Zagreb moj grad br.23

7/29/2019 Zagreb moj grad br.23

1/52

Besplatni primjerak

ISSN1

846-4378Broj 23 godina III svibanj 2009.


2/52

ivotna sreaU ovim sve toplijim danima, njeni ali opojni miris jagoda sa Dolca i raskono zelenilo

parkova, potiu u mojoj glavi projekciju nastupajueg ljeta. Pomisao na dane kada po-lako jenjava gradska uurbanost i kada prestaje svakodnevno brino razmiljanje o nemo-gunosti da promijenim sve loe, u dobro; da plaanje studija pretvorim u besplatno, da

svima osiguram posao i besplatno zdravstveno, da nema oruja na ulicama, da nas bankerazrijee dunikog ropstva, da se svi problemi mogu rijeiti preko donatorskih telefonskihlinija. Lijepo osmisli telefonsku liniju, nazove i problem rijeen.

No, dok to ne bude mogue, ivjet u i ja od "danas do sutra", jer taj most izmeudanas i sutra, nosi u sebi ipak neku nadu!

I prvi zagrebaki gradonaelnik J. Kamauf, nadao se da e svojim sugraanima po-boljati sutra, a i sadanji gradonaelnik se nada i ivi zajedno s nama izmeu "danas" i"sutra". itajte o njihovim ivotnim priama u ovom broju.

Svi mi volimo priice o tuim ivotima. Posebno je lijepa i topla pria o zagrebakimpredgraima, koja e od ovog broja izlaziti u nastavcima. Kako su ljudi dolazili na rubovegrada, spavali u vagonima, sanjali svoje vlastite kue. Nije tada bilo toliko materijalnogbogatstva, a opet su bili sretni.

Mnogi shvate da materijalno bogatstvo i nije jamstvo za ivotnu sreu. Usrei nasneija lijepa rije, neiji osmijeh, dodir... ali o tome se sve rijee govori. Kao da vie nije "umodi", pa se ljudi srame svoje dobrote i enje za njom.

A u svojoj nutrini svi postanemo sretni kada sebi dopustimo da nas dotakne, i da midotaknemo neiju duu. Ja sam si, eto, dopustila da me dirnu rijei na otvorenju knjiniceHAZU-a, dopustila sam si da me osvoje neprocijenjive slike u Strossmayerovoj galeriji, dazaronim u sugestivne morske motive naslikama Sonje aruni.

Dopustila sam si da se stopim sa zvu-cima glazbe velikog Londonskog simfo-nijskog orkestra pod dirigentskom pali-com Valerija Gergijeva u Areni, da ispu-nim plua proljetnim mirisima, i dopu-tam si pomisao na vas koji se, itajuiovaj broj asopisa, dopunjavate novim

spoznajama o gradu u kojem ivite.

3

ImpresumIzdava: BIBRA izdavatvo d.o.o.

rg kralja omislava 21, Zagrebel./fax: 01/4880 555e-mail: [email protected]

Direktorica i glavna urednica:Biserka Rajkovi Salata

Pomonica glavne urednice: Tamara Kern

Grafika urednica: Nera Orli

Redaktura i korektura: Ana Gruden

Lektorica: Julijana Jurkovi

Novinari:Milka BaboviBranimir poljari

Suradnici:dr. sc. Snjeka Kneevi, dr. sc. DarijaVranei Bender, Zdenka Herak, MirjanaDrobina, Diana Kuini, Dunja MajnariRadoevi, dr. sc. Donatella Verbanec, IskraIvelji, Nina Gazivoda

Fotografi:Ines Novkovi, Ivan Bali Cobra

Marketing: Biba Salata, 091/4880 555

Pravni zastupnik:Tuak Mileti i partneriOdvjetniko drutvo

Tisak:

Foto: Ines Novkovi

4 Povijest grada Strossmayerova primjerena kua

12 Spomen obiljejaJosipu Rueru Bokoviu

14 Povijest zagrebakog sporta Boks

21 Crtice Ljudi negdanje periferije

24 Crtice Plovni mlinovi na Savi

28 Zagrepani kojene smijemo zaboraviti

Rua Cvjetianin

36 Intervju - Milan Bandi: Mojposao je da rjeavam probleme

58 Obljetnice 100 godina Zagrebakog velesajma

64 Intervju - Sonja aruni:Radio je moja ljubav

78 Zdrava hrana: Mravljenje

Sadraj

elite li na kunu adresu primati besplatan* primjerak asopisa "Zagreb, moj

grad", molimo javite se u nau redakciju telefonom ili e-mailom.

* asopis je besplatan, a plaa se samo potarina.

Sljedei broj izlazi poetkom srpnja


3/52

4

primjerena kua

Valja se prije svega podsjetiti naonoga atenskog heroja Akadema(neto je petljao oko otmice Hele-ne i njezinog otmiara kralja ezeja pa jepostao heroj) u ijem se gaju filozof Pla-

ton sastajao s uenicima i prijateljima itako prije 2 369 godina osnovao Akade-miju. Naa Hrvatska akademija znanostii umjetnosti takoer je smjetena u gajuZrinjevac omislavov perivoj i sasta-

jalite je znanstvenika i umjetnika: oko4 500 knjiga, brojne umjetnike mani-festacije, istraivalaki pothvati i galerijskepostave dio su opusa njihovih sastajanja irada u gotovo 150 godina dugoj povijestiHrvatske akademije.

Osnutak Akademije svesrdno je po-dupro akovaki biskup Josip Juraj Stros-

Napisao:Andrija MutnjakoviFoto:Ines Novkovi i arhiva HAZU

Hrvatska akademija

znanosti smjetena je u

gaju Zrinjevac Tomislavov

perivoj i sastajalite je

znanstvenika i umjetnika:

oko 4 500 knjiga, brojneumjetnike manifestacije,

istraivalaki pothvati i

galerijske postave dio su

opusa njihovih sastajanja i

rada u gotovo 150 godina

dugoj povijesti Hrvatske

akademije

Strossmayerova

Povijest grada


4/52

5

smayer poslanicom Hrvatskom saboru od29. travnja 1861., a njezin smisao zanosno

je usmjerio:Akademija znanosti ima bitiumovima, koji se poput orla na krilimauzvienog duha svoga nebu pod oblake di-u, najplemenitiji cilj radnje duevne. ajpanegirik uskoro je Strossmayer novanopotkrijepio: 25. oujka 1875. daruje 40.000forinti kao inicijalni kapital za podizanjezgrade Akademije, a koja ukljuuje i ga-

leriju za smjetaj njegove donacije od oko300 slika. Humanist po naravi sugerira dai arhitektura Akademijine palae izraa-

va umjetnike dosege nastanka humanis-tikog svjetonazora, a to znai da i palaatreba izraavati humanistiki renesansniarhitektonski slog iz njegova izvorita, to

jest iz ambijenta onodobnih palaa talijan-skih gradova. Najznaajniji arhitekt mo-narhije bio je tada beki arhitekt Friedrich

von Schmidt pa je bilo logino da zgraduAkademije mora projektirati najvrsniji ar-hitekt Austrijskog carstva i Hrvatske kralje-

vine. Schmidt je nainio nacrte palae, apreuzeo ih je njegov kratkotrajni suradniki tada nezaobilazni Metar zagrebakearhitekture, vrsni i radini Hermann Bolle.ako je Bolle uz obnovu katedrale, grad-nju Mirogojskih arkada, Muzeja za umjet-nost i obrt i brojnih inih zgrada pridonio iprovedbi realizacije Schmidtova projekta.

Gradnja palaeSve je to bilo hvalevrijedno zamiljeno,

ali predraun gradnje palae iznosio je230.000 forinti pa je biskupov ulog iznosio

samo 17,5% investicijske sume. No, dar jepopratio prigodnom darovnicom sa su-gestijom koju je i danas korisno uti:Ima-

jui slavna akademija ovu pripomo, nakoju moete od danas raunati, ne e joj,nadam se, teko biti, namaknuti ostalo,

to jo treba, da si sagradi primjerenu ku-u. Smie se imenito nadati, da e slavnozastupstvo naega glavnoga grada, kojemu

je od takovih zavoda najvea i slava i ko-

rist, pokloniti gradilite na prikladnommjestu i da e visoka kr. Zemaljska vlada,obzirom na to, to je sbirka umjetninanamienjena prosvjeti upravo tako kano

to sbirke narodnoga muzeja, pripomoiiz zemaljskih sredstava, da e napokon,bude li potrebno, i nai imunici pruiti

svoju dareljivu ruku, koje niesu nigdjeuzkraivali, gdje se o promicanju prosvjeteu naoj domovini radilo.

Doista su nai tadanji imunici (zarazliku od dananjih) pruili dareljivu

ruku, a i na dragi Zagreb se isprsio i uzpomo zajma Prve hrvatske tedionice od40.000 forinti poklonio zemljite vrijedno60.000 forinti; slavna Zemaljska vlada dala

je 80.000 forinti; saborski narodni zas-tupnik Antun Jaki daruje 25.000 forinti,barunica Klotilda Vranyczany oko 1800forinti, grad Varadin 500 forinti, i takoredom.

Strossmayerova galerijaNije se tada gradilo ulijenjeno: zgrada

Akademije dovrena je za tri godine patajnik Akademije u izvjeu za 1880. go-dinu ponosno zapisuje: Sgrada je gradje-na u slogu talijanske renaissance, kako

je preuzvieni pokrovitelj elio. Zidovisu izvana od opeke priesne, vienci, stube,prozori itd. od kamena, stupovi u arka-dah iz istarskoga mramora. istoom i lje-

potom sloga ne ima joj premice u naemglavnom gradu. Dograena je ljeti god.1880, te je akademija mogla u njoj drati

ve 21. listopada i. g. Prvu sjednicu razre-da filologiko-historikoga. Nu nakon nje-koliko dana grozan potres od 9. studenogotetio je i ovu novu akademiku sgradu.Ona nije dodue trpila u svojoj vrstoi,ali bivi vanredno uzdrmana, njeke su sti-ene popucale, buka poodpadala, a tim i

slikarija unitena.Neumorni biskup i pokrovitelj Aka-

demije ipak ni tada nije imao mira: ve1859. godine zabiljeena je Strossmayerovaelja da narodu svome namakne muzej

slika te mu on bude kolom i pobudom, da

Galerija je trebala biti

otvorena 1880. godine,

no popravak oteenja

od potresa doveo je do

odgode pa je Galerija

otvorena 1884. godine

Nacrti palae koje je izradio najznaajniji arhitekt monarhije,

Friedrich von Schmidt


5/52

6

si jo vie oplemeni srce i usavri i onakopriroeni umjetniki ukus. Stoga je zgra-da Akademije namijenjena i udomljenjuStrossmayerove obimne donacije slikastarih majstora, a prilikom otvorenja Ga-lerije naznaio je smisao svojega mece-natstva: Pri prvom sabiranju tih slika iumjetnina odmah poetkom opazio sam,da mi je sabirati, koliko je samo mogue,iz svih umjetnikih kola, ako mislimo,da narodu i uenoj se mladei koriste.Neto ranije u pismu svom povjerenikukanoniku Voraku u Rimu iskreno je na-znaio svoju elju, ali i tekoe: Takva su

svjedoanstva zato nuna da danas sutranaa Akademija, koja e biti moja batina,zna, na emu je. Samo se po sebi razumije,da gledate to vie obaliti cijenu, jerbo,

sinko moj, iznemaem.Galeriju, danas zvanu Strossmayerova

galerija starih majstora, Strossmayer jegodinama dopunjavao, a upotpunjena jei poklonima bojnih mecena, tako da da-nas Galerija posjeduje respektabilnu zbir-ku djela umjetnika iz Italije, panjolske,Francuske, Nizozemske, Njemakei Hrvatske od 13. do 19. stoljea.Zbirka posjetitelju omoguavauvid i snalaenje u povijesnomrazvitku, sadraju i karakteris-tikama umjetnikog izraza, te jesvakako treba upoznati svakigraanin Zagreba i njegov dobro-

doli posjetitelj. Bilo bi doista tetaiznevjeriti Strossmayerove nade ine oplemeniti srce i ne usavritisvoj priroeni umjetniki ukus.

Galerija je trebala biti ot-vorena 1880. godine, no po-pravak oteenja od potresadoveo je do odgode pa je Galerijaotvorena 1884. godine. Pri ovom saz-nanju nije suvino spomenuti godineotvorenja svjetski poznatih galerija:Rijksmuseum u Amsterdamu otvoren je1885., ate Gallery u Londonu 1897., aKaiser Friedrich Museum 1903., godine.Svaka ast vizionaru Strossmayeru.

Replika krinje iz 1380.U zgradi Akademije nalaze se

i dva vrlo vrijedna monumentahrvatske kulture.

U atriju Akademije izloena jereplika pozlaene srebrne krinje izraene1380. godine za relikvije svetoga imuna,rad zadarskih zlatara Franje iz Milana i o-me Martinia. krinju je dala izraditi hr-

vatsko-ugarska kraljica Elizabeta, ki bo-

sanskoga bana Stjepana Kotromania i su-pruga Ludovika Anuvinca, ije se kra-ljevstvo prostiralo od Poljske i eke,preko Ugarske i Hrvatske, do Srbije i Bu-garske. Elizabetina je sudbina dostojnaantikih tragedija, ekspirovskih drama i

holivudskih sapunica: Ludovik jeumro 1382. pa je poslije njegovesmrti Elizabeta, kao regentica,

vladara kraljevstvom etiri godine,a tada su joj napuljski Anuvincinametnuli Karla Drakog za kralja.Dijelu plemstva i regentici to nije

bilo ba po volji pa se pria da jeElizabeta dala usmrtiti Karla.No, Karlove pristae su ipak

pobijedili i utopili su Elizabetu uNovigradskom moru. Ova traginasudbina ne zatamnjuje izvanredni

doivljaj Elizabetine nadarbine i djelozadarskih zlatara. Franjo i omaizradili su na vanjtini i unutranjo-

sti krinje brojne reljefe s prika-zima iz antike mitologije, s likovimazadarskih svetaca i sa sredinje smje-

tenim reljefom Kristova prikazanjau hramu te, nama posebno zanim-ljivim, reljefima smrti Elizabetinogoca i dolaska Ludovika u Zadar.Umjetniki kuriozitet ovih reljefa

je njihovo nadahnue s fenomenalnimGiottovim padovanskim freskama iz ka-pele obitelji Scrovegni, ali i neobino ranirenesansni arhitektonski motivi dvostup-nih arkada oko prikazanih likova.


6/52

Driha ovo o ledini koju dade Zvonimir,kralj hrvatski, u svoje dane Svetoj Luciji, i

svjedoci: Desimira, upan u Krbavi, Mra-tin u Lici, Pribinea posal u Vinodolu, Ja-kov na otoku. Da tko to poree, neka ga

prokune Bog i 12 apostola i 4 evanelista isveta Lucija, amen. Da tko ovdje ivi, moliza njih Boga. Ja opat Dobrovit zidah crkvuovu s moje brae devetoro u dane kneza

Kosmata koji je vladao ovom Krajinom. Ibjee u te dane Mikula u Otocu sa Svetom

Lucijom zajedno. O Baanskoj ploi pi-sani su pjesniki stihovi, komponiraneskladbe i smiljeni dirljivi nazivi, poputzlatna ploa, dragi kamik, narodna sve-tinja, te je iskazano uvjerenje da e onaizazivati pijetet koji e obuzimati svako

pravo nae srce.

A svako pravo nae srce sjetit e seuzvienoga duha naega dragog bisku-pa Josipa Juraja i njegovih elja da ople-meni nae srce i usavri umjetniki ukus.Sjetit e se i heroja Akadema i akademi-

je u njegovu otvorenom gaju. Poput Aka-demovoga gaja i vrata su nae Akademijeotvorena svakom dobrodolom namjer-niku eljnog duhovnih saznanja, estetskoguitka i etnikog ponosa.

7

pisma i knjievnosti. Na njoj je prvi putnapisano hrvatsko ime i ime hrvatskogakralja Zvonimira na hrvatskom jeziku;zapisano je nekoliko hrvatska imena; plo-a dokazuje da je i Kvarner bio u sastavuZvonimirove Hrvatske; tekst ploe ot-kriva skladnost knjievnog izraza hr-

vatskog jezika. Stoga je valja proitati (usuvremenom knjievnom jeziku): Ja, uime Oca i Sina i Svetoga Duha, ja opat

U atriju se moe vidjeti i

dragi kamen hrvatskoga

jezika, kako se rado

naziva kamena ploa

iz Jurandvora pokraj

Bake, uobiajena naziva

Baanska ploa

Baanska ploaU atriju se moe vidjeti i dragi kamen

hrvatskoga jezika, kako se rado naziva ka-mena ploa prenijeta iz crkve svete Lucijeiz Jurandvora pokraj Bake pa se uobi-ajeno naziva Baanska ploa. Isklesana jeta ploa oko 1100. godine po nalogu opataDriha i Dobrovita, a njezinih 13 redakapisanih glagoljicom imaju neprocjenjivu

vrijednost za povijest hrvatskoga jezika,


7/52

8

Zgrada Knjinice Hrvatske akademi-je znanosti i umjetnosti smjetena jeu zgradi Lenucijeve potkove, a gra-ena je prema projektu Hermana Bolleau razdoblju od 1882. do 1884. godine, zapotrebe Kemijskog zavoda i s tom je svr-hom koritena do 2005. godine. Za Aka-demijine je potrebe graevina samo pre-

namijenjena u knjinicu, bez intervencije upostojee gabarite. akvom prenamjenomna postojee su tri etae smjeteni svisadraji neophodni za rad knjinice.

U podrumski dio veliine 1350 msmjeteni su depoi i trezori za pohranuknjinoga fundusa. Na reprezentativnojetai prizemlja iste veliine, na kojoj po-sluje knjinica, uz prijamni dio smje-tene su itaonice tematski vezane zapojedinu literaturu te informatika uio-nica. U sredinji dio zgrade smjetena jepolivalentna dvorana sadrajno nadopu-njena dvjema itaonicama nadsvoenimstaklenim kupolama s kojima (u sluajupotrebe) moe initi cjelinu; namijenjena

je i za obavljanje ostalih aktivnosti Akade-mije. U prostoru prizemlja smjeten je,uz ulaz, i klupski prostor. Prostor dvijeprostorije zapadnog krila prizemlja rezer-

viran je za smjetaj Muzeja nobelovaca.Na prvom katu na 584 m nalazi se tzv.radni prostor knjinice, s upravom i pro-storom za rad bibliotekara, a ostalo sutavani s kunom tehnikom, ili prazni.

Nakon viegodinjih priprema novo-ureeni prostor preuzima potpuno novuulogu: novi izgled i opremu te ljude kojie mu udahnuti novi ivot. NekadanjiLudbeni zavod ili, kako bismo danas rek-li, Kemijski zavod Prirodoslovno-matema-tikog fakulteta postao je AkademijinaKnjinica, a njegove predavaonice, labora-toriji i radionice pretvoreni su u itaonicui prostor slobodnoga pristupa knjigama, uspremita knjiga i trezor, u informatikupredavaonicu te u prostor za boravak irad korisnika i osoblja Knjinice.

U novu zgradu Knjinice smjetenaje i nova Akademijina dvorana s 90-aksjedeih mjesta, dva foajea i najsuvreme-nijom opremom te Muzej nobelovaca na-mijenjen predstavljanju ivota i rada naihnobelovaca kemiara Lavoslava Ruike iVladimira Preloga.

Akademijina knjinica najstarija jeAkademijina jedinica: rasla je i razvijalase od samog poetka rada Akademije1867. godine, godinama dijelila njezinusudbinu i uvala njezino blago. Biskup Jo-sip Juraj Strossmayer ugradio joj je vrste

Sveano je otvorena na Dan

Akademije, 29. travnja 2009.

godine, u obnovljenom prostoru

iznimno lijepoga arhitektonskog

zdanja Zagreba naStrossmayerovom

trgu 14

KnjinicaHrvatske akademijeznanosti i umjetnosti


8/52

9

ProslavaDana AkademijeU palai Hrvatske akademije, 29. travnja odrana je sveana sjednica povodom obiljeavanja dana HAZU-a, na kojoj su tradicionalnododijeljene godinje nagrade i plakete za najvia znanstvena i umjetnika dostignua u Republici Hrvatskoj u proloj godini. Nagrada za podruje prirodnih znanosti i matematike, polje kemije pro. dr. sc. Dubravka Matkovi-alogovi (Zagreb,1957.).

Nagrada za podruje prirodnih znanosti i matematike, podruje bioinormatike pro. dr. sc. Kristian Vlahoviek. Nagrada za podruje medicinskih znanosti pro. dr. sc. Goran imi. Nagrada za podruje flolokih znanosti pro. dr. sc. Aleksandar Stipevi. Nagrada za podruje knjievnosti pro. Boidar Violi, za knjigu "Isprika" (Naklada Ljevak, 2008). Nagrada za podruje glazbene umjetnosti lan suradnik Ennio Stipevi, za knjigu "Francesco Sponga-Usper" (MIC, 2008). Nagrada za podruje likovnih umjetnosti dr. sc. Boris Barievi, za knjigu "Barokno kiparstvo sjeverne Hrvatske". Nagrada za podruje tehnikih znanosti Andrej Korbar (Beograd, 1936.). Zavrio je Vojno-pomorsku strojarsku akademiju u Puli

i studij brodostrojarstva na Strojarsko-brodograevnom akultetu u Rijeci.

U glazbenom programu mladi gitarist Petrit Ceku izveo je Sueno en la Floresta Augustina Barriosa.Tono u 12 h predsjednik HAZU-a, akademik Milan Mogu prigodnim govorom sveano je otvorio novu ljepoticu knjige,Knjinicu HAZU.

temelje ve sljedee, 1868. godine., kad jeodlueno da se za svotu od 5000 forintiotkupi bogata knjinica zaslunoga hrvat-skog historiografa i bibliografa Ivana Ku-kuljevia. a iznimno dragocjena jezgragodinama se sustavno, usklaeno, znala-ki i s velikim zanimanjem obavijala naj-profinjenijim slojevima hrvatske pisanekulture, znanosti i umjetnosti te tiskanomrijei stranoga podrijetla, esto i s najuda-ljenijih krajeva svijeta.

U prirunom Arhivu Knjinice pronalismo nekoliko stranica nepotpisana tekstao Knjinici iz 1949. (kako ga je netko nak-nadno rukom datirao), najvjerojatnije izpera ondanjeg upravitelja akademika,

Josipa Badalia, ije su tople rijei i danasjednako aktualne i upeatljive: to se tieosnovnoga karaktera knjinih fondova

Akademijine knjinice valja istaknuti ovo:Knjinica Jugoslavenske Akademije ide ured vrijednih naunih knjinica. Nije nasona kadra, istina, zadiviti koliinom svojihdijela, ali nas je zato ona kadra oduevitikakvoom znatnog dijela svoje sadrine:

jer njezina je sadrina velikim dijelom naj-

plemenitija ast nae nacionalne kulture inauke, vukui svoj korijen iz njedra naenaune, kulturne i knjievne misli bliei dalje prolosti. Pa i onaj, koji je udarioAkademijinoj knjinici prvi temelj, nadoista slavni Ivan Kukuljevi, svojom pre-

vrijednom knjinicom, nije namro Akade-

miji samo knjige ma kako one vrijednebile nego s njima i u njima i svoju veliku,upravo strastvenu ljubav i skrb prema na-rodnoj kulturi i knjizi.

Otvaranjem nove Akademijine Knji-nice Zagreb je u samom sreditu gradadobio novu javnu knjinicu, jednu od naj-

vanijih opeznanstvenih knjinica u nass bogatim fondom s otprilike 400.000 sve-

zaka knjiga i asopisa sa svih, osobito dru-tveno-humanistikih, znanstvenih pod-ruja. Svim znanstvenicima, istraivaima,akademskim graanima i onima koji to tektrebaju postati dana 29. travnja 2009. go-dine, ova Knjinica otvorila je irom svoja

vrata.

Predvorje dvorane itaonica


9/52

10

Usamom zaetku fundus Galerijetemeljio se iskljuivo na donacijibiskupa Josipa Jurja Strossmayera(1815. 1905.) i tada su ga inile 284 um-

jetnine, od kojih je njih 256 bilo zastuplje-no u stalnom postavu. Biskupova je zbir-ka nastajala postupno. Njegova je sakup-ljaka aktivnost zapoela tek po dolaskuu akovo, 1850. godine, a ticala se prven-stveno namjere da se uresi biskupski dvor.Za vrijeme studija u Beu te kasnije, tije-kom godina, biskup je boravio u bitnimeuropskim kulturnim centrima, poputMnchena, Praga, Dresdena i Berlina teimao uvida u zbirke umjetnina i galerijeu tim gradovima. Posebice za boravka uRimu, 1858. Strossmayer donosi odluku

da "svom narodu priskrbi muzej slika temu on bude kolom i pobudom...". ako jebiskup poeo nabavljati slike preko svojihpovjerenika, sveenika Nikole Vorakau Rimu i slikara Ivana Simonettija u Ve-neciji, a uz suradnju strunjaka iz rimskeAkademije sv. Luke i vatikanske Academijedei virtuosi al Pantheon. U sljedeih desetgodina Strossmayer je uspio sakupiti 117slika. e je slike biskup darovao Akademiji2. listopada 1868. Od te godine pa do danasveanog otvorenja Galerije, 1884., biskup

je sakupio jo 167 umjetnikih djela, iako

aktivnost darivanja nastavlja sve do svojesmrti. Predmeti primijenjene umjetnostipredani su u Obrtni muzej, dananji Muzejza umjetnost i obrt, dok je preostali dio od256 umjetnina izloen u Strossmayerovojgaleriji. Zavjetanje zbirke slika hrvatskomnarodu plemenit je i domoljuban inparexellence, ali prava veliina te nesebine

geste lei u obogaivanju i neprestanomnadograivanju toga kulturolokog, po-vijesno-umjetnikog korpusa. Naime, bis-kupova je darovnica potaknula mnogeimunije hrvatske rodoljube da i sami dajusvoj doprinos uveanju galerijskog fonda,bilo da je rije o djelima koja su posjedovaliili koja su, pak, nabavili kako bi ih darovaliGaleriji. ako je do Strossmayerove smrti1905. zbirka slika Strossmayerove galerijeuveana za 67 slika. Meu bitnije donacijeu tom razdoblju svakako treba istaknutidonaciju od 34 slike odvjetnika Ivana Ru-

ia iz 1892. godine, koja je jedinstvena,ne samo po broju darovanih umjetnina,po ijoj je koliini Rui odmah iza Stros-smayera, ve i po tome to je njegova zbir-ka sakupljena s jasnom nakanom da bu-de poklonjena Galeriji. u svakako pripa-da i donacija francuskog diplomata Eu-genea Emmanuela Ernesta Halwina, mar-kiza de Piennesa, koji je nakon pada Na-poleona III. 1870. napustio Francusku ismjestio se u Vrbovcu, nedaleko Zagreba,u dvorcu grofova Patai. aj nekad viso-kopozicionirani diplomat na francuskom

dvoru bio je prvi carev komornik i cariinkonjunik, a u dva je navrata, 1903. i opo-runo, nakon smrti 1911., darovao Stros-smayerovu galeriju, obogativi fundus dje-lima francuskih i nizozemskih majstora.Od bitnijih donacija u novije vrijeme sva-kako treba istaknuti onu Ante opia Mi-mare iz 1968., svjetski poznatog violinistaZlatka Balokovia iz 1976., te muzikologaDragana Plamenca 1986. godine.

emeljen na sustavu donacija i (vrlo ri-jetko) kupovini odreene umjetnine, fun-dus Strossmayerove galerije danas broji

oko 3000 umjetnina, mahom slika, ali i gra-fikih listova i skulptura. Sam je postav kon-cipiran na primjereno edukativan nain,tako da se u slijedu moe pratiti razvoj eu-ropskih slikarskih kola od 14. do 19. stolje-a. Od istaknutih djela zastupljenih u stal-nom postavu svakako treba istaknuti rado-

ve Beata Angelica, Cosima Rossellija, Vitto-rea Carpaccija, Giovannija Bellinija, Federi-ca Benkovia (majstora slike Virgo inter Vir-gines), Jacoba Ruisdaela, Pietera BrueghelaMlaeg, Jean-Antoinea Grosa, Jean-Bap-tiste Corota, Charlesa Daubignyja

Napisao:Borivoj PopovakFoto:Arhiva Strossmayerove galerije

Strossmayerova galerijaOsnovana je i otvorena za javnost 9. studenoga 1884. , istog dana i mjeseca

kad je trebala biti otvorena 1880., ali je zbog potresa koji je pogodio Zagreb te

godine i koji je znatno otetio zgradu Akademije otvorenje bilo odgoeno

Jean Antoine Gros - Madame RcamierFederiko Benkovi - Abraham rtvuje Izaka Majstor slike Virgo inter Virgines - Sveto Trojstvo

Vittore

Carpaccio

- Sveti

Sebastijan


10/52

11

Napisala:Dunja Majnari RadoeviFoto:Muzej HT-a

Zamisao o osnivanju "uenog dru-tva za njegovanje prosvjete narod-nim jezikom" pojavila se jo 1821.(omas Mikloui) pa je spominje Ljudevit

Gaj u Danici Ilirskoj 1836. godine, a uHrvatskom saboru jo 1847. godine. Zbogburnih dogaaja koji su slijedili u Europipa i Hrvatskoj, ovaj prijedlog nije odmahrealiziran. Konkretnu inicijativu dao je1860. godine akovaki biskup Josip JurajStrossmayer, poloivi poetnu glavnicuod 40.000 forinti za pokretanje ovoga ue-nog drutva, budue Akademije. Akade-mija je osnovana i njezina su pravila potvr-ena tek 1866. Sabor je postavio 14 prvihlanova, za predsjednika je izabran FranjoRaki, a pokrovitelj je do svoje smrti bio

Hrvatska akademija

znanosti i umjetnostiHPT je 9. srpnja 1992. godine, povodom 125. obljetnice Hrvatskeakademije znanosti i umjetnosti, izdao prigodnu potansku

marku s portretom J. J. Strossmayera ispred prikaza palae HAZU

te lanovi suradnici HAZU djeluju u osamrazreda HAZU i time pokrivaju sve dje-latnosti s podruja znanosti i umjetnosti.

HP je 9. srpnja 1992. godine, po-vodom 125. obljetnice Hrvatske akademijeznanosti i umjetnosti, izdao prigodnu po-tansku marku s portretom J. J. Strossma-

jera ispred prikaza palae HAZU. Autorlikovnog rjeenja je Rudolf Laba, aka-demski slikar iz Zagreba. Veliina marke

je 42,60x35,50mm i ima zupanje eljasto14. Marka je tiskana u offsetu u tiskari"Zrinski" u akovcu i to na bijelom 90 gr.gumiranom papiru. Nominala ove mar-ke je 30,00 HRD-a, a uz nju su tiskani joomotnica prvog dana i prigodni listi.

J. J. Strossmayer. ada su osnovana tri raz-reda: historijsko-filoloki, filozofsko-ju-ridiki i matematiko-prirodoslovni. No,prva sveana sjednica odrana je 28. srpnja

1867. godine u Narodnom domu (Opa-tika 18) pa se taj datum uzima kao poe-tak rada Akademije. Bila je to prva Akade-mija na slavenskom jugu, a J. J. Strossmayer

ju je nazvao Jugoslavenskom kako bi bilaznanstveno, knjievno i kulturno srediteza sve junoslavenske narode.

Ve 1868. Akademija osniva svojuknjinicu i Arhiv, izdaje prvi svezak RadaJAZU, a 1969. izlazi prvi svezak Starina.

Gradsko zastupstvo je 1875. godinekupilo est parcela s kuama na junojstrani Zrinjskoga trga za izgradnju noveAkademijine zgrade. Po elji J. J. Stros-smayera i uz njegovu financijsku potporu,1877. godine zapoinje izgradnja budueAkademijine palae u stilu firentinske re-nesanse. Prema nacrtu arhitekta Schmid-ta Palaa je zavrena 1880. godine i takopostaje sredite prema kojemu se daljeoblikuje Zrinjski trg.

J. J. Strosmayer je Akademiji pokloniosvoju zbirku od 256 umjetnikih djela kojapostaje osnova Galerije starih majstorakoja je u Akademijinoj palai otvorena

1884. godine.ijekom uspostave tzv. Nezavisne Dr-ave Hrvatske i neposredno nakon Dru-goga svjetskog rata (tj. od 1941. godine)Akademija nosi naziv Hrvatska akademijaznanosti i umjetnosti, da bi joj od 1947. bio

vraen prvobitni naziv. Nakon osamosta-ljenja Republike Hrvatske 26. lipnja 1991.godine donesen je Zakon o HAZU pokojem je Hrvatska akademija znanosti iumjetnosti najvia ustanova koja promieznanost i umjetnost Republike Hrvatske.Danas redoviti, poasni i dopisni lanovi

O Zagrebu markom i igom

J. J. Strosmayer je

Akademiji poklonio svoju

zbirku od 256 umjetnikih

djela koja postaje osnova

Galerije starih majstora

koja je u Akademijinoj

palai otvorena 1884.


11/52

Josipa RueraBokovia

Spomen obiljeja

12

Sredinja je to zagrebaka ulica, na-ravno, vrlo prometna, s obzirom daje tu zeleni val koji tee od istokaprema zapadu, a malo je poznato da je Bo-kovievom ulicom sve do 1926. prometo-

vao i tramvaj, ali s konjskom vuom. Za-grepani su taj tramvaj jednostavno zvali"konjka". Poznata je bila kobila Rika, koja

bi tramvaj zaustavljala svojim zadnjimdijelom tijela, kad bi njezin koija, gos-pon Gajek, zaboravio povui uzde natramvajskoj stanici jer bi na svom sjedituznao pridrijemati pie u jednom sta-rom zapisu. Sjeanje na konjski tramvajpovezano je uz kiosk kod Muzeja za um-

jetnost i obrt, koji je sluio kao tramvajskostajalite sve do ukinua linije dananjimzelenim valom. Kod palae Hrvatske aka-demije znanosti i umjetnosti, gdje se Bo-kovieva ulica ulijeva u Lenucijevu zelenupotkovu, postavljena je 1911. kamena bista

Napisao:Branimir poljariFoto: Ines Novkovi i arhiva MGZ

Ulica

Ulica koja povezuje Zrinjevac i Trg rtava

faizma, a u sklopu je zelenog vala, dobila

je jo davne 1886. ime po dubrovakom

matematiaru, fiziaru, astronomu,diplomatu i pjesniku Josipu

Rueru Bokoviu

iji se mramorni izvornik uva u Muzejugrada Zagreba, a koja predstavlja RueraBokovia, jednoga od zaetnika modernefizike, autora remek-djela "Philosophia na-turalis theoria". Autor tog djela je kiparoma Rosandi (Split, 1878. Split, 1958.)koji je klesarski zanat uio u Splitu, Italiji iu Metrovievu ateljeu u Beu. Bio je pod

jakim utjecajem Metrovia, a najpoznatijemu je djelo Mauzolej obitelji Petrinovina groblju u Supetru na otoku Brau iz1927. godine. Bio je lan grupe Meduli i

profesor na Akademiji u Beogradu, a vo-dio je majstorsku radionicu.

Ruer Bokovi bio je isusovac, a vese od 1736. svestrano bavio znanstvenimradom, nakon kolovanja u Dubrovniku iRimu. Bio je sljedbenik Isaaca Newtona iprouavao oblik Zemlje. Obavio je vanageografska mjerenja na podruju Papinskedrave, a kao profesor matematike djelo-

vao je na isusovakom Rimskom kolegiju.Putovao je diljem Europe i postao najzna-menitiji mjerniki strunjak, a objavljiva-njem "eorije prirodne filozofije" u Beu


12/52

13

1758. svrstao se u sam vrh znanstvenika18. stoljea. Postao je lanom svih tada-njih akademija u Europi, a posebice je sura-ivao s Royal Society u Londonu. Godine1784. objavio je putopis "Dnevnik puto-

vanja od Carigrada do Poljske". Prije toganjegov isusovaki red, mada je s njim bioi u sukobima, povjerava mu 1764. izgrad-nju zvjezdarnice u Breri kraj Milana jer jeBokovi veliku pozornost u svom znan-stvenom radu posvetio astronomiji i opti-

ci, kao to je i intenzivno prouavao trigo-nometriju. Jo za ivota braa Remondiniobjavljuju u Bassanu 1785. njegova "Sabra-na djela" u pet svezaka, to svjedoi o njego-

vom znanstvenom dostignuu u onovre-menoj Europi. Godine 1747. posjetio jeDubrovnik i poslije vie nije boravio u Hr-

vatskoj, ali je tijekom ivota i dalje je odr-avao veze s Dubrovnikom, posebice obav-ljajui diplomatske poslove za rodni grad isudjelujui u mnogim poslanstvima. Bo-kovi je roen u Dubrovniku 1711. godine,a umro je od bolesti plua u Milanu 1787.,

Kod palae Hrvatske

akademije znanosti

i umjetnosti, gdje se

Bokovieva ulica ulijevau Lenucijevu zelenu

potkovu, postavljena je

1911. kamena bista, iji se

mramorni izvornik uva

u Muzeju grada Zagreba,

a koja predstavlja Ruera

Bokovia

ostavivi iza sebe golem znanstveni radkoji je i danas u sreditu pozornosti mno-gih mladih znanstvenika. Uz ulicu u sre-ditu grada, njegovo ime nosi i Institut"Ruer Bokovi" na Bijenikoj cesti 54,u ijem se perivoju nalazi veliki spomenik

visok 2,85 metara, djelo u bronci nastalo1937., a rad je svjetski poznatoga hrvat-skog kipara Ivana Metrovia. Nakon os-nutka instituta spomenik je otkriven 1956.Marijan Gajak akademski kipar i svee-

nik oduio se velikom znanstveniku bis-tom koja je nastala 1988. Kiparstvo jeGajak zavrio na akademiji u Rimu, aroen je u Zagorju, Klanjekom Dolu1944. Njegova su djela figurativnoga karak-tera, a osim bronanih skulptura izra-ivao je i vitraje sakralne tematike. Umro

je u Zagrebu 6. veljae 1993., ne doekavipostavljanje svojega Bokovia kod eh-nike kole 1998., koji s ponosom nosi imepo znamenitom matematiaru, fiziaru,astronomu, filozofu, pjesniku i diplomatu Josipu Rueru Bokoviu.

Bronana bista, djelo akademskog kipara

Marijana Gajaka, ispred Tehnike kole

Ruera Bokovia


13/52

14

Napisala:Milka BaboviFoto: iz knjige Zvonka Buia"ampioni hrvatskog i svjetskogboksa" u izdanju Hrvatskogportskog muzeja, 2002.

Povijest zagrebakog sporta

Boks

Osnove boksu u Zagrebu udarili su uitelji tjelovjebe koji su

radili u sokolskim drutvima te u vojnim i policijskim kolama.

I studenti koji su studirali u ekoj, Francuskoj ili Engleskoj

donijeli bi poneto novoga o boksu.

Zagreb je grad i bogate sportske pro-losti. Kojega god se sporta pri-hvatimo, odluujemo o dva pita-nja: lakeg od kojega meaa u prolostikrenuti te teega kraj kojega stati. Jed-nostavno reeno, koliko god naa sportskaprolost bila bogata, ne smijemo zabora-

viti da je sport dio svih ostalih blaga pro-losti naega grada. A svima nam dragiZagreb moj grad nije kronika od tisuu i

vie stranica!

Zato je najmudrije posegnuti za pisa-nim draguljem to su ih brusili i izbrusilioni koji su sport voljeli i o njemu mnogoznali, a nisu mogli odoljeti porivu da nenapiu o tome knjigu.

Svaka knjiga o sportu pisana trudomznalca je blagodat. Bilo da otkriva prolost ipribliava je, bilo da nam dariva ivotopiseonih koji su stvarali tu povijest. Jedna odtakovih, dar velike vrijednosti, jest knjiga"ampioni hrvatskog i svjetskog boksa:

1719. 1998." Knjigu je napisao ZvonimirBui. Rezultat je dugog, temeljitog rada itraganja. A Zvonimir-Zvonko Bui dobro

je znao to traiti i kako ono to pronaepredstaviti, ponuditi itatelju.

Nikakvo udo, i sam pisac knjige jedio povijesti boksa u nas. I ire! Ljubav zaboks planula je u njemu u ranoj mladosti.Poznaje ga do u najtananije tanine.Zvonko Bui je na prvi meunarodniboksaki sudac, ringovni i bodovni. Sveispite je polagao i poloio pred komisijomMeunarodnog udruenja amaterskog

nja: lkrennostpro

vitilostZagr

vie

Zvonimir Zvonko Bui napisao je knjigu

koja e obradovati ljubitelje boksa, a

mnogima koji to nisu otkriti sutinu radi

koje ljudi vole taj sport. Saznat e se i to da

boksai nisu ni grubijani niti razbijai!

U Engleskoj u 19. stoljeu za mlade

aristokrate boks je bio kola uenja

vjetine samosavladavanja


14/52

15

Ljubav za boks planula

je u njemu u ranoj

mladosti. Poznaje ga do

u najtananije tanine.Zvonko Bui je na prvi

meunarodni boksaki

sudac, ringovni i bodovni.

boksa (AIBA Association Internationalde Boxe Amateur). Sudio je na svim naj-

veim svjetskim priredbama. Bio je sudacna Olimpijskim igrama 1976. u Montre-alu. Osobnim primjerom, ali i predava-njima, podukama te rigoroznim ispitimaunaprijedio je sudaki zbor naeg boksa.

Francuski i engleski sportZato je poetak te povijesti godina

1719.? Zato to je zametak sportskogaboksa, u Engleskoj, a te su godine Englezipoeli na svojim natjecanjima voditi za-pisnike i upisivati pobjednike kao prvakeEngleske.

Bio je to grubi boks, udaralo se golimakama sve do "krvavog kraja". Klaenje

je bilo dio tog praboksa i u igri je bila po-zamana svota novca. Prireivai su, jed-nako kao i kladitelji, oekivali da im se ulo-eni novac oplodi i nisu imali milosti. Uknjizi Zvonka Buia pronali smo poda-tak da se borba nastavljala i po nekolikodana uzastopce. Jedna je trajala 212 sati!!!

U tim danima boks je bio samo pro-fesionalni sport. Ali... malo pomalo, po-sebno nakon to je postao dio tjelesnogodgoja na sveuilitima, pravila smirujusurovost, krvi je manje, vjetine vie. akesu od 1882. u rukavicama. Jedna od poseb-nosti boksa kao sporta je i u tome to jenajprije osnovana profesionalna meu-

narodna organizacija 1911., a amaterskakasnije, 1920. U pravilu se tek kasnije izamaterskog sporta izdvajao profesionalni!

Boks se, amaterski posebno, teko pro-bijao jer su sjeanja na surovosti praboksabila tvrda prepreka u graanskom drutvu.Do nas je boks dospio sokolskom organi-zacijom. I nije omaka ili nepanja lektorada se u zapisima govori o "francuskomboksu" i o "engleskom boksu". Naime,krajem 19. stoljea gostovali su u Pragufrancuski vjebai. I tom su prilikom pri-kazali u programu borilakih sportova tu

svoju vjetinu. aj "francuski boks" tek jeu nekim elementima slian "engleskomboksu". Bile su to odreene kretnje nogui pokreti ruku kojima je bio cilj razvijatispretnost, refleks, jaati odreene miie.Pri tome se boksalo sa zamiljenim pro-tivnikom, sa sjenom. Za razliku od "en-gleskog boksa" borci se slue i nogama.esi su unijeli u svoj sistem tjelesnog vje-banja i "francuski boks". Hrvatski "Sokoli"su ga prihvatili od eha krajem 19. sto-ljea. Izvan vjebaonica boks se mogao uZagrebu vidjeti jedino u cirkusu.

irenje boksaU knjizi Zvonka Buia ima zanimlji-

vih podataka o irenju tog boksa. "...Ima-mo tiskana svjedoanstva o irenju tognaina borbe jo u prolom stoljeu (19.stoljeu, op. pisca), a moemo pratiti irazvoj pomou sokolskih drutava i javnihnastupa. Olimpijske godine 1896. u kojojsu u Ateni odrane Prve obnovljene OInaeg doba, izlazio je u Zagrebu asopisGimnastika u 9. broju 1896. (a to je veesto godite) nalazimo ovu vijest. 'Dr.Jindrich Vaniek, voa prakog Sokola,poslan je ove zime 1895./1896. u Pariz sti-pendijom drutva da se uvjeba u mae-

vanju, batovanju i AKANJU itd."

Saznajemo da asopis Gimnastika urujnu 1896. izvjetava i o radu dr. JindrichaVanieka nakon povratka u Prag.

Autoru knjige o boksu, Zvonku Bu-iu, nije promaknula ni injenica da jeFranjo Buar u program eaja za uiteljetjelovjebe (u Zagrebu 1894. - 1896.) uveoi akanje. A teajac Ljudevit Sorlini (kas-

nije nastavnik u Osijeku) obranio je svojseminarski rad "Staro i novo akanje". Azatim saznajemo da je zagrebaki asopisSport Glasilo za sve sportske struke, 1.travnja 1896. (broj 6., godite 3.) tiskaosaeti rad Ljudevita Sorlinija. ako su ita-telji mogli saznati mnogo toga o helen-

skom, engleskom i francuskom akanju.

Poetak boksa u ZagrebuPosebno mjesto u tim poecima boksa

u Zagrebu ima eh Dragutin ulce, uenikdr. Jindricha Vanieka. Bio je sokolskiprednjak, pisac strunih knjiga, rasprava,suraivao je u strunim asopisima. Nateajevima u Pragu upoznao je i savladaoakanje francuskim i engleskim nainom.U Zagreb je doao 1903. i odmah se uklju-io u rad Hrvatskog "Sokola". Poduavao

je u sokolskim drutvima lanove i pred-njake boksu.

Prvi znaci da se neto pokrenulo uzagrebakom boksakom poetnitvupojavili su se u javnosti, kad su se u pro-gramu cirkuskih predstava prvi put natje-cali zagrebaki boksai. Zvonko Bui jepronaao i zapis da se zagrebaki boksaKruno Sumajstarev 1905. boksao s Ame-rikancem omom Sayersom.

Osnove boksu u Zagrebu udarili suuitelji tjelovjebe koji su radili u sokol-skim drutvima te u vojnim i policijskim

kolama. I studenti koji su studirali uekoj, Francuskoj ili Engleskoj donijelibi poneto novoga o boksu, ali je to bilo

vie oduevljenje i sjeanje nego znanje.Najvea nevolja bio je posvemanji nedo-statak tiskanih prirunika, pisanih pravilai kolovanih boksakih uitelja, trenera.Zato je nevelika publikacija o boksu tis-kana 1914. vrijedila mnogo, bila je veomaiscrpna i zanimljiva za ono vrijeme. Na-pisao ju je Dragutin Nikolajevi, asnikkolovan u francuskim vojnim kolama(1837. 1839.) Broura je nosila naslov

"Boks francuski i engleski". Broura kaojedini prirunik! Nikakva filmska kamera,jo manje videosnimka!? Zato su oni kojisu imali crtakog dara mnogo pomogli.Oito je da su ti prvi uitelji boksa moralibiti izvanserijski demonstratori!

Velika zasluga Dragutina ulcea je pri-jevod knjige dr. Jindricha Vanaeka "a-kanje". iskana je 1920. Ponovno posee-mo za knjigom Zvonka Buia i prepisuje-mo isjeak iz "akanja": "Obranom naziv-ljemo svako sredstvo, kojim se sluimo,

da osujetimo protivnikove navale. o e-

Prikaz francuskog boksa iz knjige "akanje"

autora Dragutina ulce i Jindricha Vanieka


15/52

16

mo poluiti time da njegove navale hva-tamo rukama ili ih navraamo na onamjesta, gdje nam nijesu kodljiva ili da uz-maknemo s onog mjesta, kamo je protiv-nikova navala smjerala."

Nije se moglo bre napredovati. Sportuope nije imao novca niti za osnovnepotrebe. Boks je, pak, posebno pratilo

sijaset nevolja jer se graanstvo opi-ralo "tom divljatvu koje sa sportom ne-ma nikakove veze". U amaterskom dijeluboksa sve je poivalo na osobnoj preda-nosti zanesenjaka i, jasno, njihovih nov-anih mogunosti. Ni profesionalci nisubili znatno bogatiji, ali su ipak mogli tui tamo neto i zaraditi. Zna se da je prviprofesionalni boksaki dvoboj u Zagre-bu odran 31. kolovoza 1919. u vrtu resta-uracije Kola. Stanko Kliek pobijedio jeeda Franeka u 14. rundi nokautom. A1. oujka 1920. na HAK-ovom igralitu uZagrebu Stanko Kliek je nokautirao Os-kara Piuka u 6. rundi.

Prema onome to je sauvano, zapi-sano o tim poecima je da ni profesionalcinisu bili puni boksakog znanja, i da je po-kretaka sila bila poslijeratna neimatina.

Osnivanje klubovaa 1920. godina smatra se godinom

poetka suvremenog boksa u Hrvatskoj:16. svibnja 1920. osnovan je u Zagrebu pr-

vi boksaki klub "Herkules". Drugi za-grebaki boksaki klub, "Croatia", os-novan je 23. listopada 1923. Za njimaslijede HAK, Graanski, parta, Poli-cijski i Makabi. Zagreb je u to vrijemebio sredite boksakoga sporta u cijelojdravi. Natjecateljski i organizacijski. Svedo 1924. boksaki sport je bio briga At-

letskog saveza Jugoslavije. Kad je 21. pro-sinca 1924. osnovan prvi Jugoslavenskitekoatletski savez boks je pridruen hr-

vanju i dizanju utega. Zatim je 1929. po-stao dio Jugoslavenskoga tekoatletskog iAKAKOG saveza. a oba saveza imalasu sjedite u Zagrebu. U njima je boksakisport bio zastupan jednim ili dvojicomsvojih lanova. Poticaj brem razvitkubilo je osamostaljenje: 23. oujka 1934. os-novan je Jugoslavenski BOKSAKI savezsa sjeditem u Zagrebu. Prvi Izvrni odborsu inili (prema knjizi Zvonka Buia):poasni predsjednik elimir Manari,predsjednik Ljubo Taller, tajnici NikolaAdamovi i Vilko Richter, potpredsjedniciVeljko Narani i Veljko Fukan.

o je bilo razdoblje u kojem se moralomnogo toga srediti. Prije svega nedefiniraniodnosi amatera i profesionalaca. Dotada

je bilo i borbi amatera s profesionalcima,znalo se dogaati da amater boksa u dvo-bojima duim od tri kola. NovoizabraniIzvrni odbor je djelovao brzo, sistemat-

ski. Prijedlog novih pravila i Statut saveza,tih osnovnih dokumenata, presudnih zanormalno djelovanje i napredak izradilisu tajnici Vilko Richter i Nikola Adamovii ve je 26. lipnja 1934. Ministarstvo zafiziko vaspitanje naroda odobrilo pred-loeni Statut i Pravila Jugoslavenskoga bo-ksakog saveza.

Iako je Savez u Zagrebu bitno pobolj-ao svoj rad, teko se mogao omasovitinatjecateljski prirast i poveati broj bok-sakih klubova, budui da je bilo premalokolovanih uitelja. U pravilu su biviboksai radili u klubovima. Radili su pre-dano, ali je bilo jasno da ljubav za sporti iskustvo bez strune kvalifikacije nijepravo, dalekoseno rjeenje.

Klubovi su ivo djelovali, usprkos svimtekoama. Prvo slubeno pojedinanoprvenstvo Zagreba odrano je ve 6. ouj-ka 1923., u Jeronimskoj dvorani na Zri-njevcu. Natjecali su se lanovi klubova"Herkules", "Croatia" i "Graanski".

Ovo je prilika da saznamo tko su biliprvi prvaci boksa u gradu u kojem ovajsport ima duboke korijene. Od muha doteke skupine: Ernest Matejin (Herkules),Vilim Kukec (Croatia), Vlado Petrinec(Croatia), Rudolf Sarva (Herkules), Niko-la Adamovi (Croatia), Vatroslav Rupi(Graanski) i Ivan Nuskern (Herkules).Zvonko Bui ovako komentira ovaj po-

vijesni trenutak zagrebakoga boksakog

sporta, tu generaciju boraca: "Svi su biliza to vrijeme odlini boksai koji su sekasnije isticali na mnogim prvenstvenimi prijateljskim natjecanjima. No, ipak tre-ba izdvojiti Ivicu Kovaevia i NikoluAdamovia, koji su svojim rezultatimakao aktivni boksai, zatim kao portskidjelatnici, treneri, a posebno kao meu-narodni suci dali ogroman prinos razvojuboksakog porta u tadanjoj Jugoslaviji, aposebno u Hrvatskoj."

lanovi BK "Herkules", Zagreb, osnovan 1920.

lanovi BK

"Makabi",

Zagreb,

sezona

1933./1934.lanovi BK "Croatia", Zagreb, osnovan 1923.


16/52

Jimmy i Roza Lyggett dolaze u Zagreb1931. Njemu su ve 33 godine namjera-

va prei u trenere. Odluuju ostati u Za-grebu. renira boksae "Makabija". UZagrebu otvara i boksaku kolu. ZatimJimmy Lyggett, trener zagrebakih bok-saa, postaje i trener dravne boksa-ke reprezentacije. Drugi svjetski rat ote-ava taj intenzivni rad, ali ga ne prekid.Jimmy i Roza ostaju do kraja rata u Za-grebu.

Jimmy je govorio mjeavinom engles-kog, njemakog i hrvatskog, ali je svojom

spontanou jednostavno uspostavljao od-nose s ljudima. Kad je "zapelo", nasmijaobi se i gestom i mimikom pokazao ueni-cima boksaima to od njih eli. Rezultatirada Jimmija Lyggetta, posebno rada smladima, ostavili su duboke tragove u za-grebakom boksu.

Po zavretku Drugoga svjetskog rata1945. (Jimmy ima ve 48 godina) odazivase bratovu pozivu i odluuje se vratiti uAmeriku. Dospjeli su do genoveke luke.amo nenadano umire Roza. Nakon po-kopa Jimmy, potpuno skrhan i sam, stie u

Ameriku. Umro je 1955.Mnoge je trenirao i pripremao za re-

prezentativce. Meu njima su bili ZlatkoNemeek, Mladen Jozi, Vjekoslav Jako-povi, Velimir Koenig, Zvonko Dugonji,Edo Majeri, Zlatko Hrbi i Milan Magli-ca. A meu onima koji su svojim talen-tom s pravom oekivali svoju priliku bilisu Emil Krlea, Leo Pollak, Ivan Hladni,Antun Ravnikar, Milivoj Badel. Niz mo-gu nastaviti mnogi Zagrepani koji se

jo dobro sjeaju tih dana zagrebakogaboksa.

17

jednu strunu knjigu elei time pomoirazvoju toga novog sporta. Rukopis jepredao nakladi St Kugli u Zagrebu, koja

je izdavala strune knjiice o mnogimgranama porta, koja je odbila tiskati na-

vedeni prijevod s obrazloenjem da za tajsport, koji se uglavnom vodi u Americi iEngleskoj,kod nas nema zanimanja."

Struni prirunik Hakovci nisu dobili,ali je igrom sudbine (ili voljom bogovazatitnika boksa i boksaa!) u Zagrebkao izbjeglica iz Istre doao dr. VatroslavDolniar, koji je za vrijeme studija u ino-zemstvu boksao. Preuzeo je struno

vodstvo boksake sekcije i zapoeo kaotrener amater vjebati lanove HAK-a.ako je 1922. osnovana boksaka sekcijau drutvu. Milan Svoboda u svojim sjea-njima navodi i jednu vrijednu injenicu:pod paskom lijenika dr. Dolniara ama-terskog trenera i boksaa u mladosti, po-znavatelja pravila uvedena je novost uboksaki sport onovremenog Zagreba:prije nastupa su svi boksai vagani i parovisu odreivani prema teini boksaa.

Naalost, iako je u sekcije stasalodobrih boksaa, mnogi su se lanovi vra-ali svojim prvoodabranim sportovima,boksaka sekcija hsk-a je ukinuta 1928.

Bilo je pokuaja obnove kasnije, alinije uspjelo.

Jimmy Lyggett

U zagrebakom se boksu mnogo togapoboljalo kad je u Zagreb doao Ame-rikanac Jimmy Lyggett, boksa svjetskogadometa. Rodio se u crnakoj etvrti Phi-ladelphia 1897. Kad je 1914. 17-godi-nji Jimmy Lyggett poeo boksati strunja-cima je bilo jasno "da e od toga momkabiti neto". Ve se za cigle tri godine pro-roanstvo poelo ostvarivati: 1917. taj sta-siti momak izborio je naslov prvaka CrneAmerike. Naime, to je bilo vrijeme kada u

veini gradova Sjedinjenih Drava Ame-rike "crni" i "bijeli" nisu smjeli zajedno bok-

sati za prvenstvo. A ve je 1918. Jimmy Lyg-gatt svjetski prvak crnaca u Americi. Pobi-

jedio je K. O. Eddija Palmera u 19. rundi.aj mu naslov utire put u Europu. On

jo ne zna za Zagreb; boksa u Engleskoj,Francuskoj, Austriji i Njemakoj. U Beusu se bogovi ponovo umijeali sreo je Za-grepanku Rozu, zaljubili su se i oenili.Sad je ve znao za grad Zagreb. U Nje-makoj Jimmy Lyggett ostaje dulje jerga Max Schmeling, tada, uz Joea Louisanajbolji boksa svijeta, uzima za sparing-

partnera.

Boksaka sekcijaIz Buieve knjige o povijesti boksa

posuujemo sjeanja Milana Svobode, taj-nika Vrhovnog suda, tadanjega lana la-koatletske sekcije HAK-a, kasnijeg refe-renta boksake sekcije. Pria o HAK-u iboksu dobra je ilustracija toga ranog dijelaboksake sportske povijesti u gradu Za-grebu.

"Nakon Prvog svjetskog rata, potkraj1919. primio je Hrvatski portski klub(HAK) na dar od jednog privrenog lanaiz Amerike razne sportske rekvizite, meu

kojima je bilo i nekoliko pari boksakihrukavica. Boks je bio gotovo nepoznat.Kod nas oko 1919. jo nije postojala ni-kakova lektira o tom portu, a nije bilo nistrune osobe koja bi mogla dati upute zarad. Unato tome, da bi se koristile po-klonjene rukavice, neki lanovi, i to po-najvie juniori nogometne i lakoatletskesekcije, poelo se baviti boksom na pri-mitivni nain i bez znanja o pravilima.Milan Svoboda samoinicijativno prevodi

Nikola

Abramovi,

snimljeno

1923.

Boksaki susret na igralitu HAK-a u

Maksimiru 1923.

Jimmy Lyggett ,

trener u Zagrebu

od 1931. do 1945.


17/52

1818

Poetkom 20. stoljea, u neposrednojblizini vili Frange, u povijesnoj Ro-kovoj ulici, Viktor Kovai sagra-dio je atelje slikarskom paru Robertu iLeopoldini Auer (1904.), na koji je nado-gradio stambeni dio (1905. 1906.), anie u (danas) Nazorovoj ulici 10 ve je

1903./1904. godine izgradio "ljetnik krajRokove ulice"za slikarova oca Roberta Fer-dinanda Auera, knjiara.1

Perivoj je formiran i ureen na biv-em groblju potkraj prvoga desetljea20. stoljea, od kada datira i poetak iz-

stvu.3 Rokov perivoj nalazi se na visoravnijednoga od breuljkastih klinova zagreba-ke gore Medvednice, koji se prua gotovodo samoga gradskog sredita.

Rokov perivoj utjee u strmu, ve spo-menutu Rokovu ulicu, kojom se prekoPejaevieva, danas Britanskog trga, Fran-ge mogao odetati u novoosnovanu Viukolu za umjetnost i umjetni obrt, buduuumjetniku Akademiju u Ilici, na kojoj

je u tri mandata bio upravitelj i do smrtiprofesor. Ni Obrtna kola nije bila pre-daleko.

U nedaleki Gornji grad, Gradec, po-veljom ugarsko-hrvatskoga vladara BeleIV. proglaen 1242. godine slobodnom

varoi, urbanizirano susjedno brdo, nekad

Slobodnostojeu vilu kipara Roberta Frangea-Mihanovia projektirao je arhitekt Viktor Kovai

1910. godine i iste godine zapoeo njezinu gradnju na ugaslom Rokovu groblju, danas Rokovu

perivoju, Rokov perivoj 2 u Zagrebu, koju je zavrio 1911. godine.

Napisala:Nina GazivodaFoto:Goran Vrani

Eugenija Frange i djeca,

i nepoznata ena, u loggi vile Frange;

jugozapadno proelje, oko 1911. g.

gradnje vila umjetnika na njegovoj sjeve-rozapadnoj strani. U secesijskoj epohi, ikasnije u meuratnom razdoblju, jo gra-anski kultiviranom i individualnom sta-novanju naklonjenom, Grad Zagreb us-tupio je zaslunim umjetnicima samo diograevinskog zemljita na Rokovu peri-

voju, radi formiranja (kupljene) parcele zaizgradnju vila, u zamjenu za odabrane au-torske radove umjetnika, buduih kue-

vlasnika.Prva vila u nizu je druga vila Auer.

Graena je 1910. godine na Rokovu peri-voju 1, ponovno za umjetniki brani parAuer, i ubrzo nakon nje vila umjetnikogpara Frange. Na Rokovu perivoju 3,gradnjom ateljea (1925./1926.) RobertaFrangea-Mihanovia, nastavljen je nizprekinut Prvim svjetskim ratom.

ijekom etvrt stoljea izgraena jerezidencijalna umjetnika etvrt, mala ko-lonija vila zagrebakih artista, "dokument

jedne kvalitetne dimenzije faze razvojagrada".2 Bratstvo po umjetnosti realiziralo

se u estetiziranom umjetnikom susjed-

1 Umjetnika obitelj Auer, istaknimo samoslikare i arhitekte, vilama evidentno "zapo-sjeda" ovo podruje. U Rokovoj ul ici, koncen-tracija obitelji Auer bit e pojaana potkraj20-ih godina vilom za arhitekta Belu Auera,sina Rob erta i Leopoldine Auer.

2 eljka orak: Sjeverni Zagreb, u knjizi stu-dija, eseja i lanaka Zagreb pisani prostor,NZMH i "Mladost", Zag reb, 1994., str. 101

3 "() veseli me da sam umjetnik veseli me dasi mi u umjetnosti brat ()" Iz pisma Vla-he Bukovca koje je Robertu Frangeu-Mi-hanoviu uputio iz Cavtata 12. lipnja 1901.


18/52

19

i utvreno srednjovjekovnim zidinama,stizalo se jednim silaskom s Rokova pe-rivoja pa usponom.4 I dalje, ako je trebalo,do katedrale.

Sva tada vana mjesta, na kojima jedjelovao umjetnik Frange, bez obzirato sve ceste, prolazi i stube nisu jo biliizgraeni, mogao je, u vrijeme izgradnje

vile, a pogotovo kasnije, svladati jednomlaganom etnjom.

Na povienom i povlatenom, izoli-ranom, tada gotovo osamljenome mjes-tu, a opet tako blizu gradu, Frange jegradio svoj mali graanski burg, svoju

vilu s pogledom. Iznikla je na mjestu po-sveenome mrtvima, nad grobovima ano-nimnih i zaboravljenih, u blizini kapele sv.

Roka iz 17. stoljea, male "krune" jednogaod kasnije naputenih malih groblja nasjeveru grada, suprotno velikom i obje-dinjenom groblju Mirogoj. U ozelenjenomsmiraju, u pejsau kreirane spontanosti,na zaravni s koje "puca" pogled na Za-greb i okolicu, planiralo se, prema izvornoKovaievoj ideji, graanstvu omoguitidoivljaj vidika s velikih javnih zelenih

vidikovaca-terasa, a (dugorono) realizi-ralo tek s malih, privatnih balkona i loggianovoizgraenih vila.

Neto iri prostorni kontekst vile Fran-ge je podruje podsljemenskog pobre-

ja okrenuto Zagrebu, koje karakterizira,potkraj 19. i poetkom 20. stoljea, uglav-nom kvalitetna urbanizacija u usponu.

U umovitoj breuljkastoj okolici ne-dalekoga donjogradskog kulturnog i po-slovnog sredita, rezidencijalne vile za-posjele su predjele s tradicijom kvalitet-ne ljetnikovake izgradnje. Ljetnikovcianticipiraju prostornu organizaciju vilaotvorenog tipa gradnje i poticajni odnosprema krajoliku, potujui vrijednost ze-

4 Gradeki su graani sredinom 17. stoljeapodigl i kapelu sv. Roka, kao zavj et protivkuge, i pokopali mrtve na njima susjednombrdu, danas Rokovu perivoju. Zasigurno jeposto jala tradicija kretanja iz oba smjera ,nekada iz bunog doma ivih u tiinu domamrtvih, i natrag.

5 Propisnik o izgradnji ljetnikovakih predjelagrada Zagreba iz 1911. godine .

lenila koje se s Medvednice sputa u rav-nicu. Spomenimo izgradnju vila za boga-tu i rafiniranu graansku klijentelu, go-tovo sinkronu nastanku vile Frange, arhi-tekata Benedika i Baranyaija na nedale-kom ukancu, pokazujui bogatstvo i raz-nolikost arhitektonskih realizacija rezi-dencijalne produkcije secesijske epohe.

O vili samojSlobodnostojea vila Frange pomak-

nuta je prema jugoistonom rubu strme

parcele, njezinu zaravnjenom dijelu, natri metra udaljenosti od graevnog prav-ca (graevinska regulativa propisuje naj-manje etiri metra).5 Kua je odmaknutaprema istonom kutu parcele da bi semaksimalno oslobodio njezin jugozapadnidio za izgradnju pergole i vrtnih terasa testvorila ozelenjena i smirujua, razdvaja-

jua zona prema susjedima.

Mali Frangei se sanjkaju na padini podno jo nedovrene

pergole vile Frange; oko 1911. g.

Viktor Kovai, Stambena dogradnja atelijeru Auer,

nacrt proelja prema vrtu, 1905.g., Rokova 9.

Kapela sv. Roka, XVII. st .; snimljeno 1909.g. i/ili sl. 303. Kapela sv.

Roka i razoreni grobovi; razglednica.


19/52

Realiziran je nevelik, graanski, histo-riziran, funkcionalan, racionalan i ira-cionalan, pomalo subverzivan, samodo-statan prostor Frangeova stana. Potpunosigurno, i onda i danas, drukiji prostor.

Prostor slobodne interpretacije pro-losti, i njezine "prilagodbe" ondanjosti, pro-stor koji pledira na prolost i na budu-nost, narativan prostor, prostor prie. Jo

jedan dokaz vieoblikovne raznorodnostisecesijske epohe i odbijanja svake stilskeiskljuivosti. Vjerojatno projektirana i obli-kovana uz suradnju samoga kipara, nutri-

na je larpurlartistiki okvir jedne intime,jednoga umjetnikog naboja, jedne kon-centracije. I okvir ivljenja drugih kreativ-nih lanova obitelji, u onoj mjeri u kojojim je kipar prepustio duhovni prostor.

Danas je ulazak u artistiki i apartanFrangeov stan ulazak u drugu prostor-nu i vremensku dimenziju, u dimenzijuzaustavljenog vremena izvan vremena,u utihnuo prostor, koji odie nepovrat-nou.

Mi koji ulazimo smo uljezi, i nita vie;

u ambijentu kojem ne pripadamo.

(takoer) asimetrinopozicioniran ulaz.Markiran je dvokra-kim stubitem, polu-kruno istaknutog iograenog odmorita maloga vidikovca6,orijentiranog prema

vrtu i zelenilu.

20

Viktor Kovai realizirao je vilu otvo-renog naina izgradnje, odmjereno zda-nje asimetrino koncipiranih proelja,slobodne tlocrtne dispozicije. U osnovi

jednostavnu volumetrijsku kompozicijuvile, istaknute loggie, zakljuuje etvero-strenim krovitem naglaenog napusta.Korpus kue prilagodio je nagibu terenatako da se, prema ulici diskretna pri-zemnica, jugoistonog proelja, "izdie"na kosini u jednokatnicu prema ostalimstranama svijeta i vrta.

Frangeov peterosobni stan nalazi seu visokom prizemlju. Etau ispod prizem-lja zauzima gospodarsko-skladini pod-rumski dio i poluukopani suterenski stan,izdvojen kao samostalni stambeni pro-

stor, orijentiran prema najstrmijem dijeluparcele i Nazorovoj ulici. Potkrovlje jedijelom prenamijenjeno u stambeni pro-stor.

Glavni ulaz u kiparovu vilu asimetri-no je pozicioniran na ulinom proelju idiskretno uvuen u niu. Jednostavne,ogradom omeene stube vode nas doumjetniki osmiljenih vrata. Prema su-terenskom stanu sputamo se stubama,koje prate strminu sjeveroistonog rubaparcele, i dolazimo do stranje, sjevero-

zapadne strane kue, na kojoj se nalazi

vidika i vizura, daljih i bliih, zateenih iinsceniranih, i svijest o kontinuitetu pro-stora na kojem vila izrasta, u krugu ira-dijacije kapele sv. Roka.

"Kod crkvice svetog Roka sam bio.Divna veer.

Gledao sam ..Eh, raspale grobovei rascvale rue i onu srebro-zelenu maglutamo nad Savom."

Izvana skladna i odmjerena, klasina imoderna, diskretna i racionalna, usidrilase u fizikom svijetu, okrenuta stvarnosti.Razigrala se u nutrini, bogata i zasiena,posveena umjetnosti, okrilje psihikomivotu8, teei vjenosti. Zatvorila se vanj-skom svijetu u svijet za sebe.

6Za suterenski stan,vrlo reprezentativnostubite pokazuje od-stupanje od izvedbe-noga projekta. Tije-kom gradnje dio po-drumske etae prena-mijenjen je u stam-beni prostor (vidi bi-ljeku 29), a izvedenesu i neke kasnije in-tervencije.

Stube i polukruno

istaknuto odmorite

- mali vidikovac.

Sjeverozapadno

proelje vile.

Pristup na tavan i u tavanski stan(naknadno izvedenu intervenciju) mogu

je jedino iz Frangeova stana.U Frangeov stan moemo ui, ili iz nje-

ga izai, i stubama koje iz vrta vode u log-giu, starinskim tekim vratima povezanus blagovaonicom. Loggia, pozicioniranana jugozapadnoj strani vile, omoguujepogled na tri strane, zatieni boravak uprirodi i neometano silaenje u cvjetnjak.

Vila Frange dobila je epitet najljepegprimjera kvalitetne transpozicije engleskecountry house, dobre u materijalu i de-talju.7

Vrt, sastavni dio eksterijernog dizajnaengleske kue, projektiran je u razliitimnivoima vrtnim terasama i platoom zaboravak na otvorenome, nad padinomdijela vrta koji je ureivan kao mali pri-rodni park.

Romantiarski osmiljen bujni cvjet-njak promatran je s loggie; kamene stu-pove pergole zasjenjene etnice oplelesu rue penjaice u trnovitom zagrljaju.

Smjetaj i realizacija vile odaje senzi-

bilitet i projektanta i vlasnika za ljepotu

7 Aleksander Laslo: Individualno stanovanjeu Zagrebu od 1900. do 1940., "Arhitektura",Zagreb, 1983. 1984., 186. 188 ., str. 122.

7 Funkcija umjetnosti promijenila se potkraj19. stoljea, i za beku srednju klasu sve jevie postajala pribjeite od prijetee po-litike stvarnosti, kae Carl Schorske.

Pisac Hugo von Hofmannsthal taj osjeajnesigurnosti nazvao je das Gleitende osje-aj klizanja ili izmicanja svijeta. Kako jetaj osjeaj rastao, "graanin svoju usvoje-nu estetsku kulturu okree prema unutra,prema kultivaciji osobnosti i svoje osobnejedins tvenosti. Ta ga je tendencija neizbjenodovela do obuzetosti vlastitim psihikimivotom. Pruila mu je poveznu karikuizmeu odanosti umjetnosti i obuzetosti du-om." Carl E. Schorske: Be krajem stoljea,Izdanja Antibarb arus, Biblioteka Histor iae ,Zagreb, 1997., str. 29.


20/52

21

Z

agrebaka periferija bila je svo-jim nastankom i irenjem, svojimvijugavim i isprepletenim pra-

nim uliicama, niskim uza zemlju prile-glim kuicama i malim vrtovima, svojimstanovnicima, ljudima razliitih, a opetslinih ivotnih putova i sudbina, nai-nom njihovog ivota, njihovim radosti-ma i tugama, neto vie i sloenije od ur-banistike definicije predgraa. Negdanjazagrebaka periferija imala je svoju poseb-nu fizionomiju i svoju duu. Iako su danasizmeu ogromnih zgradurina ponegdje

jo ostali stijenjeni dijelovi negdanjeperiferije, ona je gotovo nestala, a njeziniljudi su odavno zaboravljeni.

Fotografija periferije iz tog vremenaima malo jer njezini skromni stanovnicinisu imali fotografske aparate, a gospoda

iz grada nisu zalazila u prane ulice. A ida jesu, ne bi otvarali svoje tada jonezgrapne fotoaparate jer to bi oniovdje vidjeli lijepoga i snimanja vrijednog.

Zalazio je ovamo, promatrao, zapaaoi snimao te s razumijevanjem pisao o za-grebakoj periferiji F. M. (''Fra-Ma'') Fuis.S naklonou, zabrinutou i s revoltomkao da je pripadao ovom dijelu grada injegovim stanovnicima. Dodue, Fuis jeprikazivao one najtamnije strane periferije.A ona je imala i tamnih i cvjetnih boja.Sauvana je ta periferija i njezini ljudi u

nekim socijalnim romanima i pripovijet-kama, u kazalinim ''Sluajevima s ulice'',u pokojem feljtonu i novinskoj reportai,

pjesmi i baladi ''Baladi iz predgraa''.Neka ova sjeanja budu posveena

periferiji zagrebakoj periferiji mojihroditelja, mojega djetinjstva i mladosti.

Malo je tko od stanovnika negdanjeperiferije bio roen u ovom gradu. I ra-nije valjda zbog stalne "krize sela" anaroito poslije rata (dakako, rije je oPrvom svjetskom ratu) dolazili su u Za-greb ljudi sa sela i malih poluseoskih mje-sta. Sa uljevima od motika, kosa, plugo-

va, grablji i sjekira, a rijetki s nekim "us-terskim", "tiljarskim", ili zidarskim polu-

Neizmiljene prie s negdanje zagrebake periferije

Napisao:Boidar PehariFoto:Arhiva MGZ

Ljudi negdanje

periferije

Periferija, negdanja

zagrebaka periferija, nije

samo urbanistiki pojam:krajnji, rubni dio grada

udaljen od sredita


21/52

22

zanatom. Uz neto stvari u vrbovimpruem isprepletenoj koari donosili su sasobom obiaje, vjerovanja, tegobe i pjes-me, molitve i psovke, tuge i rijetke radostisvojih sela. Mnoge majke su djevojkamana odlasku u grad dale u ruku molitvenik ikrunicu. Da ih uva i da im pomogne.

Onima koji su u Zagrebu imali kuma,strica ili brata, koji je ve ranije otiao saseoske ilovae i koji ih je primio na onajleaj u kuhinji, bilo je lake. Ipak je veinatih doljaka obino vie njih iz istogasela ili istoga gradilita gdje su sada dvorili

zidare iznajmila zajedno neku sobicu.Leaj do leaja ili dvojica na istom, ako suse izmjenjivali u danjim i nonim ihtama.Mnogi, naroito oni koji su doli u grad saenom ili ak s djecom a takve se rijet-ko primalo na stan ukrcali su se u stareeljeznike vagone, koje je Gradsko po-glavarstvo valjda u dogovoru sa eljez-nicom dalo poredati ne travom i draemzaraslim prugama, koje su bile naputenei koje vie nikuda nisu vodile. o su oniCesarievi "Vagonai" koji stanuju

"u vagonu

to nije nikada na putu.U jednom kutu nam je krevet

A kuhinja u drugom kutu.

Tu svaki vagon dimnjak ima,eljezni, nahereni, tuni."

I odavde iz tih stanova u eljeznikimvagonima, iz vlanih pretrpanih sobica, sonih leajeva u nekoj kuhinji kretali su tiljudi na sline i na razliite ivotne putove,zacrtane i isprepletene na periferiji ovogagrada.

Netko je ubrzo po-stao rtvom Kochovihbacila, koji su u ono vri-

jeme harali, dakako naj-vie meu gradskom sirotinjom i meuonima koji su, piui pjesme, eznuli zaljepim ivotom ili za smru.

Mnogi od tih novih stanovnika gradatko zna zbog kojih slabosti, razoaranja iogorenja napustili su svoja oekivanja teizgubljene nade utapali u vinu i rakiji, jer

" Znamo, o znamoZnamo da alkohol kodi,

No rakije, rakije, rakije amo,Jer utjehe nema u vodi."

A njihova djeca, ako su ih, na nesreu,ve imali? Kakvim putem e ona poi, akoe nekim putem uope krenuti?

Neki, mislim brojni (sociologija nijeutvrdila njihov postotak) odrali su se inali svoje mjesto u gradu u tom novomivotu. ko bi znao sve njihove sudbine. Iputove. Moda su se odrali zahvaljujuineijoj pomoi, sluaju ili srei, zahva-ljujui svojoj upornosti, radinosti i ted-

ljivosti, moda zato to se dvoje mladihvoljelo i pomagalo, moda zato to su ut-jehu i ohrabrenje nalazili u onom Oenaus kojim su poli iz svojih sela

Ono dinara to su zasluivali kao rad-nici na gradilitu, pomonici kod trgo-

vaca, dinstmani ili nosai na kolodvoru,krojaice ili peraice sua u nekom aus-koheraju, kao podvornici i vratari, malerskikalfe, eljezniari ili potari (ako su imalisreu da se uguraju u dravnu slubu) kaodimnjaarski radnici, raznosai novina ilikao ono neto dinara to im je ostalo

nakon tedljivih veera (pek s lukom),pokrpanih cipela (novi fleki na potplatu)i onih odjea po koji put zakrpanih briljivo su prebrojavali te skromnu ute-evinu stavljali u neku skrovitu ladicu (Kajmisli da ih uloimo u banku?).

Nakon godinu-dvije, kad je ona ute-ena svotica podgrijala nade, obilazili binedjeljom zaputene livade i zarasle ledi-

ne koje je neki negdanji seljak, zemljo-posjednik ili promuurni gavan (modase zvao Martin) rasparcelirao i prodavaokomadi po komadi. Mjerili su te par-celice koracima, raspravljali bi li Sava akonabuja poplavila tu Martinovku Kadsu kupili mjesto za svoju buduu veizmatanu kuicu, porasle su nade, po-

veala se radinost i tedljivost, ako jebilo jo mogue smanjiti kupovanje u du-anu i jo jednu zimu nositi one pokrpanecipele. Nacrte za svoju buduu kuicuizraivali su na nekom karniclu u onoj

iznajmljenoj sobici ili vagonu uz svjet-lo petrolejke. O lokacijskim i graevin-skom dozvolama nisu se brinuli ni onini Gradsko poglavarstvo. Sami su se sbuduim susjedima dogovorili te modauz savjet nekoga gradskog mjernika ilionako kako je Martin razdijelio te par-cele, poeli puni poleta, kopkajui plitketemelje i pomaui tesaru i zidaru graditisvoju kuicu. Obino je nisu postavili uzbuduu ulicu, koja je bila vie zamiljenanego regulirana. Ispred kuice ostavljen jeprostor za vrt, koji e ih sjeati na zavrt-


22/52

23

nice njihovih sela i darivati njihovim mar-ljivim rukama poneto salate, mrkve, per-ina i mladoga luka. Uza zid ili plot kojiih je dijelio od slinoga susjeda posadilisu lozu direktora ili crne izabele kojae ubrzo izrasti pa e u jesen s brajdi vis-

jeti miriljavi grozdovi. Moda e netoi ispreati da bi kao nekada ljudi u nji-hovim selim s ponosom natoili au

svoje kapljice. I tako su marljive supru-nike ruke tedljivih ljudi nizale kuicudo kuice, vrti do vrtia, plot do plotairila se zagrebaka periferija.

Jo i danas moemo vidjeti te kuiceu onim vijugavim, uskim uliicama rnja,Martinovke, renjevke i Vrbika, skriveneiza nekih glomaznih bezdunih zgrada,koje bacaju sjenu na sada ve bezbojnekrovove, pomalo zaputene vrtie i usahlebrajde.

Bile su to periferijske kuice jedna dru-goj sline, a opet svaka poneto drukija:

uglavnom onakva kakvu je mogao s ve-om ili manjom uteevinom podii onajmarni ovjek kojemu se sada moda nigrob ne zna. Bile su to prizemnice, kao injihovi stanovnici, jo za zemlju vezane.Obino u razini terena ili ako je ute-evina bila neto vea za stepenicu iliak dvije podignute. Rijetke su imale (ka-ko se to graditeljski kae) betonsku deku.Na neku upu, preko starijih jeftino kuplje-nih grada, pribijene su daske. Jeftine jelo-

ve daske, koje su godinama strpljive i ured-ne enice subotom kleei prale lugom i

ribale otrom kefom. utaboja, koju je jelovina riba-njem dobila, bila je znakurednosti i istoe, a godovi

koji su se od mnogog ribanja sve vie isticalibili su kalendar godina: godina enica,poda i kuice. Ganjak, u kojem e za silu nasloivom krevetu spavati neak iz Zagorja,koji je poel uiti za ustera, kuhinja sazidanim parhetom i "bumo napravilidve sobe, u jednoj bumo mi, a drugu bu-mo iznajmili. u bumo morali zazidati jo

jedan dimnjak da u tu sobu dojde i elez-

ni parhet!" "Iznajmljuje se soba se par-hetom" kako je, kad je kuica bila gotova,pisano nevjetom rukom bilo oglaeno nanekom papiru koji je rajsnedlima pri-

vren na oblinjem plotu ili stupu. (to,umjesto oglaavanja preko interneta.) Uovu "nau" sobu "bumo pe metnuli kadnekaj zaparamo!" Ionako se ivot odvija ukuhinji. Uz miris luka, kelja, zelja, ajnprenai farfli, enice su krpale arape i djejehlae ("Pak su ist izlizane!"), pisale su seuz petrolejsku lampu zadae (ako je deec

ve u kolu iao) odbijalo se "kaj smo po-

troili" i zbrajalo "kaj nam je ostalo", o Boi-u uivalo u mirisu sarme i orehnjae. use matalo i proklinjalo, jadikovalo i pla-nove kovalo, svaalo i ljubilo, tu je na kre-dencu bila prva kolska pohvalnica, a ukutu iba koja je u ono vrijeme "u rajurasla".

ako su nekako svaka poneto druk-ija, a opet jedna drugoj sline bile"projektirane" i ciglu po ciglu, crijep pocrijep iznikle one kuice zagrebake peri-ferije. Da, rije "infrastruktura" bila je ne-poznata i onim skromnim ljudima, ali i

manje skromnim gradskim ocima. Za to jejo trebalo iskopati negdje na skrovitomemjestu iza kue zahodsku jamu i postavitidrveni zahod. Uza zahod holckomoru imoda neku upu "gdi bumo drali kiselozelje i onu bavicu s vinom nae izabele"."Joj, kak bi bilo dobro da napravimo i malikokoinjac. Ne bi trebala troiti za jaja!"I to je vlastoruno napravljeno. Jo jetrebalo zabiti pumpu. Duga eljezna cijevs rupicama pri iljastom vrhu zabijala su uzemlju. U ovim dvoritima nedaleko Savenije trebalo duboko jer kako je deec

kasnije saznao itajui enou rijeka jemijenjala svoje korito i ostavljala ljunakda bi ovim stanovnicima tada daleke peri-ferije proputao i proiavao vodu. Pitkui hladnu, ak i ljeti ako se malo due dokse pumpa ne zarosi, zavica pritiskaloi podizalo onaj rep, onu ruku eljeznepumpe. ("Moram je podmazati pekom,tak grdo cvili!")

U jesenskim i zimskim veerima mir-kalo je kroz prozore ovih kuica svjetlopetrolejskih lampi. S "dobra veer" kad jeoistivi cilindar neka ruka zapalila stijen

i ranim "laku no!" "ak sam umorna ateta je i petrolej troiti. Pak je poskupil!"

Struja je dola kad su se na tim neg-danjim ledinama u vijugave, slijepe, uei neto ire ("magistralne") ulice nanizalebrojne periferijske kuice. Sa stupova skojih je mirkava arulja osvjetljivala one"dvije-tri cigle na putu" poeli su oni po-duzetniji, sigurno radiniji i tedljiviji po-tezati "struju"; po dvije ice do krova svojihniskih kuica. Bio je to prvi iskorak "infra-strukture" na onu zagrebaku periferiju.

(nastavlja se)


23/52

24

Napisao:mg. ing. aed. Radoslav KarleuaFoto:Arhiva MGZMlinova je oduvijek bilo pod Sljemenom na bistrim potocima, ali

je do njih trebalo doi dok jo nije bilo izgraenih prometnica pa

ni prometala. Zaprenim kolima koja su vukli volovi od Prekog

pa do Vogelovog mlina trebala je vjenost samo u jednom

smjeru. Radi toga su ljudi izgradili plovne mlinove na Savi.

Ouvanje narodne batine odlikaje svih naroda koji do sebe drejer se iz toga vidi stanje kulture iostalog od davnina. Velika teta je da i mi

nemamo vie takvih navika te nam dostatoga propada pa i ostaje nezapisano (verba

volant scripta manet). U naem Zagrebuje to posebice sluaj kad je u pitanju Sava(prezrena rijeka) i zbivanja oko nje! Uelji da se to donekle popravi nastao je iovaj prilog o "vodenicama" na Savi krajZagreba.

itelji sela pokraj Zagreba u vrijemedok jo nisu bili pripojeni gradu, imalisu potrebe da kruarice negdje samelju,kako za svoju, tako i za prehranu domaihivotinja. Mlinova je oduvijek bilo podSljemenom na bistrim potocima, ali jedo njih trebalo doi dok jo nije biloizgraenih prometnica pa ni prometala.Zaprenim kolima koja su vukli voloviod Prekog pa do, primjerice, Vogelovogmlina trebala je vjenost samo u jednomsmjeru. Radi toga su ljudi izgradili plov-ne mlinove na Savi od Prekog pa sve

Mlin u Prekom iz 1917.

godine, ali bez tone lokacije

Niz mlinova negdje u Trnju,

a vjerojatno oko trnjanske skele


24/52

25

do Petruevca, na tadanjim savskim ru-kavcima. Podsjetimo da je Sava tekla krozbrojne rukavce jer nasipa osim jarunskogte trnjanskog tada nije bilo. Ovisno o vo-dostaju Sava je mijenjala korito a posebicematicu (arheoloki nalazi) sve do obro-naka Medvednice.

Savski mlinovi su plutali na velikim

monoksilima od hrastovih trupaca lajda-ma. Njih su najee gradili cimermani izPosavine, a posebice su cijenili majstore izrebarjeva. Savski su mlinari bili poznatipo tome to su kolima obilazili sela i odseljaka prikupljali ito za mljevenje, a svojdolazak u selo najavljivali zvonom. ito seprodavalo u aklima (vreama od 20 do25 kg) s izvezenim znamenom, tako da jesvatko dobio brano mljeveno od svojegita. Obino se takva vrea vraala punabrana a viak od 10% je ostajao mlinaru.U Jakuevcu kau da su mlinari " jemalibrano", tj.uzimali vujam dok drugdje, npr.u Otoku za vujam kau "uur". Najvie semlio kukuruz pa jeam i ra, a rjee pe-nica, jer se manje i sijala . U vremenu osku-dica kao u vrijeme ratova, mlio se i suenitrop od groa i od toga se pravio kruh.

Do pisanih podataka o mlinovimapokraj Zagreba veoma je teko doi jer,primjerice, "Leksikon Zagreba" njih uop-e ne spominje. Sa slikama je problem isti,budui da ih sauvanih nema niti u mu-zejima i slinim za to osnovanim institu-

cijama, a poznati fotografi naprosto nisudo Save niti dolazili! Nabrojiti osobe iinstitucije koje smo konzultirali nemasmisla jer od njih nije bilo pomoi! Spoz-navi tu runu stvarnost krenuli smo uHDZV-u u prikupljanje podataka "pabi-raka" da barem jo neto sauvamo te da-mo to vjerniji pregled razvitka, ali i pro-pasti plovnih mlinova (vodenica, ladjenica,brodarica itd.). teta da za ovu aktivnostnema preve sluha ni u institucijama kojebi po prirodi posla u svojim arhivima mo-rale imati barem poneto, sauvano za

generacije koje dolaze?!Od sela kraj Zagreba Mievac je bio

poznat po mlinovima uz Savu koji su pot-kraj 19. stoljea bili vrlo brojni (oko 27).Svi su se mlinovi smjestili na desnoj obaliSave na dijelu vie i vre obale, gdje jekasnije poetkom 19. stoljea bila lociranaskela. Iz blie i dalje okolice dovozile suse zaprenim kolima itarice, kako bi ihmlinari samljeli. Poetkom 30-ih godinaprolog stoljea ostalo je jo desetak vo-denica te udruenje mlinara iz Mievca,Donje Lomnice i Male Gorice.

Vodenice na Savi kod Zagreba gdje je

voda breg otjecanja drugaije se i jedno-stavnije grade nego one gdje voda laganijeotjee. Najzgodnije mjesto na rijeci je nabrzici (matici) a moe se i mijenjati, ali uzdozvolu mjernikoga dravnog ureda.

Na kraju recimo da se mlinova na Savikraj Zagreba sjeaju jo i veslai osmercakoji su s mlinovima imali problema kodniske Save (radi svoje duine). Crteetih mlinova imamo zahvaljujui skici g.Drage Paleaka te prema njoj izraenojslici u tuu g. Matije Pokrivke. Matija je

u svojim radovima opisao i neslavni krah

Od sela kraj Zagreba

Mievac je bio poznat po

mlinovima uz Savu koji

su potkraj 19. stoljea bilivrlo brojni

Mlin u Mievcu preko puta

Petruevca (danas novi most)

Vrbanovog mlina zadnjeg jo dotada

postojeeg. Naime, veliki vodni val je1964. godine otrgnuo mlin sa veza i razbioga o eljezne nosae Crvenog mosta do temjere da vie nije imalo smisla obnavljatiga te je Vrban ostatke odnio u Jakuevaci nainio mlin na struju, ali samo za svojeobiteljske potrebe.

Izvori:

- Hrvatski portski muzej (prof. Zdenko Jajevi)

- Etnografski muzej "Etnoloka istraivanja3-4" Mlinovi (g. estan Dobrotom)

- Muzej uropolja Velika Gorica i dr.

Mlin negdje izmeu

naputenoga cestovnog i

eljeznikog mosta (nizvodno od

okretita tramvaja u Savskoj)


25/52

26

Kak je nekad bilo

Napisala:Zdenka HerakFoto:asopis Svijet, 1930.

Prvi put sam ila u Hotel Palace na rendes s Ratkom koji me je

ekao u Aperitiv baru

Aperitiv bar je bila prostorija iz-meu sale za ruanje i ulaska uhotel. Samo je taj hotel sluio por-to koji se servirao u malim niskim ai-cama kao aperitiv. Na prvi pogled samse zaljubila prvo u to arobno pie, a za-tim u Ratka. Podrijetlo tog napitka je uPortugalu, to i samo ime kae. Budui da

je mjesto prvoga ljubavnog susreta bio Pa-lace, nekoliko mjeseci kasnije slavili smovjenanje u istom hotelu.

Vjenanu haljinu mi je ivala ga Gra-nitz, slavna najderica iz Masarykove uli-ce. ada nisu bila u modi vjenanja ubjelini, to je bilo FUJ! Jer se to smatralozastarjelim burujskim sindromom, a mismo svi morali biti "proleteri svih zemaljaujedinite se".

Cipele su bile kreacija, kako se to da-nas kae, slavnoga obuara ili usteraBaanija iz Gundulieve ulice. On je kre-

irao danas uster nije vie uster vekreator, a frizeri nisu oni kaj prkaju poglavama nego kreatori, zato su umjetnicina nivou proizvoaa iji proizvodi niko-ga ne zanimaju jer nemaju status KREA-ORA. Ni Bog nije vie kreator svemira

jer je evolucija podigla iz praine stiliste,noktoresce, depilatore koji se bave tim

vrajim dlaicama iz vrajeg repa. aj gos-podin Baani je zaista bio majstor. Imalasam pun ormar njegovih cipela. Njegovecipele je nosila i itova supruga i ostalapovlatena "vlastela" onoga vremena.

Dobar se hotel prosuuje

po sobaricama koje

jutrom navale s ienjem.

U loim se hotelima

nadvikuju po hodnicima

kao da su na livadama

U Palaceu su bile neujne,

hodale su na prstima pa se

moglo dulje spavati.

novali dok smo ekali izgradnju stana.e je godine Kosta Spaji u Gavelli re-

irao tri jednoinke u kojima sam igralaglavne uloge. Imala sam predstavu gotovosvaku veer i kasno bih dolazila u hotel.U Aperitiv baru uvijek bi me ekao "Stro-heim" s hladnom veerom. Ratko bi me,koji je cijeli dan radio, ekao u apartmanu.

Na vjenanoj sveanosti pila se isklju-ivo Bakarska vodica ampanjac koji je

bio u modi. Sluili su nas konobari ot-mjenog ponaanja i arma. Isticao se je-dan kojemu nikad nismo saznali ime, ami smo ga prozvali, zbog njegove slinostis holivudskim glumcem: Eric von Stro-heim. On je toio ampanjac. Kod svakenovo otvorene boce ja bih se stresla, amu bi mi apnuo u uho: "Ne brini, ne-emo propasti." Za nekoliko dana dola

je financijska kontrola u njegov ured. Pre-ivjeli smo!!!

aj je hotel zaista bio strahobalan pomnogo emu. Prvo po posebnom per-

sonalu. Konobari su, recimo, imali kraljev-sko dranje, silnu eleganciju pri poslui-

vanju te gospodsku pritajenost i utljivost.Dobar se hotel prosuuje po sobaricamakoje jutrom navale s ienjem. U loimse hotelima nadvikuju po hodnicima kaoda su na livadama U Palaceu su bile ne-ujne, hodale su na prstima pa se moglodulje spavati.

Budui da je Ratko jako volio hotelei uglavnom se u njima hranio, ostali smoivjeti u Palaceu. Na gornjem katu spojenesu nam bile dvije sobe u kojima smo sta-

hotel moje mladosti


26/52

27

Budui da je Ratko jako

volio hotele i uglavnom se

u njima hranio, ostali smo

ivjeti u Palaceu

"Stroheim" bi mi uvijek prireivao ma-la iznenaenja i posluivao s vidljivomodanou.

Na dan premijere Garcia Lorce dogo-dila mi se jedna neprilika: odigrala samprvu jednoinku i trebala se presvui ubijeli prozirni kostim kroz koji se nazirao

donji ve, a ja sam zaboravila donijetibijeli ve imala sam na sebi crne gaice.Nazvala sam hotel, sreom je deuralamoja sobarica koju sam uputila u problem.Ratko je sjedio u gledalitu i udio se zatopauza tako dugo traje. Mi smo ekali bi-

jele gaice. Na porti kazalita pojavio sebel-boy u hotelskoj monduri; zelene hla-e sa zlatnom crtom sa strane, sako s veli-kim zlatnim gumbima, kapica na glavi, au rukama velika bijela kutija na pladnjukao za boine poklone s mojim "unter

veom". Glumci takove livrirane osobenikad nisu vidjeli u ivotu pa su mislili da

je posluitelj doao iz drugoga kazalita.U tom su vremenu doli glumci iz ru-

ralnih naselja, zato ih je dr. Gavella vodiou restorane i uio kako se sluiti priboromza jelo, kako sa salvijetom jer kako e seponaati takav glumac ako mora igratinekoga grofa. Kad danas pogledam emi-sije gdje se kuha i jede zgrozim se.Rukama se briu masna usta. Papirnatisalvijeti bi bolje sluili za toaletne potrebe,glava se unosi u tanjure, a upotrebu vilice

i noa bolje da ne komentiram. Nema vieuitelja koji ue estetiku hranjenja jer smproces hranjenja je vrlo banalan..

Hotel Palace nije imao kruti bonton,ali ipak u njega nisu zalazile osobe koje ni-su imale graanskog lifa. Bilo je mnogouglednih Zagrepana koji su voljeli taj

svakoga visok nivo ugostiteljstva. Njemubi sigurno bilo lake jesti uz konobara kojifuka ili dri akalicu u ustima ili

Vjerojatno je i Ratko poblesavio od tesavrenosti personala pa je isprobavao ihtio izazvati suprotnost Ali nije uspio.Meni se to zamjerilo pa sam protestiralanakon ega smo otili u Hotel Esplanadu.U meuvremenu se rodio moj sin Darko,a iz Esplanade smo svaki dan dobivali ru-ak koji nam se dostavljao u kuu. Nakonprvoga dolaska u restoran hotela, nakonroenja Darka ekao nad je stol okien bi-

jelim cvijeem i naa najdraa jela. Dugosmo se hranili u Esplanadi. Sve dok nismo

dobili dobru kuharicu i sav se ivot pre-tvorio u obiteljski ivot u kui. Osim tosmo gotovo svaku veer plesali na Olean-der terasi ili veerali u Crvenom salonu.

Prolo je mnogo vremena, koje sa-mo proklie kroz ivot, i dola sam s pri-

jateljicom na aj u Esplanadu. Poanta jeu tome da mi nisu dopustili da platim.Konobar je rekao: "o kua asti!"

Nikada vie nisam prekoraila pragPalacea pa nisam imala razloga sjeati seili tugovati za danima moje lude i najljepemladosti ili oekivati da mi kau: "Nema

naplate, to kua asti!"

Ratimir Previ otac moga sina Darkavodio je kulturnu djelatnost u kojoj su seprevodili strani dramski pisci. Kazalinadjela su se zatim umnoavala i slala po ka-zalitima cijele Jugoslavije. ada je to bilo

jedino poduzee sa takvim djelatnostima.ako su kazalita koja su bila "Bogu izalea" mogla uti za ennesseea Williamsa,Steinbecka, Mullera Pirandella, LorcuAnouilha, Camusa Bila je to korisna iunosna djelatnost.

hotel. Dolazile su dame, Bela Krlea, El-vira Dragman s prijateljicama na eri.esto sam se susretala s prof. Ivom Her-geiem, a slikar zagrebakih motiva Fe-dor Vai bi skoro svaki dan doao na svojuaicu. Odsjedali su tu i slavni pjevaiNo, najvei doivljaj u Zagrebu je bilo go-

stovanje londonskog Old Vic teatra sa SirLawrenceom Olivierom i Vivian Leigh.

Bilo je to doba procvata filozofije eg-zistencijalizma J. P. Sartre je bio u svojoj

velikoj dominaciji, a sva je umjetnosttoga vremena bila tako orijentirana. Uivotu nije bio grijeh ljubavni uitak.Jo se nakon rata uo glas Zare Leanderkako pjeva promuklim alt-baritonom "Fureine nacht volle seeligkeit", a francuskaknjievnica Fransoas Sagan je pisala ro-mane promovirajui taj seeligkeit lju-

bavni uitak. Nikada nije bila pretjeranoslobodna ili vulgarna. Sekretarica prve da-me Amerike je napisala dok su plovili Sej-elima, na Onasisovu brodu nije nimalobilo okantno da se po kabinama jahte ak-tivira u ivot Zarina pjesma:

Za jednu no slatke ljubavija dajem sve i sva,a tko za vjernost pita me,

ja kratko kaem, ne!

U hotelima toga nije bilo. U Palaceusu se sobe izdavale samo branim pa-

rovima. Bilo je to toliko strogo praviloda ljubavnik nije mogao ni kroz dimnjakui u sobu dragane. Zato su ipak postojalihoteli "Fur eine stunde".

Mjesecima smo sjedili do stola nekog,tipina izgleda, Engleza. Jednog se danadobro napio, naruio inklbratin, a to seserviralo na velikom tapiu. Dok je jeo,stavio je noge na stolicu, a kad je pojeomeso, drvcem je akao zube. Na stol-njak je stavio obje noge, podrigivao ismijao se Konobari su ga i dalje poslu-ivali, toili mu vino, kao kralju koji je

malo poblesavio. a je "predstava" imalaoprotajni karakter jer se poslije toga

vie nije pojavio. o je dokaz da nije za


27/52

Zagrepani koje ne smijemo zaboraviti

28

Najljepi ruin cvijet iz dobaprocvata zagrebake operete (1)

Bila je sjajna zvijezda primadonskog i subretskog faha zlatnoga doba zagrebake operete

Napisala:Mr. sc. Maja ojat-BikiIzvor fotografija:Donacija

Marine Wrt Klepi

Rua Cvjetianin (Zagreb, 5. veljae1916. Zagreb, 18. veljae 2002.),prvakinja operete Hrvatskoga na-rodnog kazalita i ZGK Komedija, bila jesjajna zvijezda primadonskog i subretskogfaha zlatnog doba zagrebake operete.Kao ivotna suputnica pratila je supruga,fagotista svjetskoga glasa, pedagoga i di-rigenta Rudolfa Klepaa (Majerje, 30.

oujka 1913. Zagreb, 1. sijenja 1994.).Majka je Marine, dipl. ekonomistice i zna-menitog fagotista eljka Klepaa (Zagreb,23. listopada 1950. Zagreb, 26. travnja2005.). Ostvarila je osamdeset uloga, is-pjevala sve naslovne primadonske i sub-retske uloge u doba procvata zagrebakeoperete te uspjeno nastupala u desetakopera i dramskih naslova.

Robi je kriv za sveMarina Wrth Klepa poklonila je u

veljai 2009. god. Muzeju grada Zagreba

vrijednu zbirku iz ostavtine svojih zna-menitih roditelja. Potaknuta uspjenomizlobom Mister Morgen Ivo Robi(MGZ, 2007.) te eljom da se ostavtinanjezinih roditelja trajno sauva kao kul-turno dobro i prezentira javnosti, odlu-ila se na donaciju. Posredovanjem fa-gotista Zvonimira Stanislava, koji je prvikontaktirao autoricu ovoga teksta, do-lo je do poznanstva s Marinom i ugod-noga druenja, ali i predanog rada na sis-tematizaciji i determinaciji grae. U dva

nastavka predstavit emo zbirku nae pro-


28/52

29

"Renata", u kojoj je Rua Cvjetianin pro-slavila svoj veliki 30-godinji jubilej. Na-alost, nije zavrila zapoete memoare.Ostao je krai rukopis, ali i iz ovako krat-kog uvoda u primadonina sjeanja moe-mo iitati kako je ve zarana imala samo

jedan cilj postati operetna pjevaica.

Roena za operetuKi oca Lianina, ure Cvjetianina,

financijskog nadsavjetnika i majke Maa-rice, Marije r. Kundmann, Rua je batinilaod roditelja ljepotu, vedrinu, arm, tem-perament i sranost, a izniman pjevaki iscenski talent, uz svaku pohvalu genskomkodu, rijedak je bogomdan dar. Do petegodine ivjela je s majkom u Budimpeti (igovorila samo maarski), potom s ocem uSplitu, a u osmoj godini vratila se u Zagreb,gdje je pohaala Realnu gimnaziju.

Zarana je poela pohoditi aki par-ter i sanjati svoje budue mjesto pod ka-zalinim reflektorima. Operete su se tadadavale u zgradi Streljane u ukancu (1923. 1929.). Nastupali su Irma Polak, Mila Po-povi-Mosinger, Fanika Haiman, AnicaMitrovi, oo Lesi, Arnot Grund,Milan epec, Aleksandar Biniki, Zvoni-mir kalec, Dejan Dubaji, Stjepan Ivelja,Ivo Oberski, Viktor Leljak i dr. "Po tridesetsam puta u akom parteru kazalita kaodjevojica kau, dobro odgojena, ali

sa svojim posebnim muicama u glavi gledala operete. Ponekad me znao uhvatitineki udan inat pa bih u pauzama tihpredstava govorila da se sada nalazim tu uparteru, ali da u ja ipak jednom biti tamona pozornici." (Puljizevi, Jozo, Ljubimicaakog partera, Studio, br. 444, 1972.)

Kao jedinu, ali veliku prepreku os-tvarenju tog sna, vidjela je svoga oca,"koji je bio prilino konzervativan i kao

visoki financijski strunjak nikako se nijemogao pomiriti s milju da ja izaberemtaj poziv. No, sudbina mi je bila sklona.

Poela sam potajno uiti pjevanje kodprof. Arnold i Mari

Zagreb moj grad br.23

Documents

Transcript of Zagreb moj grad br.23