić, čijoj župi Hvarska biskupija već godinama novčano pomaže u izgradnji nove župne crkve. Nakon govora zapjevalo se "U se vrime godišća", domaćin je podijelio prigodne darove uzvanicima te se pristupilo okrijepi.

U petak, 23. prosinca, pripadnici 7. obalne artiljerijske baterije (bitnice) "Pelegrin" Hvar obilježili su 20. obljetnicu formiranja. Gost na obilježavanju 20. godišnjice bio je i prvi ratni zapovjednik otoka Hvara, Nikola Šimunović Žiže, predsjednik upravo osnovane Udruge veteranaMješovitogodredamomaričkepješadije.

..; ..; ..; ci ..; • ci ..; • ..; ci • ..; ci • ..; ci ci ci ci ci ci ci ..; ..; ci ..; ci 67

ŽUPNA KRONIKA

Uoči Božića u kafiću "Marin" postavljena je izložba starih razglednica Hvara iz zbirke Zorana Tepše, koji je ujedno i autor postava. Započelo je s dva panoa, a izložba je s vremenom rasla pa danas (početak ožujka) broji pet panoa s oko 150 razglednica. Otvorena je do daljnjega, a kako nije imala svečano otvorenje, očekuje se svečano zatvaranje s prigodnim domjenkom (ali ne uskoro - od anonimnog izvora doznajemo kako se čeka da novoosnovana limena glazba uvježba nastup do tad, ali i da stručnjak za datiranje fotografija Prošper Maričić-Špaleta dođe u Hvar i da svoju recenziju izložbe).

Na Badnjak, subota, 24. prosinca, ujutro bila je završna novena. Po tradiciji vjernicima je preporučen post i nemrs, premda više nije zapovjedan. Pred Katedralom, ispod konstrukcije koja štiti od padanja kamenja sa zvonika, dovršene su prigodne jaslice. Ideju da se "Betlem" baš ovdje postavi dao je pokojni don Jozo Jelinčić, pa je na njegov spomen župnik ideju realizirao. Radovima je koordinirala Anna Tomičić, tijela Gospe i sv. Josipa izradila je grupa djevojaka koje su redovno pohađale novenu, a glave i ruke kipovima napravio je akademski kipar Darko Soša. Glavu magarca i vola izradili su osnovci. Štalicu je od starih dasaka izgradio, uz Anninu pomoć, Boris Tudor. Daske je donirao Ante Stanić, a borovinu Frane Novak-Kronjac. Kao Ditić poslužila je jedna plastična beba. Inače, bio je postavljen i klasični Betlem pod propovjedaonicama, koji je uredio sakristan Nikša Kovačević-Kraljević. Kroz jutro na Badnjak bila je prilika za ispovijed od 9 do 12h, a intenzivnije se ispovijedalo kroz tri prethodna dana. Župnikje izrazio nezadovoljstvo činjenicom da veliki broj župljana, posebno djece, čeka zadnji čas za ispovijed, pa mnogi ostanu neispovjeđeni. Kroz dane pred Božić župnik i kapelan obilazili su bolesnike.

Te subote, u Hb ispred Lođe dijelio sebvarski bakalar uz ,,Natjecanje za najbolje pašurate" u organizaciji Udruge ugostitelja grada Hvara. U natjecanju je sudjelovalo 14 kandidata, a tročlani žiri u sastavu Marita Rosso (predsjednica Forskih užonci), Kamenko Srhoj (gastronom) i Vinka Tomičić-Banjoš (iskusna kuharica) kao najbolje izabrao je pašurate Seke Domančić-H1ap. Nagrađena je s 2000kn. Ponoćke su bile u 18h kod koludrica, u 21h kod franjevaca i u 22h u Katedrali. Potonju je slavio biskup Slobodan uz koncelebraciju župnika koji je i propovijedao. Nakon Službe čitanja za vrijeme pjevanja "Glorije" u procesiji crkvom je nošen Ditić te je postavljen na svoje mjesto pred glavnim oltarom. Lijepa i blaga noć omogućila je ugodno druženje nakon ponoćke pred Katedralom uz čestitanje, kolače i bićerin.

Svetkovina Isusova porođenja - Božić proslavljena je u nedjelju, 25. prosinca. Svečanu misu ulOh predvodio je

BETLEM! - ISPRED I U KATEDRALI

HVARSKI BAKALAR NA BADNJAK

Sv. OBITELJ - PROSLAVA 10., 25. 150 GODIŠNnCA BRAKA

BOŽIĆNA PREDSTAVA U REŽm s. DOMINIKE

BLAGDAN BOGOJAVLffiNJA KOD FRANffiVACA

BETLEM U FROTRlli

ŽUPNA KRONIKA

biskup Štambuk u koncelebraciji s župnikom i uz sudjelovanje obje bratovštine. I nakon ove mise vjernici su se zadržali u čašćenju pred Katedralom. Hvala svima koji su pridonijeli kolačima i pićem ovom slavlju. Navečer u 17h započela j e svečana večernja za kojom je uslij edila recitirana m1sa. Prigodom Božića biskup Slobodan uputio je svoju poruku. Ističući kako je mnogo "razloga za zabrinutost, ali je i mnogo razloga za radosno svetkovanje života", podsjeća da ,,Bog naš dolazi i ne šuti!" ,,Rođendan Bogo-Čovjeka dolazi glasno, jasno, čujno i vrlo razgovijetno govori svim srcima koja su otvorena Njegovu govorenju. Božić je - Oda radosti!" Osjećamo daje Božić, naš ,,Dječak udario na ovaj svijet posebni pečat ljubavi, mira, a po tome iradostr. Božić je ujedno blagdan darivanja i darova. Najvažnije je jedni drugima biti dar, ističe biskup Štambuk, želeći svima da im svaki dan nove godine bude obilježen nečim lijepim i da svatko iskoristi ponuđene dane da bude novo obogaćivanje svijeta u kojemu živi.

Na blagdan sv. Stjepana Prvomučenika, ponedjeljak, 26. prosinca, pjevanu misu u 10h slavio je župnik. U l7h započela je pjevana večernja. Uslijedio je blagoslov vode za predstoJeći blagoslov obitelji, pa sv. misa koju je predvodio biskup Stambuk.

I nakon Božića nastavljeno je s raznim manifestacijama: na sv. Stjepana, 26. prosinca, u l8h u Arsenalu otvorenaje izložba "Hvar metropola mora" Borisa Kragića u organizaciji Jedriličarskog kluba Zvir; u 19h u Lođi bila je Plesna predstava Plesnog studija mladih Hvar; u srijedu, 28. prosinca ujutro je započela, u 19h u Arsenalu svečano otvorenajubilama 35. novogodišnja regata za klase Laser i Optimist u čast 60. godišnjice postojanja JK Zvir uz nastup FD Šaltin, Klape Galešnik, Mihe Marušića, ŽK Bodulke, Plesnog studija mladih Hvar i grupe Delay Overuse; u petak, 30. prosinca, u 2lh pred Lođom je bio koncert Petra Dragojevića; na Staru godinu, 31. prosinca u 19h pred Lođom svečano je zatvorena 35. novogodišnja regata; u 23h bio je doček Nove godine uz Gegota i grupu Justin Johnson u organizaciji Grada Hvara, dok je nakon ponoći Hvarane i goste zabavljala grupa Boss; na Novu godinu, 1. siječnja 2012. u 2lh pred Lođom započeo je koncert grupe Delay Overuse, a u 22h uslijedio je koncert Marijana Bana.

Blagoslov obitelji započeo je na blagdan sv. Ivana Evanđelista, utorak, 27. prosinca, - ove godine krenulo se od Pokonjeg dola. Don Pavao Gospodnetić blagoslivljao je po dnevnom rasporedu od 10 do l8h, dok je župnik kroz jutro blagoslivljao po dogovoru, a od 13h po rasporedu. Obojica su misu za vrijeme blagoslova slavili ujutro kod benediktinki, a u Katedrali, osim nedjeljom i za veće blagdane, nije bilo sv. mise. Blagoslov po rasporedu je

ŽUPNA KRONIKA

potrajao do srijede, ll. siječnja 2012., dok se po dogovoru blagoslivljalo i dalje kroz siječanj. Blagoslovljeno je otprilike 750 obitelji. Uz blagoslov, nastavljeno je prikupljanje podataka o obiteljima za knjigu Stanje duša, uz P rij etnj u sankcij ama (uskraći vanj e župnih dokumenta/potvrdi) onima koji ne ispune listić do početka ožujka.

Biskup Štambuk slavio je misu na Mladence - Nevinu dječicu, u srijedu, 28. prosinca. Započela j e u l6h, a uz misu bio je i blagoslov djece.

Blagdan Svete obitelji (koji se obično slavi u nedjelju nakon Božića što ove godine nije bilo moguće jer se nedjelja poklapala s blagdanom Marije Bogorodice) proslavljen je u petak, 30. prosinca. Misu u 10h predvodio je biskup Slobodan. Na večernjoj pjevanoj misi u l7h svoje bračne zavjete obnovili su parovi koji su proslavili 10., 25. i 50. obljetnicu braka. Na kraju im je župnik podijelio prigodne darove. Uslijedio je prigodni božićni program koji je s djecom priredila s. Dominika Šašo. To je ujedno bio i njen oproštaj s našom župom nakon nešto više od godinu dana službe. Njena zamjena očekuje se tek na jesen. Do tada je na funkciji vj eroučitelj ice zamijenila Iva Ivković.

Na Staru godinu, subota, 31. prosinca, misu zahvalnicu :erevodio je biskup Slobodan u koncelebraciji s župnikom. Zupnikje prije propovijedi iznio statistiku 2011. godine, a nakon pričesti pj evan je "Tebe Boga hvalimo". Sada već tradicionalni "doček" pred Presvetim u Katedrali započeo je u 23h. Uru klanjanja animirao je bogoslov Milan Šarić. Nakon ure vjernici su se zadržali uvjeronaučnim dvoranama uz čestitanje, kolendronje i okrepu.

BOŽIĆNA PREDSTAVA U REŽIJI BISKUPA SLOBODANA

Nova godina započela je proslavom svetkovine Marije Bogorodice u nedjelju, l. siječnja 2012. godine. Misu, koja je počela sat kasnije - u lIh, slavio je biskup Štambuk u koncelebraciji s župnikom. Kako je to ujedno bila i prva nedjelja u mjesecu, posluživali su bratimi sv. Nikole. Na kraju je pjevano "Dođi Duše Presveti" uz molitvu da nas blagoslovi i prati u novoj godini. U l7h pjevana je večernja, arecitiranu je misu potom predvodio don Pavao. BOŽIĆNI KONCERT KATEDRALNOG ZBORA

ŽUPNA KRONIKA

Na svetkovinu Bogojavljenja - sv. Tri kralja, petak, 6. siječnja, u Katedrali je pjevana misa započela u 10h, a predvodio je župnik. Nakon mise župnik je u pratnji ministranata blagoslovio biskupski dvor, župnikovu, kapelanovu i sakristanovu kuću te samostane benetiktinki i sestara Kćeri Božje ljubavi. Svečana misa po običaju bila je kod franjevaca u 17h. Slavio je biskup Slobodan u koncelebraciji s fra Jakijem Gregovom i župnikom. Na kraju je uz "Tebe Boga hvalimo" Ditić prenesen iz Bet/erna na glavni oltar - simbolični završetak božićnog vremena.

Božićno vrijeme zaključeno je blagdanom Isusova krštenja u nedjelju, 8. siječnja. Misu u lOh slavio je župnik. Nakon večernje mise održana je prigodna božićna priredba. Recitacije i pjesme izvodila su djeca koju je pripremao biskup Stambuk.

U siječnju je na odmoru u hvarskom franjevačkom samostanu boravio beogradski nadbiskup msgr. Stanislav Hočevar u pratnji svojih tajnika. Svečanu misu slavio je u Katedrali na drugu nedjelju kroz godinu, 15. siječnja, te je župljanima prenio pozdrave brojnih Hvarana nastanjenih u Beogradu. Božićni koncert katedralnog zbora sv. Cecilije održanje tek 15. siječnja - a ne na uobičajeni dan sv. Stjepana Prvomučenika, zbog zdravstvenih poteškoća voditeljice Klare Milatić. Koncert je započeo u 18h, a gosti večeri bili su zbor sv. Petra Veronskog iz Zavale (župa Pitve). Hvarski zbor je na harmoniju pratio Marko Pranić, a uz neke pjesme i komorni limeni puhački sastav iz Staroga Grada. Nastupili su i solisti Ivo Tudor, Marko Pranić, Zoran Sansović, Željko Novak, Margarita Jurčević, VInko Budrović i Nikola Zaninović. Toga dana je još večernja misa bila u 17h, a od ponedjeljka, 16. siječnja, pobožnost je započinjala u 18h, a zatim bi slijedila misa.

Misa zadušnica za bratima sv. Križa dr. Dragutina Sikirića, koji je preminuo u Zagrebu 10. siječnja, bila je u Anuncijati u ponedjeljak, 16. siječnja, u 18h, a predvodio je župnik.

Suzaštitnik benediktinskog samostana sv. Antonij opat proslavij en je sv. misom u 18h u crkvi benediktinki u utorak, 17. siječnja. Misu je slavio župnik u koncelebraciji s kapelanom, a nakon mise benediktinke su počastile sudionike u prostoru muzeja.

Referendum o ulasku Hrvatske u Europsku uniju održan je u nedjelju, 22. siječnja. Na području Grada Hvara od ukupno 4275 birača odazvalo se 2023 - 1128 izjasnilo se za, a 883 protiv, dok su ostali ispunili nevažeće listiće.

IZLOŽBA STARIH RAZGLEDNICA U KAFIĆU "MARIN"

BEOGRADSKI NADBISKUP HOČEVAR U KATEDRALI

NoĆ MUZEJA U SALONU H. LUCIĆA

ŽUPNA KRONIKA

KANDALORA NA KRUVENICI

BLAGOSLOV GRLA NA NA SPOMEN Sv. BLAŽA

ŽUPNIK PREDAJE BOLESNIĆKI KREVET CRVENOM KRIŽU

IZLET U UGLJANE

Blagdanom Obraćenja sv. Pavla, srijeda, 25. siječnja, zaključena je molitvena osmina za jedinstvo kršćana. Pobožnost i misu u 18h predvodio je don Pavao.

Manifestacija Noć muzeja održana je i u Muzeju hvarske baštine u petak, 27. siječnja. Kustosice Nives Tomasović i Nira Domančić priredile su "Pokladni dramolet o gospojici Ju1iji Gazarović koja bi se udala za Antonija Lucića ako se Hanibal Lucić (Antonijev otac) i Petar Hektorović (Ju1ijin djed) uspiju dogovoriti tko je veći pjesnik". U ulozi Hanibala Lucića bio je Ante Novak-Bakica, Petra Hektorovića uprizorio je Prošper Braco Miličić, a Juliju Gazarović glumila je Veronika Mlinac. Kostime je posudilo Hvarsko pučko kazalište. Na kraju su se posjetitelji Noći muzeja počastili kolačima i prošekom.

Prvi ovogodišnji sastanak Pastoralnog vijeća održanje u nedjelju, 29. siječnja, u 19h.

Na blagdan Prikazanja Gospodinova u hramu -Kandaloru (Svijećnicu), četvrtak, 2. veljače, jutarnja misa u 8h bilaje u crkvi Kruvenici, a predvodio je župnik. U istoj crkvi je bila i krunica s molbenicom Gospi Kruvenici u 15h. Nakon pobožnosti neki vjernici su po starom običaju

"zafumali". Uoči samog blagdana postavljeni su nova oslikana stakla na prozore crkve koje je donirao Ante Stanić. Večernju misu u Katedrali također je slavio župnik. Nakon mise u 18h na spomen sv. Blaža, petak, 3. veljače, obavljenje blagoslov grla.

U nedjelju, 5. veljače, obilježenje Dan života. Hvarski zavjetni blagdan sv. Križić otvorenje istog dana u 17.30h izlaganjem relikvija i pjevanom večernjom koju je predvodio biskup Slobodan. Nakon mise relikvije su ostale izložene do 20h. U 19.30h u Anuncijati započela je Godišnja skupština Bratovštine sv. Križa.

Jutarnja misa blagdana sv. Križića, ponedjeljak, 6. veljače, bilaje u 8h, a predvodio je župnik. Tokom dana relikvije su bile izložene na klanjanje. U 17.45h započeo je Oratorij sv. Križiću, a uslijedila je svečana misa koju je slavio biskup Štambuk u koncelebraciji s generalnim vikarom don Stankom Jerčićem, dekanima Hvara i Brača, fra Jakijem Gregovom te župnikom i kapelanom. Na kraju mise održana je procesija s relikvijama do "tri skaline". Navečer su bratimi sv. Križa, koji ovaj blagdan časte kao svoju godišnju svetkovinu, u restoranu "Dela" priredili večeru za članove i uzvanike.

Blagoslov OŠ Hvar održao je u srijedu, 8. veljače, župnik don Mili Plenković.

Spomen sv. Skolastike, sestre sv. Benedikta, obilježen je misom u 18h kod benediktinki u četvrtak, 9. veljače.

ŽUPNA KRONIKA

BISKUPIJSKA NATJECANJA IZ VJERONAUKA

Kod benediktinki je bila misa i na spomen bl. Alojzija Stepinca, čije se relikvije čuvaju u njihovoj crkvi. U petak, 10. veljače, misu je predvodio biskup Slobodan uz koncelebraciju župnika i kapelana. N akon mise koludrice su pripremile čašćenje uz kolače i prošek u prostoru muzeja.

Na Gospu lurdsku, subota, ll. veljače, povodom Dana bolesnika misa u Katedrali u l8h bila je namijenjena za bolesnike. Župnik je, kao i proteklih godina, potrebitima ponudio sakrament bolesničkog pomazanja. Istim povodom je sutradan, u nedjelju 12. veljače, Srednja škola Hvar nakon mise u 10h organizirala humanitarnu prodaju. Prihodi su namijenjeni kupnji bolesničkog kreveta. Od prijašnjih sličnih akcija već je kupljenjedan takav krevet koji je ovom prigodom župnik uručio ravnateljici Crvenog križa Maji Budrović. Dan bolesnika bio je povod i misi za medicinsko osoblje, koja se održala u Katedrali u utorak, 14. veljače.

U subotu, 18. veljače, župnik je minstrante i ostalu djecu koja su u došašću bila redovno na sv. misama odveo na izlet nasnijeguUgljane.

Na natjecanju iz vjeronauka Hvarske biskupije (OŠ Hvar, OŠ "Petra Hektorovića" Stari Grad i OŠ "Ante Anđelinović"

Sućuraj) učenici OŠ Hvar u utorak, 21. veljače, osvojili su prvo mjesto te se tako plasirali na državno natjecanje -Vjeronaučnu olimpijadu učenika osnovnih škola 2012. Naziv ovogodišnje teme je Grkokatolici, a naši učenici bez teškoća suje savladali uz pomoć svog vjeroučitelja Zorana Sansovića. Isti uspjeh ponovila je i ekipa SŠ Hvar (koju je pripremao župnik) a koja se istog dana natjecala u Zmijaveima sa ekipama Splitske nadbiskupije. Obje ekipe nastupile su na završnici u sjedištu hrvatske grkokatoličke eparhije Križevcima od26. do 28. ožujka (o tome u sljedećem broju).

Čistom srijedom - Pepelnicom započelo je vrijeme korizme. U srijedu, 22. veljače, večernju misu s obredom pepeljenja predvodio je biskup Slobodan u koncelebraciji s župnikom. Korizmeni raspored pobožnosti bio je kao i proteklih godina: ponedjeljkom krunica i "Smiluj se meni Bože"; utorkom jedna od pobožnosti na čast Muke Isusove; srijedom Križni put, četvrtkom od 15 do 18 klanjanje kod koludrica; petkom Oratorij sv. Križiću; subotom krunica Gospinih žalosti i pjevanje jedne Gospine žalosti; nedjeljom križni put po kapelicama u Križa u l5h te "Smiluj se meni Bože" i korizmena propovij ed u 18h u Katedrali. Uvedena je novost u moljenju križnog puta po kapelicama -na prvu korizmenu nedjelju molitve su čitali članovi Pastoralnog vijeća, a na drugu osnovci koje je pripremila vj eroučitelj ica Iva Ivković. Prve i druge korizmene nedjelje, 26. veljače i 4. ožujka, korizmene propovijedi održao je župnik Selaca i Starog Grada don Ivica Huljev.

DODATAK ŽUPNOJ STATISTICI 22.11.2010.-4.12.2012.

Nekoliko podatka je slučajno izostavljeno iz Župne statistike objavljene u prošlom broju Kruvenice:

Kršteni: Bartul Carić, r. 29. 09. 2010.1 k. 26. 12. 2010. (kod franjevaca)

Vjenčani: Tonči Carić i Emica Barčot, 26. 12.2010. (kod franjevaca) Željko Novak i Iva Kraljević, 17. 09. 2011. (u Svetoj Nedjelji) Vladimir Čoban i Katarina Zaninović, 22. 10.2011. (u Velom Grablju) Nilda Petrić i Jasminka Mikelić, 12. 11. 2011. (u Solinu) Lorenzo Tudor i Ivana Kovačević, 29.11. 2011. (na Sejšelima)

inte:~eta pn JOŠKo, -J~jLllvarski rotarijanci i neštO gostijU

pokiroti Ante. . su von ukoso, al hi ni puno. Ono ca je vazeto iz Slobodne irno oznaku (SD), a ono s portuna otokhvar.com, kojega von ep eta priporucijemo, (OH). Od njih smo posudili i nike slike - još moremo, dokli nos ne ćapo ACTA ... Guštojte, ako morete ...

13. 12. 2011. HVARSKI UČENICI ZA DJECU VUKOVARA Ako ste se 13. prosinca zatekli na hvarskoj Pjaci, zasigurno ste se zapitali kakva je to graja i zašto toliko djece trči po njoj. Učenici prva četiri razreda hvarske osnovne škole, naime, obavijestili su roditelje da moraju doći na Pjacu u 10.30 kako bi kupili njihove radove. Sav prihod bio je namijenjen vukovarskim mališanima s posebnim potrebama. Bravo za forskudicu! (OH)

~)~~Vall su II izvrsno organizIranoj humanitarnoj zabavi u An~en;a1u, točnije tradicionalnoj božićnoj zabavi, sa ciljem prikupljanja financijske pomoći Udruzi osoba s invaliditetom otoka Hvara i otočkoj djeci s posebnim potrebama. Organizaciju humanitarne večeri ,,Arsenal dobrote" pomogli su svojim besplatnim angažmanom brojni sudionici. Gosti su stigli s cijelog otoka, a neki usprkos lošem vremenu čak doplovili iz Splita, među njima Zorica Kondža i Joško Banov. (OH)

19.12. DRUGA GEGOTOVA SREĆA Stjepan Barišić Gego se u tajnosti vjenčao sa svojom dugogodišnjom djevojkom Katarinom Jakovljević, Splićankom hvarskih korijena. Vjenčanje, skriveno od pogleda javnosti, održano je u hvarskoj Lođi uz nazočnost kumova, hvarskog gradonačelnika

Pjerina Bebića i Ivane Tudor. Mladenci su slavlje nastavili samozatajno kako su i počeli, na humanitarnoj večeri Rotary cluba Hvar. (SD)

19. 12. SUNČANI HVAR: RADNICIMA ZA BOŽIĆ PUNE PLAĆE U hotelijerskom poduzeću "Sunčani Hvar" nakon duge "suše" ostvaren je pozitivan poslovni rezultat. Provedbom plana restrukturiranja optimizirani su troškovi, odnosno, smanjeni su za gotovo 12 milijuna kuna, pa se to odrazilo i na operativni rezultat. Radnici će, zahvaljujući tome -poručuju iz Uprave - blagdane dočekati s punim plaćama, a vjeruju i da će godinu završiti sa značajno poboljšanim poslovnim rezultatom u odnosu na protekle godine. (SD)

GRADSKA KRONIKA

26. 12. OSNOVANA UDRUGA VETERANA MOMP-A 'ZVIR' U Starom Gradu upriličena je osnivačka skupština Udruge veterana Mješovitog odreda momaričkog pješaštva (MOMP) "Zvir" - otok Hvar. Kroz taj odred je, bez policije i obalne artiljerijske baterije "Pelegrin", koja je 23. prosinca obilježila 20. obljetnicu od utemeljenja, prošlo čak 787 vojnika, pa će stoga Udruga imati i svoje ogranke u Hvaru, Starom gradu, Jelsi i Sućutju. Za predsjednika je izabran Nikola Simunović, za tajnika Panajoti Gilve Toti a za dopredsjednika Marinko Bojanić. (SD) ,

04.1.2012.40.000 KUNA "BLAGDANSKE MILOSTI ZA TINA" Četrdeset tisuća kuna prikupljeno je u akciji "Blagdanska milost za Tina" koju je na sv. Luciju, 13. prosinca 2011. g., pokrenuo Crveni križ Hvar. Želeći pomoći šestomjesečnom dj~č~ iz Jel~e oboljelo~ od zloćudne bolesti i njegovoj obIteljI u borbI za zdravlje, otočani su se odazvali akciji i sudjelovali u brojnim manifestacijama. Hvarski Crveni križ uputio je zahvalu svima koji su na bilo koji način pomogli u prikupljanju pomoći mladoj obitelji. (OH)

05.1. SUNČANI HVAR ZA LJETO TRAŽI 500 SEZONACA Premda smo tek ispratili 2011., u "Sunčanom Hvaru" se aktivno pripremaju za nadolazeću turističku sezonu. Iz ~~ poručuj~ ~o su još u studenome, prvi u Hrvatskoj, poceh sa trazenJem sezonskih radnika. U provedenom selek~ijs~om procesu, u kojem su obavljeni razgovori s k~ndIdattma u Zagrebu, Krapini, Karlovcu, Sisku, Bjelovaru, Virovitici, Osijeku, Vukovaru, Novoj Gradiški i Slavonskom Brodu, odabrano je 105 novih kandidata za sezonsko zapošljavanje. Procjenjuju da će u sezoni 2012. tvrtka zaposliti oko 250 novih sezonskih radnika te angažirati nešto više od 200 stalnih sezonskih dj elatnika koji već godinama dolaze raditi u Hvar. (SD)

09. 1. JOŠ JEDNO PRIZNANJE ALESSANDRI TUDOR Odl~om Mini~~arstva vanjskih poslova Republike Italije, a naynjedlog talIjanske konzulice u Splitu Paole Cogliandro, nasa sugrađankaAlessandra Tudor imenovana je referentom talijanskog konzulata u Splitu za otok Hvar. Time je dobila ovlasti predstavljanja samog Konzulata ispred talijanskih državljana koji borave na otoku te onih Talijana koji tijekom n;nstičke sezone u prolazu borave na Hvaru. (OH) Cestitamo!

10. 1. HVARANI: MLADI TURISTI NAS TERORIZIRAJU Hvarani nisu zadovoljni ljetnim "partijanerima", što su pokazali sa čak tri peticije koje su dostavili u ured hvarskog gradonačelnika. Iskazali su nezadovoljstvo partijanerima i njihovim nedoličnim ponašanjem, čak i prije same Dubrovkinje, bivše ministrice turizma Pave ŽupanRusković koja za svoju, sličnu izjavu sve više dobiva podršku hrvatske i australske javnosti. (SD) O ovoj temi možete čitati i u rubrici" Reagiranja ".

19.1.HRVATSKAIIRAN ODIGRALI ZA MALOG TINA Ljubitelji malog nogometa s otoka Hvara imali su pose~nu privilegiju pratiti prijateljsku malonogo~etn~ utala~l1~u reprezentacija Hrvatske i Irana, pogotovo sto}e gostu Juca reprezentacija 3. na svijetu i 11 puta.prvak~~Je .. Tako s~ ~ prepunoj dvorani u Pelin ju u do kraja uzbudljIvoj UtakmI~1 pobjedu od 2 : l slavili reprezentativci Irana .. ObJe reprezentacije su se družili s mališanima u ŠRC .~anful u Hvaru, a zajednički tim je izgubio od selekCIje Hvara rezultatom 6 : 2. Ravnateljica Crvenog križa Maja Budrović je na poluvremenu objavila daje za malog Tina prikupljeno 18.000 kuna novčane pomoći, zahvalivši svima koji su sudjelovali u ovom humanitarnom projektu. (SD)

23.1. "IZNAJMLnVAČI NA JADRANU, UJEDINIMO SE!" Osnivači Udruge obiteljskog smještaja "Hvare moj" ustraju na objedinjavanju svih kvalitetnih kapaciteta u Hvaru, a uz marketinške aktivnosti istodobno iniciraju pokretanje tromih institucija u turizmu ka promjenama zakonske regulative koja u sadašnjem trenutku koči razvoj ideja i investicija. Inicirali su i osnivanje istih udruga od Istre do Dubrovnika. (SD)

30.1. HIDROAVIONE RIJEKA PRIHVATILA, SPLIT IH NEĆE Usred riječke luke, nasuprot Gatu Karoline Riječke, uz Rivu Boduli, na pontonima će biti izgrađeno prvo hidroavions~~ pristanište na Jadranu, preko kojega će se uspostavIt! zrakoplovne veze do Cresa, Krka, Malo~ ~?šinja.~ dru~ih naseljenih otoka u Kvarneru, a u perspektIVlI sa ta~IJ~sk~ gradovima na drugoj strani Jadrana. No, Dubrovnik 1 Spht,

iako imje detaljno više puta prezentiran projekt, kojemuje dana neupitna načelna podrška, i dalje opstruiraju. IzmišlJ~ se stotinu lokalnih problema, zbog čega ne mogu odrediti lokaciju za takvo vodeno zračno pristanište. (SD) Sva srića da imomo svaki don katamaran ... osim kad puše bura ... ili jugo ...

31. 1. HVALA DAROVATELnMA KRVI NA PRUŽENOJ RUCI HUMANOSTI U Hvaru je akcija dobrovoljnog darivanja krvi organizirana u Dobrovoljnom vatrogasnom društvu i to vrlo nadahnuto jer je ambijent po mjeri darovatelja gdje se osje~aju kao ko~ kuće. Vrijedne aktivistice su napravile sve da nIčega ne fah, a ukusni gulaš priredio je darovatelj krvi Stevo, kojeg su sudionici akcije rezervirali za ubuduće kako bi ručak bio izvrstan. Pristupilo je 78 osoba, dok je dalo krv njih 56. Novih je bilo 4. Treba posebno pohvaliti darovatelja Joška Kodžomana, kojije sponzor emisije "Humanitarac" gdje se redovito obrađuju teme Crvenog križa, a koji je dugogodišnji darovatelj krvi. Ne bi to bilo ništa pose~mo da njega gotovo na svakoj akciji ne ~ate zbog pOV1še':l~g krvnog tlaka. Međutim, on ne odustaje dok se tlak ne smm -ovog danadolazioje čak četiri puta dok nije dao krv. (OH)

09. 2. ZAVRŠIO PRVI FOTO NATJEČAJ HVARSKE KNnŽNICE - HVAR ZIMI Izložba fotografija "Hvar zimi" otvorena je u Lođi u srij edu, 1. veljače. Fotografije su prikuplJene na ':latječaju Grad~ke knjižnice i čitaonice. Na otvorenju govonle su ravnat~IJI~a knjižnice Nikla Barbarić i Zorka Bibić. Uz izložbu bda Je

GRADSKA KRONIKA

postavljena i glasačka kutije, pa su posjetitelji odlučivali koja je fotografija najbolje. Ukupno je primljena 101 fotografija, a na izložbije izloženo 79 odabranih fotografija. Prvo mjesto dijele Ivo Vučetić sa svojom fotografijom "Sunce" i Zorka Bibić s fotografijom "Kiša na staklu", druga je Jelena Juriši~ sa fotografijom "Val", a treći Niklas Birg s fotografijom "Setač". (OH)

10.2. KAD SE MALE TRUBE SLOŽE ... Krajem siječnja održan je sastanak koji su sazvali Jure Zaninović Alviž, Milan Lakoš i Tomislav Domančić. Odazvalo se 20 potencijalnih glazbara i nakon razgovora jednoglasno je odlučeno o obnovi gradske glazbe. Tako hvarska gradska glazba u osnivanju ima 20-ak članova, dio nekadašnjih glazbara i nekoliko novih. (OH) Nadamo se da ćemo već u Kruvenicu za sv. Stipana moć stavit sliku pri -prozne skaline isprid Lođe iz 2010. - i sad - novuforsku muziku 2012.

12. 2. SKIJANJE NA NAJSUNČANIJEM OTOKU! Otok Hvar ima novu atrakciju - skijanje! Braća Jovito i Berti Vranković, čuveni hvarski vinari i proizvođači malog plavca Zlatni otok iz Svete Nedije, skijama su se spustili od vrha otoka Sv.Nikole (600 metara nadmorske visine) do uvale Dubovica u dužini od 5 kilometara. Time su ušli u knjigu otočkih zanimljivosti jer su prvi prošli na skijama tu stazu. (SD)

14.2. ZAHVALJUJUĆI BEBIĆU I GARIFULU, FRANJO OPAČAK DOLAZI U HVAR Tekst iz "Glasa Slavonije" o mladom Franji Opačku, svjetskom prvaku u tekvandou, koji je najhladnije zimske dane proveo u prihvatilištu za beskućnike, potaknuo je mnoge da ponude svoju pomoć. Hvarski gradonačelnik Pjerino Bebić i ugostitelj Ivan Gospodnetić Gariful ponudili

su Franji moguće IJesenJe njegovih egzistencijalnih problema. Kako je u izjavi za hvarski radio Free For potvrdio Gospodnetić, svjetskom prvaku u taekwondou nudi se posao konobara u Sportskom centru "Gariful" te mogućnost da s djecom u Centru igra nogomet i bavi se sportom. Sam Franjo Opačak je u izjavi za medije potvrdio da je od brojnih ponuda izabrao hvarsku. (OH)

15.2. HVAR ZA KLAIĆEVU: OBOLJELIMA 5000 KUNA POMOĆI Crveni križ otoka Hvara organizirao je akciju prikupljanja igračaka za Dječju onkološku bolnicu Klaićevoj u Zagrebu. U akciju su se uključile otočne osnovne škole i dječji vrtići, tako da su svoju humanost iskazali i mališani iz Dječjeg vrtića Jelsa koji su, nakon izdvajanja 1329,30 kuna "za maloga Tina", prikupili zaista dosta igračaka. U svom pismu oboljeloj djeci su poželjeli da slušaju savjete liječnika i brzo ozdrave, te da se opet igraju i raduju životu poput njih samih. (SD)

17.2. DJEČJE MAŠKARICE U HVARU Bubamare, leptirići i ostali ići i ice, danas su maškarani skakutali po hvarskoj pjaci! Veselila su se djeca dječjeg vrtića "Vanđela Božitković" iz Hvara. Veselili su se roditelji dok su djeca veselo skakutala po pozornici. (OH)

GRADSKA KRONIKA

20.2. SUNČANI HVAR ISPLAĆUJE PLAĆE I PRIPREMA HOTELE Ne samo da je nakon niza godina gubitaka, prij~tnji stečajem, otkaza i nesiplaćivanja plaća zaposlenIma, hvarska turistička tvrtka "Sunčani Hvar" ušla u 2012. godinu sa dobiti od 954.000 kuna, nego je poslovna klima financijskoga konsolidiranja i restrukturir~ja tvf!k~ takva da se stvaraju pretpostavke za novu etapu mvesbclJa u tu hotelsku kuću i konačan oporavak, te pun povratak na tržište. U tvrtki bi takotijekom ožujka i travnja trebali otvoriti vrata hotela prvim predsezonskim gostima (SD)

21 . 2. RIMLJANI OSVOJILI FORSKI KARNEVOL Zadnji dan karnevala u organizaciji Udruge Forske užonce, prema riječima organizatora, o~~io ~e . više grupa. ne~~ prošlu godinu. Meštar od ceremOllije bIO Je Ivan Zanmovlc Grande. Prvu grupnu nagradu dobili su Rimljani iz Sv. Nedije, drugu nagradu EU-bajka iz Hvara, a treći su bili Morčići iz Zavale. Od parova najbolje su bile lutke na navijanje, dok je vila šestašice Tamare Tudor bila najbol~~ pojedinačna maska. Petaši su bili najbolji u k~nkure.ncIJI viših razreda osnovne škole. Hvarska osnovna skola Je za trud i dugogodišnji doprinos hvarskom karnevalu dobila pet tisuća kuna od Turističke zajednice koje je ravnatelju Dušku Kovačiću uručio gradonačelnik Pjerino Bebić, dok je učiteljicama od caffe bara Sidro stigao poklon bon u vrijednosti od 500 kuna. Publ~ j~ z:tbavljal~ grupa T:~~ Spirit (popularni Bendić), nastupIla Je I mala N~ol.Maruslc~ a poseban nastup, van natjecateljske konkurenCIJe, Ima~e su I organizatorice, članice Udruge Forske užonce, kOJe su nastupile kao crni labudovi. (OH)

22. 2.MINISTRE OSTOnĆU, JOŠ ĆEMO TEŽE DO LIJEČNIKA Odluka o pomicanju linije udaljenosti zdravstvene ustanove od mjesta boravka za koju je Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje pacijentu spreman platiti putne .troško".e~ ogor~~o je stanovnike otoka Hvara koj~~ prema nOVIm ~~~Ih~a! ~Ise nemaju pravo na naknadu pnJevoza ako na lijecenje Ih po ortopedsko pomagalo odlaze u ~plit. ~in!ma~na kilometraža za koju se HZZO-u moze podnlJeb racun povećava se, naime, sa dosadašnjih 30 na 50 kilometara, a Hvar je od Splita udaljen oko 40 kilometara. (SD)

22. 2. MUZEALCIMA JOŠ 130 METARA ČETVORNrnHPROSTORA U ljetnikovcu Hanibala Lucića danas je smješten Muzej hvarske baštine, a sastoji se od dvije zgrade. Najveći

problem Muzeja je nedostatak prostora. D~o ~roblema započeli su rješavati tako što će unutar samog ljetnikovca, u ranije neartikuliranom sjevernom dijelu zapadne zgrade, što iskopima, što adaptacijom mirine, na dvije etaže doći do 130 kvadrata kvalitetnog prostora za smještaj arhiva i stručne knjižnice, rekla je ravnateljica Muzeja Nives Tomas~vić: Radovima je prethodilo višegodišnje istraživanje I projektiranje. Njihova vrijednos~ je oko tn!~ijun kuna. Ravnateljica vjeruje da će novI prostor bIb uređen opremljen do sljedeće jeseni. (SD)

GRADSKA KRONIKA

PREOBRAŽENJE

22. 2. ŽENE, MORE I VINO RAZGALILI RECITATORE I PUBLIKU Nakon toplo pozdravljene prve večeri poezije posvećene ženama, moru i vinu, održane lani u konobi Luviji, i druga takva tematska večer upriličena je na istom mjestu, na zadnji dan karnevala. "Žene, more i vino" lani su bile svojevrsna posveta ženama, točnije suprugama gostiju konobe popularno nazvane "Dom kulture". Oduševljen izvedbom, Milan Lakoš ihje pozvao da gostuju na jednoj od njegovih pjesničkih večeri. Suradnja je uspješno nastavljena i ove godine. Lakoš je svoje poetske večeri prebacio najnovije u "Dom kulture", a na Zodnji od karnevala se u prepunoj konobi o ženama, moru i vinu nadahnuto govorilo kroz stihove pjesničkog barda Jakše Fiamenga koji je i sam sudjelovao u recitalu. (OH)

24. 2. POLICIJA UČI DJECU KAKO SE OBRANITI OD NASILJA Predavanjem na temu "Zajedno više možemo" u Osnovnoj školi Hvar započeta je realizacija projekta "Prevencija rizičnog ponašanja djece na otocima - ovisnost i nasilje", odnosno njegove prve komponente "Mogu ako hoću". Projektom su obuhvaćena djeca 4. razreda, a predavanju koje je, u nazočnosti kontakt policajaca Tonija Lučića i Joze Podruga, održao policijski službenik Odsjeka za prevenciju Policijske uprave Splitsko-dalmatinske Mirko Matković, prisustvovali su 31 učenik, ravnatelj, dvije učiteljiceiknjižničarka. (SD)

2. 3. HVARSKE SLANE SRDELE I SUHE SMOKVE, HIT U ZAGREBU

Svečanost otvaranja festivala hvarske turističke eno-gastro ponude je započela pozdravnim govorima Đurđica Protić, direktorica festivala, i Milan Bandić, zagrebački gradonačelnik. Program je vodila Tatjana Jurić, a među brojnim uzvanicima nazočio je i Veljko Ostojić, ministar turizma. Prezentacija hvarske spize i vina održale su se u VIP šatoru zagrebačke Arene. Očevici navode kako su posjetitelji navalili na hvarske suhe smokve i slane srdele izložene na štandu Eko Hvara. (OH)

U noći kad zvijezde počnu padati

s VIsma - materine suze pretvorit će se

u bisere, a žulj i ćaćini uzlatnike.

I te noći nad njima

stajat će ista, čudna

aureola satkana od

ljubavi i bola ...

Joško Maras

• • • 6 4 2 .1 7\ • • 5 3 • 21

• 24 22 • 23

Jedonputje barba Miko arivo doma bokun šprucon, u kumpaniju. Govori mu teta Luce:

"Oboj meni, Miko, epeta su te donili teplega!" "A ea biš ti itila? Da me donesedu studenega?"

*** Padre Venko se uputi da će daržat misu u frotrih, a fermala ga jedna žena i govori: "Ajme, padre Venko, nemojte danas puno

predikat, zimaje." Kad je došlo vrime od predike padre Venko poce:

"Pri mise, fermala me jedna žena i rekla - Ne predikojte puno, zima je." A ona bidna pocela minjat kolure. Onda je nastavi:

"I menije zima. Amen."

*** U storo vrime bi je jedon coban na Brusje koji je u vrime Ve e

šetemone doša u crikvu i slušo je Muku. loto muje ucinilo imprešjun i cinilo muje milo kako oto mucidu Isukarsta.

I govori: "Eeee, da sonjo bi tad,jo bi vaze Isukarsta, i stavi bi ga iza škinih i onda bi in reka: Ala, kušojte sad udrit mene ili

njega, neka se pokože oti junok koji će Isukarsta udrit!'~

*** Dohodi muž na Veli petak iza funcjuna doma i cin je doša buši

ženu. Žena ga pito: "A ea je, a si se šempijo?" "Ni, predikatur nonje reka da ni dosta bušit oni križ u crikvu,

nego da, kad arivote doma, pojte bušit i svoj križ".

o

2 UVODNIK

3 KAPELANOVA BESIDA

7 DINKO DAMJANIĆ, VRBOVAČKI KRIŽONoM

8 PITAM SE, PITAM

9 BI LI ISUS BIO NA FACEBOOKU?

10 PRIJATELJI MISIJA

12 KNJIGA AKTUALNA RAZWUANJA Ž. SIKIRIĆA

13 PUSTINJA BLACA

16 SV. LONGIN I KOPLJE SUDBINE

17 ADASTRA

20 SREDNJOVJEKOVNA CRKVENA PRIKAZANJA

23 ZASLUŽNI KNEZ I PROVIDUR PIETRO SEMITECOLO

27 KARNEVAL U HVARSKOM KAZALIŠTU

30 IZ PROŠLOSTI

32 FOR - PRI I SAD

33 KANTUN OD SLIKIH BARBA IVOTA

34 NOBELOVAC ANDRIĆ U HVARU

36 GUSTIRNE, DIO ŠESTI

39 HVAR U DOMOVINSKOM RATU, 2. DIO

43 UGROŽENOST I ZAŠTITA ČAKAVICE

44 VINSKA KULTURA

45 POSEBNOSTI I BLAGODATI PLODOVA MEDITERANA

47 ORAETFLORA

48 SPIZA

Sl UNUKA IVANA VUČETIĆA POSJETILA HVAR

52 ISPRAVCI NETOČNIH NAVODA

53 REAGIRANJA

64 ŽrupNA KRONIKA

73 GRADSKA KRONIKA

79 DENTJERE NA SUNCE

Kruvenica Br 20

Documents

Transcript of Kruvenica Br 20