Zagreb moj grad br.22

7/29/2019 Zagreb moj grad br.22

1/51

Besplatni

primjerak

Sretan Uskrs

ISSN1

846-4378Broj 22 godina III travanj 2009.


2/51

Dotaknimo vjenostNapokon proljee! Nevidljiv osjeaj miline, ugode, mazni dodir sunca i nade. Neto

to osjeamo u zraku, a ne znamo definirati. To strujanje u nama i oko nas kau, to jeenergija. Kau i da energiju moemo podijeliti i primiti kroz stisak ruke, zagrljaj ili akkroz pismo. Kao to je to Zagorka uinila kroz pismo svojoj prijateljici. Ali kako danas

podijeliti energiju kada prolazei zagrebakim ulicama vidimo da svi nekamo ure,nervozno tipkaju po mobitelima, utke zabrinuto zbrajaju raune? to nam je to naglootelo osjeaj izobilja? Kako zavoljeti i ovo vrijeme? Ja sam utjehu nala u vaim divnimpismima u kojima nazirem istou ljubavi prema tradicionalnim ljudskim vrijednosti-ma o kojima itate u naem asopisu. Tjei me zelenilo na Trgu Akademije, zeleniloparkova Zelene potkove, arenilo Uskrsne pisanice na Trgu bana Jelaia koja najavljujeUskrs i vjeru u nove poetke. Tjee me nostalgina sjeanja na povijesne zagrebake"tipove s ulice" koji su glasnim porukama poput; "peska, belega peska!" i "vuglena bukovagospoja" zaraivali svakidanji kruh, ili kako bismo danas rekli, bavili se direktnim mar-ketingom. Tjei me i saznanje da volimo itati. Dokazuje to i peta obljetnica "Bookse".

Centar za enske studije osvijeuje nam spoznaju da nam je emancipacija enaneoekivano urodila potpunom okupiranou i razapetou ena izmeu privatnih i svebrojnijih poslovnih obaveza. Manje me tjei da mukarci, nesretni zbog toga ipak i dalje

vladaju svijetom. Ali idemo dalje na krilima proljetne energije. Ako ponekad i ne znamoto bismo sa sobom pogledajmo usebe. U nama su putokazi koji nas us-mjeruju ka srei. Pustimo korijenje ipostanimo kao stoljetna stabla s raz-listanim kronjama u zagrebakim par-kovima. Jer, dani mogu biti velian-stveno bogati ako sagledamo vrijed-nosti koje nosimo u sebi i koje nas ok-ruuju. Moda je ba DANAS dan ukojem emo kroz teme iz ovog broja imi dotaknuti vjenost.

3

Impresum

Izdava: BIBRA izdavatvo d.o.o.Trg kralja Tomislava 21, ZagrebTel./fax: 01/4880 555e-mail: [email protected]

Direktorica i glavna urednica:

Biserka Rajkovi Salata

Pomonica glavne urednice: Tamara Kern

Grafika urednica: Nera Orli

Redaktura i korektura: Ana Gruden

Lektorica: Julijana Jurkovi

Novinari:

Milka BaboviBranimir poljari

Suradnici:

dr. sc. Snjeka Kneevi, dr. sc. DarijaVranei Bender, Diana Kuini, DunjaMajnari Radoevi, dr. sc. DonatellaVerbanec, Ines Saboti, Iskra Ivelji,Nina Gazivoda

Fotografi:

Ines Novkovi, Ivan Bali Cobra

Marketing: Biba Salata, 091/4880 555

Pravni zastupnik:

Tuak Mileti i partneriOdvjetniko drutvo

Tisak:

Foto: Ines Novkovi

4 Povijest grada Akademija i njezin trg

10 Ulica i spomenikNikole Tesle

14 Povijest zagrebakog sporta Dragutin Friedrich

18 Feljton:Vila Frange

21 Crtice Zagrebaki tipovi s ulice

24 Zagrepani kojene smijemo zaboraviti

Zaboravljeni medaljer: Ivan Jeger

28 Posljednje godineMarije Juri Zagorke

Hou li iva doekati sutranji dan

42 Kultura Pet godina Bookse

46 Uskrs Uskrsni simboli

52 Feljton: Oevi i sinovi Obiteljski ivot

64 Zdravlje: Proljetni umor

70 Kuhinja: Uskrsni stol

Sadraj

elite li na kunu adresu primati besplatan* primjerak asopisa "Zagreb, moj

grad", molimo javite se u nau redakciju telefonom ili e-mailom.

* asopis je besplatan, a plaa se samo potarina.

Sljedei broj izlazi krajem svibnja


3/51

4

i njezin trg

Godine 1875. kad je Akademija

uputila Gradu molbu da joj ustupigradilite, obodi Zrinjskoga trga

veim su dijelom prazni, a podruje bu-dueg trga zaposjedaju vrtovi i sjenoko-e. Kue koje tu postoje pripadaju vre-menu Novog terga stonog sajmita.Poetkom te godine odbaena je prvotnalokacija na Griu, za koju je beki arhitektFriedrich Schmidt, prema izboru biskupaStrossmayera projektirao manju palau,a pozornost se usmjerila na Zrinjski trg.Glavno je pitanje, je li Schmidtov projekt,izraen za gornjogradsku lokaciju, prik-

Napisala:Snjeka KneeviFoto:Dokumentacija autorice

Palaa Akademije ishodite je Strossmayerova trga, o emu govori ime, Akademiki, koje je

trg nosio od 1886. do 1928. godine. No, palae ne bi bilo da 1873. Trg N. . Zrinskoga nijepreureen u perivoj i izazvao ope oduevljenje. Perivoj je bio glavni razlog zato je palaa

Jugoslavenske akademije znanosti sa Strossmayerovom galerijom smjetena na njegov juni

rub. Boljega mjesta za nju u Zagrebu tada nije bilo.

Akademija

ladan za mnogo vei donjogradski trg? Uvladinim krugovima nastaje ideja o mno-go veoj palai za smjetaj ne samo Aka-demije sa Strossmayerovom galerijom ne-go i Narodnog muzeja, stijenjenog tada

na Gornjem gradu. Razmatraju se dvijelokacije: juno polje zrinjevakog peri-

voja i neurbanizirano podruje juno odZrinjevca. Prevladao je prijedlog Mirkapl. Halpera pa je lokacija utvrena junood perivoja. Proeljem bi bila okrenutaZrinjskom trgu, to znai da bi se ukljuilau njegovu buduu arhitektonsku scenu.

Studija Jurja AugustinaOdlukom o lokaciji Akademijine pa-

lae za koju e Friedrich Schmidt izra-diti novi projekt zasnovan je novi trg.

Povijest gradaPalaa Akademije,

lice prema Zrinjevcu

"Po ovoj osnovi stajala bi sgrada na samu,i bila bi okruena prostim prostorom, kojbi se pretvorio u javni vrt". Sljedei korakbila je studija koja razmatra smjetaj "svihu gradu uzastopce podii se imajuih

javnih sgradah", a izradio ju je ve 1877.inenjer Juraj Augustin, od 1876. na po-loaju predstojnika Graevnog odsjeka

vlade, dananjim rjenikom, ministra. Stu-dija obuhvaa Zrinjski trg i cijelo pod-ruje juno od njega sve do eljeznikepruge. Augustin tu predvia kulturni isveuilini centar. Na samom Zrinjevcubila bi palaa za tek osnovano Sveuilite(1874.), velika zgrada za srednje kole ipalaa pravosua. Na buduem Akade-mikom (Strossmayerovom) bile bi osimakademijske palae dvije muzejske zgra-


4/51

5

Konani oblik

Akademiki trg dobio je

izgradnjom Kemijskog

laboratorija koji je

dobio mjesto nasuprot

palai

de i botaniki vrt koji bi se nastavljao nadananjem Trgu kralja Tomislava kao jav-ni park. U tom bi parku bila dva sveui-lina instituta, "botanika predavaonica" i"kemiki laboratorij".

Studija je vana zbog vie razloga. Po-najprije stoga to utvruje trodijelni zeleniprospekt, koji e se kasnije nazivati Isto-nim perivojem, a potom format trga junood Zrinjevca. Jo neizgraenom Zrinjevcunamjenjuje javne sadraje, vie nego toe ih sadravati kasnije. Nije realizirana,ali je snano potaknula ideju o uokvirenjusredita trgovima-perivojima.

Laboratorij, ali ne i vrtKonani oblik Akademiki trg dobio je

izgradnjom Kemijskog laboratorija (1884.)

Inenjer Juraj Augustin (1833. 1917.), kr.

i dvorski savjetnik. Od 1876. do 1909. kao

predstojnik Graevnog odsjeka Zemaljske

vlade imao je presudan utjecaj na razvoj grada.

Akademiki trg u

prvotnom obliku

koji je dobio mjesto nasuprot palai. Nacrtje 1882. izradio vladin inenjer Matija An-tolec i bliski Augustinov suradnik. No,idue, 1883. godine, dorada projekta po-

vjerena je Hermannu Bollu kojem se

zgrada pripisuje. Vienac, 23. veljae 1884.:"Podaje oku ve i vanjtinom svojom liepusliku odulje jednokatne zgrade koja senavlastito jednostavnimi nu elegantnimioblici svog proelja odlikuje. Unutra ova

je sgrada veoma shodno i liepo uredjena,mnogo nalik na uredbu glasovitog labora-torija u Aachenu."

Planirani botaniki vrt nije ovdje rea-liziran zbog financijskih razloga. Kona-ni oblik perivoj je dobio tek 1884. smje-tajem kipa sv. Jurja, premjetenog ovamoiz Jurjevca (Maksimira) kamo ga je po-

Kip Sv. Juraj ubija zmaja, bekog kipara

Dominika Fernkorna iz 1853. Od 1884.

na Akademikom trgu u hortikulturnom

okviru Josipa Peklara.

stavio kardinal Juraj Haulik. Akademijiga je poklonio nadbiskup, kardinal Josippl. Mihalovi, a ona gradu uz uvjet dase postavi u sredinu novog trga. Grad-ski vrtlar Josip Peklar oblikovat e oko

njega rondelu s geometrijskim nasadom,a na zelenim povrinama, izmeu etnica,grupirati egzotino drvee i grmlje. Narod-ne novine, 20. svibnja 1884. "Svi nasadi iputevi ve naredjeni, sva posadjena sta-bla, domaa i exotina, liepo potjerala,pa i mnogo hrpe nakiene isto stranimcvijeem, Azaleami i Rhododendroni, tajiz Belgije. Zrinjski trg s ovim svojim nas-tavkom bez dvojbe je najljepi dio gradaZagreba. U sjeni krasnih razvitih platanah,uz miris hiljadah ruah i bujne trave euonuda pod veer stotine osobito mladjeg


5/51

6

svieta." Napokon se i na obodima trga po-inju graditi kue.

Palaa Akademije utjecala je i prije ne-go to je bila izgraena na najveu palauAkademikog trga koja dijelom pripada iZrinjevcu: palau baruna Ljudevita Vra-niczanyja. Ve prigodom kupnje zemljita,Vraniczany najavljuje osobit projekt: "uonom izvanrednom okoliu mora bitisusjed ravan susjedu". I uistinu je 1881.upriliio privatni natjeaj u kojem su su-djelovali "prvi arhitekti Monarhije", od do-maih Hermann Boll. Odluio se za pro-

jekt Carla von Hasenauera, projektantanovog Hofburga. No, zagrebakoj je jav-nosti od 1. do 3 travnja 1881. bio pred-stavljen projekt Otta Hofera, bliskog su-radnika glasovitoga bekog arhitekta.

Elegantne kue u jedinstvenom

ambijentuArhitektura Zrinjskog, a potom Ak-ademikog trga nastala je mnogo veimudjelom privatnog kapitala i ukusa, negoto su to predviale osnove njihova ure-enja koje su tu smjestile mnogo vie jav-nih sadraja. Ideja o obrazovno-kultur-nom centru iz 1877. obnavlja se 1886. go-dine, kad Matica Hrvatska najavljuje svo-

ju novu zgradu na potezu izmeu dana-nje Matiine i Hatzove ulice. Dakle, obu-hvatila bi vie od polovine istone frontetrga. Projekt je izradio njezin arhitekt i

lan, Ferdinand Kondrat. Njezin bi pre-mac na zapadnoj strani trga bila zgradaDjevojake kole, za koju je projekt izra-dio sam Rupert Melkus, predstojnik grad-

Palaa Matice

hrvatske,

arhitekt

Ferdinand

Kondrat

Rupert Melkus, Projekt

djevojake kole, 1886.

Kua Schlesinger prije adaptacije za

hotel "Palace Croatia", autori: atelijerHnigsberg & Deutsch

Stubite kue Prister,

autori: atelijer Hnigsberg

& Deutsch

Otto Hofer, Projekt palae Ljudevita

Vraniczanyja

skoga Graevnog ureda. Dvije golemezgrade-palae pridale bi trgu jedinstven,neorenesansni izgled. I ta zamisao svoje-

vrsna je inaica projekta Ruperta Melkusaza jedinstvenu sjevernu frontu Jelaievatrga iz 1875. godine, koja nije stekla sim-patije, iako je bila posve u duhu vremena.


6/51

7

Obodi trga izgraeni su od 1885. do1898. godine. Osim zgrade Matice Hr-

vatske, jednostavnije i manje nego to jenajavljeno, sve su ostalo privatne stam-bene kue imunih i uglednih osoba. Ve1885. tu gradi industrijalac andor Grn-wald (kbr. 1), 1887. vladin inenjer Mirkopl. Halper (kbr. 3) i gradski, Milan Lenuci(kbr. 11), 1892. gradonaelnik dr. Milan

Amru (kbr. 5) i industrijalac Karl Schle-singer (kbr. 10), 1894. industrijalac GuidoPrister (kbr. 2), 1898. arhitekt Leon H-nigsberg (kbr. 8) i zubar dr. Eugen Rado(kbr. 7), a projekte potpisuju jednako ta-ko ugledni arhitekti. Iako oprimjeruju svestilske inaice, od neorenesanse do sece-sije, elegantne kue ine ugoen, gotovo

jedinstven ambijent. Tek dvije od njih do-ivjet e transformaciju: Schlesingerovakua vanjsku, kad e 1907. postati hotel Pa-lace Croatia, a Vranyczanijeva palaa unu-tranju. Namijenjena oduvijek ekskluziv-

nom stanovanju, ona e poslije Prvogasvjetskog rata, tada u vlasnitvu novogbogataa, industrijalca Prpia, dobiti pod-

jednako ekskluzivni "Etablisement Mas-cotte" u podrumu: i kavanu i bar i restau-raciju, sa "piljom i separeima", kako ih utubi 1921. obiljeava susjed, Milan Lenu-ci, tuei se zbog buke, a vjerojatno ogor-en i uvrijeen promjenom. Egzotini lo-kal projektirao je Svetomir imunec, do-bitnik tree nagrade na natjeaju za Sveu-ilinu biblioteku, a financirao Slavko Bar-ta, vlasnik tvornice ampanjca. Nakon teepizode u zgradi e stolovati Hrvatska se-ljaka stranka, da bi se poslije Drugogasvjetskog rata u njoj skrasila Moderna ga-lerija.

SpomeniciU povijesti Akademikog trga vanu

ulogu imaju dva spomenika: Petru Prera-doviu i J. J. Strossmayeru. Preradovievspomenik dao je izraditi i darovao ga gra-du Stjepan pl. Mileti, budui i prvi in-tendant Hrvatskoga narodnog kazalita.Autor spomenika, Ivan Rendi, eli 1894.mjesto "u parku desno od akademije, gle-

dajui sgradu sa Zrinjskoga trga". Nakonrazmatranja druge lokacije, na mjestu Me-teorolokog stupa na Zrinjevcu, odre-eno je da se kip postavi iza Kemijskogalaboratorija. Tu e, upravo nasuprot spo-meniku, biti "paviljon za umjetnike iz-lobe", kako se ve zna, ni mjesec danaotkako je raspisan natjeaj za hrvatskipaviljon na Milenijskoj izlobi 1896. u Bu-dimpeti i godinu dana prije nego to jeban Khuen-Hdervry odluio poklonitipaviljon Zagrebu. No, Drutvo umjetnostiusprotivit e se lokaciji: na "zaelju lu-benoga zavoda", koji je "slika tvornice", a"pogled na ovaj trostruki niz dimnjakah

vrijedja svako estetiko uvstvo". EstetiarFranjo Markovi, sveuilini profesor irektor, zahtijeva ve 1895. da se na mjestulaboratorija izgradi palaa za Narodnimuzej koja bi sadrajem i formom bila

dostojni premac palai Akademije. I samje Lenuci dijelio to miljenje i naredioda se du neuglednoga junog proeljalaboratorija gusto zasadi drvee da bi gaprivremeno maskiralo nakon to je spo-menik smjeten ipak iza laboratorija.

Spomenikom J. J. Strossmayeru jav-nost se poinje baviti neposredno nakonsmrti velikoga hrvatskog mecene 1905.godine. Sve inicijative sabire "Odbor za-grebakih gospodja za Strossmayerov spo-menik": pokree sabirnu akciju i otvararaspravu o lokaciji. Miljenja pozvanih

uglednih linosti objavljuje u "KoledaruStrossmayer" od 1907. do 1910. U veomairokoj raspravi ispitane su mogunostisvih zagrebakih trgova, ali su gotovo svisuglasni da je buduem spomeniku mjestouz palau Akademije. Viktor Kovai, tadau naponu kreativne snage, predlae da sespomenik smjesti u sredinu trga koji

ve tada naziva Strossmayerovim, da sena mjestu laboratorija podigne "zgrada poobliku i glavnim crtama slina akademiji,

Arhitektura Zrinjskog, apotom Akademikog trga

nastala je mnogo veim

udjelom privatnog kapitala

i ukusa, nego to su to

predviale osnove njihova

ureenja koje tu smjestile

mnogo vie javnih sadraja

Kua Hnigsberg

Sveanost otvaranja spomenika Petru

Preradoviu 23. svibnja 1895.

Preradoviev spomenik na prvotnommjestu, na junom rubu Akademikog trga


7/51

8

koja bi sluila kao moderna galerija, advije palae spoje trijemom. Perivojni trgpretvara se u arhitektonski. Ideja se dugozadrala u urbanoj memoriji, a kao to seKovai pozvao na Markovia, tako e sekasnije Metrovi s Biliniem pozivati naKovaia. Kako bilo, Kovai je barem sveuvjerio da je jedino mjesto za spomenikAkademiki trg. Aktivnosti je prekinuoBalkanski rat, a natjeaj za spomenik ras-pisan je tek 30. lipnja 1914., ali je i to od-goeno zbog Prvoga svjetskog rata.

Od natjeaja za spomenik odustalose 1923., a izrada spomenika povjerena jeIvanu Metroviu. Spomenik je zavren 9.lipnja 1925. i ponovno se razmatra lokacija.Metrovievu viziju trga izraava pers-pektivna skica njegovoga bliskog surad-nika, arhitekta Harolda Bilinia. Spome-nik je izmeu palae Akademije, koja

dobiva svoj juni portal i nove palae Na-rodnog muzeja i Moderne galerije, namjestu sruenog Kemijskog laboratorija.Trg je oploen i obrubljen du svojih obo-da kipovima na visokim postoljima. "Kla-sino" ureen trg, kako je to zamiljao"prije trinaest godina pokojni Kovai", asada eli "rektor Metrovi"!

No, spomenik, postavljen 1926. naodabrano mjesto nakon estokih polemikakoje su trajale do posljednjeg asa, nijeizazvao i prikladno preureenje trga. Sa-danje stanje odreeno je intervencijom

Cirila Jeglia iz 1938. godine. Zadrao jebatinjene elemente: staze utvrene 1884.godine, a sredinjem dijelu, odakle je 1907.uklonjen kip sv. Jurja, dao novi oblik pra-

vokutnika i novu opremu: kontinuiranislijed klupa uz obode. Oblikovni i duhov-ni naglasak malog parka spomenik je J.J. Strossmayeru u zaelju palae Akade-mije, na naglaeno visokom postolju. Sistonog boka Akademije uredio je ogra-eno djeje igralite, a na junoj strani saspomenikom Preradoviu zadrao "mas-

ku" visokog drvea i gustoga grmlja. Spo-menik Preradoviu premjeten je 1954.na Preradoviev trg, a idue godine Jegli

je u sklop projekta obnove svih perivojaZelene potkove, zaputenih za Drugogasvjetskog rata, ukljuio i ovaj parter. Poput

svih perivojnih partera i on vie nemasvoj izvorni ili priblino izvorni oblik.U duhu militantne moderne i prakse pu-rifikacije historicistikih fasada koje sudoslovno "oguljene" u meurau, i oni susvedeni na svoju geometrijsku matricu sponekom proizvoljnom aluzijom pogla-

vito na draesne stare razglednice.

uma StriborovaModa bi Strossmayerov trg dobio

drugo lice da je realiziran projekt Narod-nog muzeja s Modernom galerijom Lava

Kalde iz 1911. kada se intezivno razmat-ralo gdje sagraditi sve to je preostalo izdevetnaestog stoljea. I arhitekti MihajloKranjc, Branko Silain i Berislav erbetiu svojoj su studiji obnove sva tri trga, Zri-njevca, Strossmayera i kralja Tomislava iz

1982. predvidjeli redizajn Kemijskog la-boratorija, a svakako promjenu sadraja.Danas, kad je HAZU nakon iseljenja od-

jela Prirodoslovno-matematikog fakulte-ta, dobila tu zgradu, ansu bi morala do-biti i transformacija. No, hoe li promjenanamjene izazvati i promjene na trgu? Unajmanju ruku uklanjanje "ume Stribo-rove", kako su neki nazvali gusti iza nje,da bi se prema jugu i svjetlu rastvorio mo-numentalni prospekt sa svoja tri trga kako je to zamiljeno kad se zvao Istoniperivoj...

IvanMetrovi

Spomenik Strossmayeru u

ljevaonici Oblak

Prijedlog Ivana Metrovia i Harolda Bilinia

za preureenje Akademikog trga, 1925.

Prizori sveanosti otvaranjaspomenika J. J. Strossmayeru7. 11. 1926. Iz revije "Svijet"


8/51

9

Napisala:Biba SalataFoto:Arhiva hotela Palace

Udrugoj polovici 19. stoljea done-sen je niz odredbi o ureenju gra-da Zagreba. Propisi izneseni u Re-du graenja za zemaljski grad Zagreb 1857.odredili su temelj izgledu Zagreba kakav jenastao sredinom 19. stoljea a koji je i da-nas karakteristian za sredite grada. Ne-kadanje sajmite postaje glavni trg grada,a juno od njega gradi se niz trgova-par-

kova: Zrinjski trg, Strossmayerov trg i To-mislavov trg. Trgove obrubljuju impozant-ne palae: Hrvatska akademija znanosti iumjetnosti, Umjetniki paviljon U nizuzgrada sagraenih na rubu parkova nalazise i Palaa Schlessinger, nazvana po svomprvom vlasniku. Sagraena je 1891. naStrossmayerovom trgu, tadanjem Akade-mikom trgu. Projektirali su je beki arhi-tekti Hnigsberg i Deutsch, u stilu secesije.Zgrada je adaptirana u hotel 1907., kada seprvi put spominje Svratite Palace hotel,

prvi hotel otvoren u Zagrebu.

Hotel je u vie navrata renoviran. Kom-pletno je ureen 1967., kada je uvedena iklimatizacija, a 1987., nakon renoviranjaizgraen je i novi dio u dvorinom prosto-ru. Sobe hotela kompletno su preureene2003., a neke renovacije su jo uvijek u ti-

jeku: opremanje novim namjetajem nanain da se odri duh secesije.

Palace hotel Zagreb svojom stoljetnomtradicijom gaji poseban odnos prema gos-tu. Gosti koji dolaze u Palace hotel vie od30 godina dali su prepoznatljivost hotelupoznatom izrekom: Jednom u Palace ho-

telu, uvijek u Palace hotelu. Tomu su pri-donijeli mnogi narataji radnika koji cije-li svoj radni vijek provode u Palace hotelu.Tijekom svojih 100 godina Palace hotel jeugostio mnoga poznata imena iz svijeta

U samom centru Zagreba, samo

nekoliko minuta hoda udaljen

od glavnoga zagrebakogtrga ili pak od eljeznikog

kolodvora, s predivnim

pogledom na Strossmayerov

trg te blizu Zrinjevca, smjestio

se Palace hotel Zagreb, hotel s

etiri zvjezdice

Palace hotel Zagreb

umjetnosti, politike, kao i mnoge poslovneljude i turiste iz cijeloga svijeta.

U nekoliko navrata gosti hotela bili suJosip Broz Tito, Eleonora Roosevelt, Or-son Welles, Vivien Leigh, Lawrence Oli-

ver, Boby Fisher, Gari Kasparov, Otto vonHabsburg, a stalni gost bio je i MiroslavKrlea sa suprugom.

Trebalo bi jo mnogo prostora da seopie to se sve dogaalo u hotelu u po-sljednjih sto godina. Danas je Palace hotel

jo prepoznatljiviji sa svojom ponudom iorganizacijama seminara i konferencija terazliitih kulturnih i sveanih dogaanja,poput izlobi, koncerata komorne glazbe iprigodnih proslava.


9/51

Spomen obiljeja

10

U

parku Instituta ''Ruer Bokovi'',Bijenika cesta 54, postavljen je1957. bronani spomenik Nikoli

Tesli, poklon kipara Ivana Metrovia.Meutim, 2006. godine, povodom 150.obljetnice Teslinog roenja, taj je spo-menik premjeten na dananju lokacijuna poetak Tesline ulice, bolje reeno naugao Masarykove i Preradovieve uli-ce, na plonik, ime je, po miljenju mno-gih, izgubio vrijednost vizualnoga do-ivljaja. Kipar ga je zamislio kako sjede-i prekrienih nogu, glave podboenedesnom rukom, razmilja o svojim izumi-ma. Vjerujemo da bi se ovo monumentalnodjelo moglo lako razgledati s vee uda-ljenosti i sa svih strana, da se nalazi u

Napisao:Branimir poljariFoto: Ines Novkovi i arhiva MGZ

Nikole

Tesle

Ulica i

spomenik

Teslina ulica poinje

kod Zrinjevca, presijeca

Gajevu i zavrava na uglu s

Preradovievom gdje poinjeMasarykova ulica


10/51

11

telja. Tesla je roen u Lici, u Smiljanu,10. srpnja 1856., a umro u New Yorku 7.sijenja 1943. Tesla je studirao u Pragu,radio u Budimpeti i Parizu, da bi 1884.otiao u SAD, gdje ostaje do smrti. Okogodinu dana u New Yorku je radio s poz-natim izumiteljem Edisonom, ali se nakon

toga, nakon niza materijalnih tekoa osa-mostaljuje i osniva vlastiti laboratorij ukojem ostvaruje svoja najvanija otkriana podruju izmjeninih struja. Od godine1896. do 1914. patentirao je seriju izumakoji ine temelj suvremene radiotehnike.Tako je u Coloradu konstruirao veliku ra-diostanicu od 200 kW, a u proljee 1898.izradio je model broda kojim je upravljaona daljinu pomou elektromagnetskih va-lova. Tesla je ukupno patentirao oko 700pronalazaka, od kojih je nekoliko deseta-

ka nalo iroku primjenu. Povodom sto-godinjice njegova roenja, godine 1956.,jedinici za gustou magnetskoga tokadano je ime tesla. U Americi je iviousamljenikim ivotom, usredotoen sa-mo na svoje istraivanje, ali nikada nijezaboravio svoju domovinu, sa strepnjompratei zbivanja koja su se dogaala kakoza vrijeme Prvoga, a posebice Drugogasvjetskog rata. Ulica je zahvaljujui barunuNikoliu jo 1896. dobila plinsku rasvjetu,a u to je vrijeme na uglu s dananjom Ga-

jevom ulicom bila i pota pa se Gajeva u

to doba zvala Potanska ulica.Stariji se graani prisjeaju da je uovoj ulici bila koncertna dvo-

rana ''Istra'' u kojoj su se odr-avali i prvi festivali zagreba-ke zabavne glazbe, ali i kon-certi ozbiljne glazbe na koji-

perivoju. No, zbog skuenosti prostorana sadanjem mjestu to nije mogue.Izumitelj i istraiva Nikola Tesla (1856. 1943.) otkrio je rotirajue magnetskopolje, viefazne sustave za prijenos elek-trine energije i udario je temelj suvre-mene radiotehnike.

Kipar Ivan Metrovi, kojega ubra-jamo meu najvee hrvatske kipare, da-rovao je spomenik Zagrebu, a jednakotako i svoj Atelijer Metrovi na Gor-njem gradu. Zagreb se moe pohvaliti ni-zom djela ovog kipara koja krase zagre-bake javne prostore, poevi od Zdencaivota ispred Hrvatskoga narodnog ka-zalita i skulpture Povijest Hrvata ispredRektorata sveuilita, do kipa Josipu JurjuStrossmayeru na istoimenom trgu. Tu je iarhitektonska cjelina Dom likovnih umjet-

nika (1938.). Ivan Metrovi najistaknutijije svjetski priznati hrvatski kipar 20. sto-ljea koji je utjecao na svoje suvremenikei utemeljio tradiciju hrvatskoga kiparstvamodernoga doba. Metrovi je roen uVrpolju 15. kolovoza 1883., a umro je uSouth Bandu 16. sijenja 1962.

Jo i danas stariji Zagrepani ovu ulicupoznaju i zovu Nikolieva, imenom koje

je nosila do 1952., kada je preimenovanau ulicu Nikole Tesle. Na poetku i na kra-

ju ulice, na kunim brojevima 1 i 17 pos-tavljene su 1966. spomen-ploe s kratkim

ivotopisom velikog istraivaa i izumi-

ma je znao dirigirati i nezaboravni di-rigent maestro Lovro Matai. Zagrep-ani su u dvorani ''Istra'', koja je bila i kino-dvorana, svojedobno mogli vidjeti i ekra-nizirane opere meu kojima je posebnooduevljenje izazivala Verdijeva opera Ri-goletto s baritonom Titom Gobijem u na-

slovnoj ulozi. Danas se na tome mjestu na-lazi Zagrebako kazalite mladih na ku-nom broju 7 i zanimljiva spomen-ploa u

vei: ''U ovom je domu u proljee prijelom-ne 1989. godine utemeljena prva hrvatskanezavisna televizija. U znak sjeanja na teburne dane slikopisni djelatnici OTV-apostavljaju ovu spomen-plou sami sebi. UZagrebu, ljeta 1990. Uprava.'' U toj istojzgradi danas se nalazi i knjiara AGM, apreko puta jedan od popularnih zagreba-kih restorana Vinodol. Meutim, kako jeTeslina ulica bila povezana s glazbom, valja

se prisjetiti i slastiarnice koju su nazivali''junferica'', koja je bila svakodnevno okup-ljalite zagrebakih glazbenika, ali jednakotako i pogona ''Muzike naklade'' u kojemsu se izraivali iani instrumenti, ali je tajpogon nastradao u poaru pa je premjetenu ulicu Goljak. No, i ovdje je, naalost,doivio ak dva poara i djelatnost izradeianih instrumenata prestala je s radompoetkom 21. stoljea. Teslina ulica poi-nje kod Zrinjevca, presijeca Gajevu i za-

vrava na uglu s Preradovievom, gdje

poinje Masarykova ulica.


11/51

12

Napisala:Dunja Majnari RadoeviFoto:Muzej HT-a

Sajmovi su stare institucije trgova-kog karaktera iji poeci seu do udoba antike. Odravaju se periodikina jednome mjestu na kojem se okupljajutrgovci i kupci s nekoga ireg podruja sasvrhom izravnoga trgovanja ili, kasnije,

zakljuivanja trgovakih poslova na teme-lju izloenih uzoraka.U srednjem vijeku se sajmena doga-

anja najee veu za proslave pojedi-nih crkvenih blagdana. Zapravo je ulogasajmova da prekidaju i proiruju uobia-

jen krug razmjene, kako u skromnim tr-govitima, tako i u velikim gradovima. Ve-liki sajmovi mobiliziraju ekonomiju iro-kih podruja. esto su sudionici sajmovazainteresirani da iskoriste prigodne slo-bode koje na trenutak uklanjaju zaprekumnogobrojnih pristojbi i carina.

Zagrebaki velesajamU povodu 90. obljetnice osnutka Zagrebakog zbora, pretee

Zagrebakog velesajma, Hrvatska pota je 21. sijenja 1999.

izdala prigodnu potansku markuZagrebaki velesajam

No, sajmovi su prije svega mjestatrgovakih sastanaka. Trgovina zavrava

inom plaanja. Na sajmovima se uvode"kredit" i "mjenice". Tu su poeci pravogaeuropskog bankarstva.

Od vremena utemeljenja Zagrebakebiskupije (1094.) u Zagrebu se redovitoodravaju sajmovi. U poetku je to bio tzv.Kraljevski sajam koji se odravao svakegodine na Kraljevo i trajao dva tjedna. Jo1242. godine je hrvatsko-ugarski kralj BelaIV. dekretom nazvanim Zlatna bula daoZagrebu status "slobodnoga kraljevskogagrada s pravom odravanja sajmova". To jepoetak organiziranog sajmovanja, koje se

Svaki od sajmova ima svoj ritam, svojkalendar koji su razliiti od datuma i karak-teristika sajmova susjednih mjesta. U po-

jedinim se gradovima sajmovi odravajui vie puta godinje. Od srednjega vijekanadalje, pravi su sajmovi oni kojima cijeligrad otvara vrata.

Sajam znai buku, graju, uline pjes-me, puko veselje, mete... U Francuskojsu poznati pojedini srednjovjekovni saj-

movi na kojima su svakodnevno zvonazvonila od etiri sata ujutro, a neizbje-ni su vatromet, vodoskoci, bubnjanje, vra-are, ongleri, upai zubi, putujui pje-

vai i svirai... To su i sastajalita gluma-kih druina ije su predstave srednjovje-kovna tradicija. Povorke dvorskih veliko-dostojnika u velianstvenoj odjei tako-er su segment sajmenog folklora. Svra-tita su krcata svijetom. Pokatkad je, u18. stoljeu, bila potrebna i nazonost ko-njike andarmerije za osiguranje ljudi igrada.

O Zagrebu markom i igomZagrebaki gradonaelnik

Veeslav Holjevac 1953.

godine donio je slubenu

odluku o preseljenjuZagrebakog velesajma na

novu lokaciju, na livade

preko Save. To je ujedno

bio i prvi korak kojim

je grad Zagreb "preao"

Savu i zapoeo izgradnju

Novoga Zagreba.


12/51

otvorenje pratila televizija i to je bio prvijavni televizijski prijenos u tadanjoj dr-avi. Poveanjem broja zemalja sudionicai izlagaa, Zagrebaki velesajam postaje

jedno od znaajnijih europskih i svjetskihsajamskih odredita. Od 1969. Zagrebaki

velesajam zapoinje s organiziranjem spe-cijaliziranih sajamskih priredbi. Danas nasvojih 145.000 m izlobenog prostora Za-grebaki velesajam organizira godinje i30-ak specijaliziranih sajamskih priredbi,a uz to su prostori Velesajma i mjesta odr-avanja popratnih programa, meunarod-nih kongresa, savjetovanja, simpozija...

U povodu 90. obljetnice osnutka Za-grebakog zbora, pretee Zagrebakog

velesajma, Hrvatska pota je 21. sijenja1999. izdala prigodnu potansku marku:Zagrebaki velesajam. Autor likovnog rje-enja marke je poznati hrvatski dizajnerBoris Ljubii. Marku veliine 29,82x35,50mm tiskao je u off setu AKD Zagreb, nabijelom 102 g gumiranom papiru s e-ljastim zupanjem 14. S nominalom od1,80 kn marka je izdana u arku od 20komada i u nakladi od 350.000 komada.Kao popratni materijali uz to su tiskaniprigodna omotnica prvoga dana i list pr-

voga dana.

13

Jesenski Zagrebaki

velesajam je 1956.

odran na dvije lokacije:djelomino u Savskoj

i prvi put u Novom

Zagrebu. Tada je prvi put

Zagrebaki velesajam

otvorio predsjednik

drave, J. B. Tito.

protee do naih dana. Tijekom stoljeau Zagrebu je ureeno est sajmova go-dinje, meu kojima je najpoznatiji bioMarkov sajam takoer u trajanju od dvatjedna.

Godine 1864. je u novoizgraenojbolnikoj zgradi (za koju je odmah kon-

statirano da nije funkcionalna za potre-be bolnice, to je dananja zgrada Prav-nog fakulteta i Rektorata sveuili-ta u Zagrebu) i na livadi juno od tezgrade, organizirana Zemaljska izlo-ba Hrvatske, Slavonije i Dalmacije, ko-

ja je okupila gospodarstvo iz svihdijelova nae zemlje. Takva je izlobaorganizirana jo nekoliko puta, a naj-uspjenija je bila 1891. godine i bila jestvarna pretea Zagrebakog zbora.

U novom vijeku su proizvodi koji

se na sajmovima izlau samo uzorci, ana temelju njih se zakljuuju ugovori.Sajmovi uzoraka suvremenog tipapojavljuju se na prijelazu 19. u 20.stoljee, a prvi takav sajam odran je1898. u Veroni, drugi 1904. u Parizu,a trei 1909. u Zagrebu pod ime-nom Zagrebaki zbor. Ovaj se sajam odr-avao u kolovozu i sljedeih godina: 1910.,1911. i 1913. Nakon viegodinjeg zasto-

ja uzrokovanog Prvim svjetskim ratom,1922. godine Zagrebaki zbor obnavljasvoj rad i to s meunarodnim sudjelova-njem pa time postaje jednim od najstarijihtakvih sajmova na jugoistoku Europe. Odte je godine Zagrebaki zbor bio lociran udananjoj Martievoj ulici.

Od 1925., uz Jesenski, uvodi se i re-doviti Proljetni sajam (salon automobila,izlobe narodnih radova, stoarstva, pera-darstva, cvijea, voa, mode itd.).

Nakon Drugoga svjetskog rata, 22. ve-ljae 1946., Odlukom Izvrnog odboraGradskoga narodnog odbora rasputen jeZagrebaki zbor. Njegova je imovina dana

na raspolaganje Gradskom narodnom od-boru.Kao pravni nasljednik Zagrebakoga

zbora, Zagrebaki velesajam u proljee1947. godine, u prostorima Zagrebakogzbora u Savskoj (na mjestu dananjegaStudentskog centra), organizira svoju prvumeunarodnu izlobu. Uobiajeno jesen-ski, Zagrebaki meunarodni velesajam je1954. godine bio proiren u Savskoj i namjesto dananjega Tehnikog muzeja.

Jo 1953. godine je zagrebaki grado-naelnik Veeslav Holjevac donio slu-

benu odluku o preseljenju Zagrebakogvelesajma na novu lokaciju, na livadepreko Save. To je ujedno bio i prvi korakkojim je grad Zagreb "preao" Savu i poeoizgradnju Novoga Zagreba.

Jesenski Zagrebaki velesajam je 1956.odran na dvije lokacije: djelomino uSavskoj i prvi put u Novom Zagrebu. Tada

je prvi put Zagrebaki velesajam otvoriopredsjednik drave J. B. Tito. Pri tome je


13/51

14

Napisala:Milka BaboviIzvor fotografija:"Povijest sporta", "Hrvatski tenis" iprivatna arhiva Milke Babovi

Na 5. olimpijskim igrama u Stock-holmu 1912., medalju (koje ne-ma u slubenim statistikama) jedobila Charlotte Wersaell iz Vasterasa.Njezinih est sinova bili su u etiri sportavedski olimpijci, dvojica najmlaih po-magali su organizatorima kao skauti, tek-lii. To je priznanje ustanovio dalekovidniobnovitelj Olimpijskih igara, baron Pierrede Coubertin. Tih medalja nema u olim-pijskim statistikama, ali one postoje i vri-

jedne su kao svaka druga zlatna medalja.Nema ni jednoga valjanog razloga da

se i naknadno, barem u sjeanju, ne podi-jele takva vrijedna priznanja, da priznanja

Dragutin je naslijedio

sve odlike, sve sklonosti

koje su resile i njegovu

brau, ali se u njemu sve

to razvilo, rascvjetalo,

bujalo, umnogostruilo

Povijest zagrebakog sportaDragutin Friedrich

(Koprivnica, 5. sijenja 1897.

Zagreb, 26. oujka 1980.)

Braa Friedrich u sportskom pogledu predstavljaju istaknutu

i jednu od najuspjenijih i najzaslunijih sportskih obitelji

Hrvatske i Jugoslavije. U obitelji od jedanaestero djece naroito

su se istaknula etiri brata: Ferdo, Franjo, Dragutin i Kreimir.

Ovdje je rije o jednom od njih Dragutinu.ne proirimo i na obitelji, u kojima su sviovjekovi korijeni. Za ''majku olimpijade'',kako su odmah nazvali veanku Char-lotte Wersaell, saznali smo iz olimpijskihkronika. Na obitelj kojoj bi mogli dodijelitisvoje duboko divljenje i svoju zahvalnostupozorio nas je vrli, neumorni kroniar,povjesniar spora i tjelesne kulture, in-enjer agronomije i maevalac visokoga do-meta Milivoj Radovi. Svojim pisanim i

tiskanim djelima nam je pomagao da saz-namo mnogo toga o svojoj prolosti.Sigurnim mjerilima znalca poeo je

povijest o brai Friedrich ovako: ''Rije jeo velikoj, a u sportskom pogledu osobitoistaknutoj i vjerojatno jednoj od najus-pjenijih i najzaslunijih sportskih obiteljiHrvatske i Jugoslavije. U cijeloj obitelji od

jedanaestero djece osobito su se na sport-skom polju istaknula etiri brata: Ferdo,Franjo, Dragutin i Kreimir. Bili su izvrsnisportai, osnivai sportskih klubova i or-

ganizatori...'' (Povijest sporta, broj 50, sije-anj, veljaa, oujak 1982.)

A sve to se moglo saznati o braiFriedrich (iz ovoga ili nekoga drugog iz-

vora) namee se pitanje i potie traenjeodgovora: znamo li uope dovoljno o ra-zinama i raznolikosti drutvenog ivotahrvatskih gradova, koje tako lako naziva-mo ''malim sredinama''?

Ferdo, Franjo, Kreimir iDragutinFerdo je u Zagrebu zavrio uiteljsku

kolu (prerandiju). Sport je upoznao u Hr-vatskom sokolu, ali mu je nogomet jo uakim danima prirastao srcu. Ime mu semoe proitati meu osnivaima NK Sla-

ven (osnovan 1912.), u ijoj je momadi iigrao. Za slubovanja u Gospiu osnovao

je nogometni klub Hajduk, a u Karlovcu jepotaknuo izgradnju igralita nogometnogkluba Olimp. U tim je gradovima redovito

Kreimir i Dragutin Friedrich Prvenstvo Zagreba 1947. U tenisku povijest su upisanikao "nepobjediva braa Friedrich"


14/51

15

igrao tenis, koji je nauio jo u Koprivnici.Franjo, od rane mladosti naratajac,

u Hrvatskom sokolu se razvio u dobrogvjebaa. U NK Slaven igrao je nogomet itenis te klizao. Prvi svjetski rat prekinuo jenjegov studij medicine, poginuo je 1916.na Piavi.

Kreimir je bio diplomirani pravnik.Kao gimnazijalac je vjebao u koli, alii u Hrvatskom sokolu. Vrlo mlad je bio i

prednjak. Skijao je, igrao tenis. Slijedio jeobiteljsku tradiciju: igrao je nogomet uNK Slaven, a 1923. se u Zagrebu ulanjujeu HAK, bio je rezerva prve nogometnemomadi. U Zagrebu se opredijelio zatenis imao je sreu da mu je uiteljbio tada poznati praki trener FrantiekKoehul (1887. 1969.). Napredovao

je brzo, o emu svjedoe uspjesi na tur-nirima u Hrvatskoj, Jugoslaviji, Austriji.Pojedinani prvak bio je 1928., a u paru sbratom Dragutinom im nije bilo doraslihprotivnika na prvenstvima drave 1928.,

1929. i 1930. U kronikama je zapisano daje etiri puta bio lan momadi za Daviscup. I da se ne ispusti: 1930. je s Franjomeferom u paru pobijedio vede s 5:0!

Dragutin je naslijedio sve odlike, svesklonosti koje su resile i njegovu brau,ali se u njemu sve to razvilo, rascvjetalo,bujalo, umnogostruilo. Roen je u Ko-privnici, 5. sijenja 1897., a umro u Za-grebu, 26. oujka 1980. Zadivljujue je to

je sve stigao nauiti, usavriti, uiniti, po-dijeliti s drugima, nesebino, predano ui-ti. Netko mu je podario nadimak Karlek i

tako su ga svi zvali. Zasigurno neki nisu niznali da mu u krtenici pie Dragutin.

Milivoj Radovi (1915. 1987.), pu-nih 18 godina mlai, naao je prave ri-

jei piui o Karleku 1952. (dvije godi-ne nakon njegove smrti). ''Sve je to brzoi prebrzo prolo. Jo mi u uima zvuinjegov zvonki i krepki, baritonalno obo-

jeni glas, jo bride prsti od njegova sna-nog tako prijateljski toplog stiskaruke. Sve to je plemenito i dobro, sve

se priinja kao kratak, divan san. Pa raz-miljam: Zar je zaista minulo ve punihpedeset godina otkako sam prvi put

vidio i upoznao vitka, koata i suncemopaljena sportaa, Karleka? Tog divnogovjeka kojega svi vole: pioniri, kolskadjeca, i protivnici na sportskom borili-tu i stari sportski drugovi... Tamo na te-niskim igralitima ZKD-a (Zagrebakoklizako drutvo) na Miramarskoj cesti,upravo tamo gdje se danas uzdie lijepazgrada poduzea 'Auto Hrvatska', tamosam uo prve udarce njegova reketa i

Prof. Dragutin

Friedrich

Karlek, jedan

od najboljih naih

nogometnih vratara

Prof. Dragutin

Friedrich

Karlek, jedan

od najboljih naih

nogometnih vratara

Dragutin Friedrich zavrio je puku kolu i gimnaziju u Koprivnici. Diplomirao je 1924. na

Filozoskom akultetu Sveuilita u Zagrebu, biologiju (zoologija, botanika, mineralogija)

i geografja s astronomijom.

Bio je izuzetno marljiv, temeljit, znao je razborito rasporediti vrijeme, uskladiti uenje, rad

i sport. Neposredno nakon mature zaposlio se u Dravnim eljeznicama, za to je 1919.

poloio sve ispite.

Nastavio je raditi u ispostavi Ministarstva fnancija, studirao i zavrio akultet.Novopeeni ''privremeni predmetni uitelj'' (prema onovremenoj nomenklaturi) dobiva

mjesto u Virovitici (1925. 1928.). I dalje ui i priprema proesorski ispit. Poloio ga je

1928.

Prvo proesorsko mjesto dobio je u Gospiu (1928. 1929.), slijede Sisak (1929. 1932.),

Negotin, Srbija (1932. 1933.), Varadin (1933. 1939.). U Zagrebu se konano zapo-

ljava: Prva realna gimnazija 1939. 1945, Uiteljska kola (1945. 1947.), Peta gimnazija

''Milan Ogrizovi'' i Trea gimnazija (1947. 1953.).

Polaznici Teniske kole 3. zagrebake

realne gimnazije (1952.)

osjetio pogled ovjeka koji mi govori:'Samo tako, mladi prijatelju, udri bijelulopticu, elii zdravlje, jaaj se da bude

vrijedan sin svojih roditelja, uspjean lansvoga sportskog drutva i astan graaninsvoje domovine!' Onda nisam mogaoni pomisliti da u ja, tadanji junior, ba

ja, pisati ovakve rijei, pisati o takovomsportau, pedagogu, ovjeku i prijatelju.Susret s njim bio je zacijelo jedan od oso-bito presudnih trenutaka u mom sport-

skom ivotu, koji me je potakao i osokolioda i ja ustrajem na sportskim borilitima iu sportskim organizacijama i to doista vi-e od pola stoljea!''

DragutinDa bi se u potpunosti moglo pratiti

djelovanje ove izuzetne linosti neizo-stavno se mora pratiti i mjesto sporta unjegovom ivotu. Klizati je poeo 1902. imao je tek 5 godina. Za vrijeme studija uZagrebu, sve do 1924., redovito je klizaona zamrznutim maksimirskim jezerima.


15/51

16

Tom se uitku predavao i kad je uao u80. godinu ivota. (Namjerno ne piem''do duboke starosti'' jer Karlek nikada nijebio star, njegov je duh bio mlad, radoznaoi poticajan za ono oko njega).

Atletiku je prihvatio kada mu je bilo

11 godina (1908.), jo u Koprivnici.U Zagrebu, za vrijeme studija i zapo-slenja (1922. 1925.) potvruje svoju sve-stranost. Na Prvenstvu Jugoslavije 1922.bio je drugi, skaui s motkom. Ukupno

je, natjeui se, izborio 21 trofej.Jo djeak 1909. (ima 12 godina!) poi-

nje igrati nogomet u NK Koprivnica, a od1912. u NK Slaven. Kao slubenik se estoseli pa je igrao i u sarajevskom SAK-u(1913. 1914.), a zatim u Vukovaru, u NKSremac.

Zanimljiv je podatak koji je neumorni

Milivoj Radovi pronaao i zabiljeio:''...Kao svestrani sporta igrao je na

svim mjestima u momadi, osim na mje-stu srednjeg pomagaa...''. Visok, izvan-redno tjelesno zdrav i izdrljiv, atletski ko-ordiniran, brzih refleksa razvio se u vrsnog

vratara. Povijest nogometa ga pamti kaonaega prvog nogometnog vratara koji jeistravao iz vrata!

NogometU tom ivotu, u kojem se od prve

mladosti isprepliu rad, uenje i sport,

nuno je ne zaboraviti vrijeme zbivanja:1919. Karlek studira u Zagrebu i tada se29. oujka 1919. ulanjuje u HAK. Na-kon zavretka studija, u Virovitici (1925. 1928.), mjestu prvoga zaposlenja, nijemogao redovito trenirati nogomet, ali jezato redovito branio u HAK-ovoj mom-adi i u dravnoj reprezentaciji. U razdob-

lju do 1921. do 1927. devet puta je branio udravnoj reprezentaciji, a u reprezentacijiZagreba 16 puta. Igrao je u momadi koja

je 28. rujna 1924. u Zagrebu igrala s mom-adi ehoslovake. Milivoj Radovi je za-biljeio:

''Utakmica je odigrana na igralituHK Concordija na Tratinskoj cesti (danasKranjevieva ulica). Pobijedila je ehoslo-

vaka 2:0 (poluvrijeme 0:0). Najbolji igraibili su vratar Dragutin Friedrich (HAK)i brani Janko Rodin (Hajduk, Split).

Dragutin Friedrich branio je vratareprezentacije na Olimpijskim igrama uParizu 1924. O njegovoj izuzetnosti kao

vratara mnogo govori i ovo: devet je putabio reprezentativni vratar u vrijeme, kadasu se za to mjesto nadmetali Milovan Jak-i (BASK, Beograd), Maksimilijan Mi-heli i Dragutin Vruka, lanovi zagre-bakoga Graanskog!

lan je HAK-a sve do 1930., kadanaputa nogomet. Kasnije je znao zaigratiu veteranskim natjecanjima.

TenisI tenis je Karlek poeo igrati jo kao

djeak 1910., a imao je tek 13 godina! Iigrao je, uio i napredovao, do odlaska na

talijansko bojite u Prvom svjetskom ratu.Da, sve je to mogao nauiti u Hrvatskomsokolu. Tenis je bio u programu. Fra-njo Buar donio ga je u Zagreb jo 1894.,nakon studija na Sredinjem gimnasti-kom zavodu u Stockholmu. I polazniciTeaja za uitelje tjelovjebe, to ga je or-

Hokej na ledu Zagreb 1924.

Utakmica HAK Marathon.

Trei s lijeva je Dragutin Friedrich

Legitimacija Atletske sekcije

HAK-a (1923.)

Zagreb, 28.rujna 1924. Utakmica Jugoslavija ehoslovaka 0:2. Vratar Dragutin

Friedrich, HAK, Zagreb (u sredini). Ostalih deset lanova reprezentacije Jugoslavije

su igrai splitskog "Hajduka".

Dobri sportski prijatelji Aleksandar

Podvinac, ZKD i prof. Dragutin Friedrich,

HAK


16/51

svoje zamisli. inilo nam se da mi njegavodimo! Malo pomalo smo prihvatiliprijedlog o dobrovoljnom fizikom radu.Znate... on je uvijek i sam radio... znao jezaista junaki povui. A meni se danas inida smo i mi, sasvim spontano marljivijeuili njegove predmete. Imao je povjerenjau nas mlae... i to me je privuklo da sam i

sam poeo igrati tenis...!''Karlek

Uz sve je obaveze Dragutin Friedrichneprekidno uio poloio je ispite zatrenera skijanja, tenisa, atletike, nogometa.Zadnju strunu diplomu je dobio kada jeimao 62 godine!

Dragutin Friedrich, Karlek za sve pri-jatelje, bez obzira na dob, ostavio je zasobom i osobne dnevnike. Godinama jeredovito biljeio zbivanja u poslu, sportu,drutvu, pisao primjedbe; kao iskusan

pedagog, trezveni promatra i djelotvornisudionik. U toj su ostavtini i albumi saslikama, izresci iz novina dragocjenasvjedoanstva jednog vremena u kojem jei on ostavio svoj jasno ucrtani trag.

Zavrimo rijeima Milivoja Radovia:''Karlek je sam svojom nenametljivomprisutnou u ovjeku pobuivao samo-svijest, povjerenje u sebe, vjeru da jesport spona izmeu dobrih ljudi, da sportovjeku olakava ivot i da ovjek kadadoe u pozne godine ivota ne ostane inije sam''.

17

Iz Varadina je profesor prirodopisa igeografije, Dragutin Karlek Friedrich pre-mjeten 1939. u Zagreb. Radio je u Prvojrealnoj gimnaziji (1939. 1945.), Uitelj-skoj koli (1945. 1947.), Petoj gimnaziji''Bogdan Ogrizovi'' i Treoj gimnaziji(1947. 1953.).

Suradnja kole i domaDobro je kada se u ivotu posloeprave stvari i ljudi. Direktor 3. zagrebakerealne gimnazije 1947. bio je prof. dr.Vladimir Blakovi, planinar, ali i pokre-ta djelatnosti u tjelesnom vjebanjuu najirem i najboljem smislu. Imao jerazumijevanja za planove svoga profesoraFriedricha. A Karlek je ve bio uenicima''na Karleka''. I u Zagrebu se zbilo zaistaneto lijepo, nesvakidanje: zajedniki su,profesor i uenici, uz podrku direktorai dobrog dijela zbornice, uredili u kol-skom dvoritu igralite za mali nogometi teniske terene. Roditelji su u prvi trenbili iznenaeni da i ''drug profesor'', u rad-nikom kombinezonu, gura pune take.A zatim su se mnogi roditelji pridruili isuraivali. Plodovi suradnje ''kole i doma''bili su vie nego dobri!

''Iz te kole'', pie Milivoj Radovi,''proizali su prvaci Hrvatske i Jugoslavije:Nena Rudniki (prvakinja Hrvatske1948.), Melanka Riboli Flander (prvakinjaHrvatske 1949. i 1950.), Boica Martinec

erfezi (prvakinja Jugoslavije 1951.).Ivica erfezi je takoer bio uenik 3.gimnazije. U jednom televizijskom raz-govoru se sjeao tih kolskih dana: ''Naekolsko dvorite postalo je u naem rje-niku 'Karlekovo igralite'. Imao je udesnosvojstvo, to ga je izdvajalo od drugih uvijek nas je uspio uvjeriti i pridobiti za

ganizirao i vodio Franjo Buar u Zagrebu(1894. 1896.), savladali su i tenis u redov-nom nastavnom programu i irili ga izZagreba u svojim sredinama.

U HAK-u je Dragutin Friedrich od1919. napredovao. akovanin Geza Le-genstein (1898. 1982.), stolnoteniski re-prezentativac i vrsni teniski trener podu-

avao je u Zagrebu, u HAK-u, tada najsu-vremeniji tenis.

Pedagoki radKada je Dragutin Friedrich, profesor

biologije i geografije, krenuo pedagokimputem ponio je i hakovsku pouku ''Gdjegod doe osnivaj sportske klubove!'' I vena poetku, u Virovitici (1925. 1928.)osniva teniski klub. Njegova uenica HelaKova, kasnije lanica Akademskoga te-niskog kluba u Zagrebu, bila je prvakinjaJugoslavije od 1934. do 1937. te 1939.

Malo se zna da je u mjestima slubo-vanja osnivao odbojkake sekcije, poticaoizgradnju igralita posebice u poratnimgodinama, kada se nije imalo novca zaskupa sportska borilita. U Zagrebu je, naprimjer, 1945. gradio u eljeznikoj kolo-niji, i ureivao HAK-ova igralita.

Jo 1924. u HAK-u je igrao hokej naledu. A kada je, ve kao profesor, slu-bovao u Varadinu (1933. 1939.) osno-

vao je 1936. u SK Slavija hokejsku sekciju.Nije zanemario ni skijanje (poeo je skijati

za slubovanja u Sisku 1932.). Zajedno suenicima i roditeljima sudjelovao je nanatjecanjima: 1937. je bio prvak Vara-dina. Ponekad se inilo da skijanje voli

vie nego tenis. A najvjerojatnija je bilapodjela te ''ljubavi'' na ljetni i zimski dio,to zbog kolske godine i kolskih praz-nika, to zbog realnosti: sportske dvoraneu dananjem smislu bile su rijetkost i u

velikim gradovima Europe. Zagreb jepripadao meu te: u dvorani zgrade Hr-

vatskog sokola (otvoren 1883.) igralo se itenis!

Dragutin Friedrich znao je uvijekpotaknuti na suradnju uenike i roditelje,kolske i mjesne vlasti, privrednike, trgov-ce... Ponovno koristimo ostavtinu povjes-niara i kroniara sporta i tjelesne kultureMilivoja Radovia: ''Izmeu 1933. i 1939.u Varadinu je, uz pomo tvornice Tivar(Tekstilne industrije Varadin, danas Var-teks), izgradio igralita za tenis te bio te-niskim uiteljem. Odatle su izili tenisaiPredrag Brixi, Ladislav Legenstein, MilanBranovi, Vladimir Petrovi i Kamilo Ke-reti.

Uz sve obaveze, Dragutin

Friedrich je neprekidnouio poloio je ispite za

trenera skijanja, tenisa,

atletike, nogometa.

Zadnju strunu diplomu

je dobio kada je imao 62

godine!

Prof. Dragutin Friedrich izgradnjasportskih igralita u dvoritu

3. gimnazije u Zagrebu


17/51

1818

Narodna vlada Hrvatske, Ministar-stvo prosvjete, Kulturno-umjet-niki odjel, Odsjek za muzeje, br.1923. Zagreb, 7. lipnja 1945., izdaje prvorjeenje oZatiti zbirke profesora Roberta

Frangea-Mihanovia.U stanu kiparova sina Marka Frangea,

Rokov perivoj 2, sastavljeni su dana 27.

lipnja 1946. zapisnik i popis umjetnike

borbu za ouvanje vlastitoga ivotnog pro-stora i ostavtine Frangea, kao posljedicugotovo neizbjenih poratnih stambenihnedaa.

Nakon komisijski ustanovljenih ote-enja umjetnina i zidne obloge, zbirka je, u

privatnom aranmanu, deset godina kas-nije otvorena za javnost, rjeenjem Kon-zervatorskog zavoda Zagreb od 23. listo-pada 1956. godine. U rjeenju se navodi dazbirka pripada u red najvrednijih privatnihzbirki u Narodnoj Republici Hrvatskoj,"osobito zbog ugraenog inventara starezagrebake katedrale". Bio je to jedan odmodusa zatite privatnih zbirki (i privat-nosti vlasnika), koji je podupirala i estoorkestrirala struka, od daljnje "invazije"politiki podobnih sustanara u vrijedneambijente i kolekcije.

O Frangeovoj vili i ambijentalnoj zbirci iz vremena od Drugoga

svjetskog rata naovamo, i uvodno o knjizi koju je inspirirala

Napisala:Nina GazivodaFoto:

Goran Vrani

Slava Rakaj, djevojica na stubama,

oko 1900.

Vila Frange

Branka i Marko

Frange u vrtu

vile. Snimljeno

oko 1920.

zbirke, koji sadri 48 jedinica. Potpisani sulanoviKomisije za sakupljanje i ouvanje

kulturnih spomenika i starina prof. VerenaHan i Ivana Vrbani te vlasnik zbirke, ing.Marko Frange.

Zbirka je rjeenjem Konzervatorskogzavoda Zagreb, Opatika 10, od 12. srpnja1946. godine stavljena pod zatitu drave,"u smislu propisa Zakona o zatiti spome-nika kulture i prirodnih rijetkosti".

To je poetak formalno-pravne zatitezbirke i njezinoga relativno sustavnogastrunog nadzora.

Prepiska koju je Marko Frange vodios nadlenim tijelima i sudom dokumentira

Zbirku Roberta Frangea-

Mihanovia je 1991.

godine darovala Gradu

Zagrebu ga Ivana

Frange, udovica kiparova

sina Marka Frangea


18/51

19

Zbirka i vila Frange su do 1991. go-dine bile u nadlenosti Regionalnog za-

voda za zatitu spomenika kulture u Za-grebu. Zbirka je fotografirana, pojedinesu umjetnine restaurirane, provjeravano

je i dopunjavano brojano stanje, ponaj-vie Frangeovim skulpturama. Gradskizavod za zatitu spomenika kulture i

prirode u Zagrebu, osnovan 1991. godine,zapoeo je 1992. godine kontinuitet obi-lazaka i predlaganja mjera zatite vileFrange, strune obrade i nadzora Zbirke.Upozoreno je na nunost cjelokupne sana-cije vile, na slijeganje objekta i naruenustatiku, jake napukline zida u interijeru.Oteenja detektirana poetkom devede-setih pojaala su se u proteklih desetakgodina.

Pojedinanom zatitom i kue i zbir-ke1 Frange kao kulturnog dobra potvr-eno je njezino spomeniko znaenje i

trebao bi joj biti osiguran najvii stupanjspomenike zatite.

Zbirku Roberta Frangea-Mihanoviaje 1991. godine darovala Gradu Zagrebuga Ivana Frange, udovica kiparova sinaMarka Frangea. Slubeni naziv Zbirke je

Ambijentalna zbirka akademskog kiparaprofesora Roberta Frangea-Mihanovia.Grad Zagreb je ujedno vlasnik veeg di-jela kue na Rokovu perivoju 2 Fran-

geovoga peterosobnog stana, tavana,dvije podrumske prostorije i pripadajuegdijela okunice. Suterenski stan, orijen-tiran prema Nazorovoj ulici, u privatnom

je vlasnitvu obitelji ekovi od 1984.godine.

Zakljukom Gradskoga poglavarstva,Zbirka je 1996. godine dana na upravljanjei uvanje Muzeju grada Zagreba, u imeGrada Zagreba. Dvije godine potom umr-la je Ivana Frange. Primopredaja zbir-ke obavljena je 2004. godine, a 2005. go-dine sklopljen je ugovor izmeu Grada

Zagreba i Muzeja grada Zagreba, kojimsu regulirana prava i obveze obje stranes obzirom na upravljanje Ambijentalnomzbirkom Frange. Grad Zagreb, vlasnikzbirke i veinski vlasnik vile Frange, sno-si sve trokove projekta sanacije i ure-ivanja dijela obiteljske kue radi otva-ranja Zbirke za javnost. Otvoriti Zbir-ku za javnost obveza je Muzeja gradaZagreba. Zbirku ine skulpture RobertaFrangea-Mihanovia, slike koje su iz-radili Frangeovi prijatelji i suvremenici,

Medovi, Ivekovi, Rakaj, Mai, Qui-

querez i drugi, ikone, ugraena drvenaoprema i namjetaj, barokne skulptureraznih provenijencija, predmeti umjetni-kog obrta, itd.2

Robert Frange-Mihanovi, dr. Izidor

Krnjavi, spomen-plaketa, 1902.

Celestin Medovi, Portret Roberta

Frangea-Mihanovia, 1907.

1 Vila Frange kulturno je dobro upisano pod

registarskim brojem Z-653 u Listu zati-

enih nepokretnih kulturnih dobara Registra

kulturnih dobara Republike Hrvatske (Na-

rodne novine 63/03). Ambijentalna zbirka

akademskog kipara Roberta Frangea-Miha-

novia, Rokov perivoj 2, kulturno je dobro

upisano pod registarskim brojem Z-1343 u

Listu zatienih pokretnih kulturnih dobara

Registra kulturnih dobara Republike Hrvatske

(Narodne novine 80/04).

2 Ukupan broj evidentiranih predmeta u vili

Frange popeo se na ukupno 319, uz napo-

menu da su neki predmeti ambijentalne i

dokumentarne vrijednosti.

Katalog evidencije i opis stanja zbirke Frange,zavren u listopadu 2002. godine, izradili su,

temeljem dokumentacije Gradskog zavoda

za zatitu spomenika kulture i prirode, prof.

Darko Ivi, voditelj projekta, Martina Wolff-

Zubovi, suradnica te fotograf Tvrtko Klobuar

iz Hrvatskoga restauratorskog zavoda.

Sastavni dio donacije je i 100 skulp-tura Roberta Frangea Mihanovia pohra-njenih u Gliptoteci HAZU.

Knjigu Vila Frange na Rokovu peri-voju u Zagrebu prijavio je Gradski zavod

za zatitu spomenika kulture i prirodena natjeaj Grada Zagreba, u okviru Pro-grama javnih potreba u kulturi Grada Za-greba za 2005. godinu.

Knjigom su obuhvaeni i sabrani re-zultati mojega sustavnog obilaenja i is-traivanja objekta i ambijentalne zbirketijekom vie od jednoga desetljea, usklopu mog rada u Gradskom zavodu zazatitu spomenika kulture i prirode. Ktome, tu profesionalnu dunost proelasam osobnom zadivljenou projektiranom

vilom i interijerom, njezinim ozrajem,


19/51

ouvanu ambijentalnu cjelovitost kaopravu rijetkost u hrvatskom kultur-

nome miljeu.Mogue bi posljedica ireg pre-

poznavanja vrijednosti bila ubrza-vanje procesa sanacije objekta, kaoprve i temeljne faze za daljnje pos-tupke a to je priprema i realizacijamuzeolokog programa zbirke.

Time bi se stvorili i uvjeti zaponovno otvaranje Zbirke za graan-stvo, nepisanoj obvezi Grada premacjelokupnoj kulturnoj javnosti kojoj

je ovaj biser, izuzev uih krugova,nepoznat.

20

Osobitost interijeru

pridaju ugraena

drvena oprema i

namjetaj, sastavljeni

od demontirane drvene

zidne obloge i fragmenata

klupa i ormara zagrebake

prvostolnice

graom, koncentracijom energija i "jekom"osobnosti koje su ju stvarale i oblikovale.Ne samo onih izravno involviranih, vlas-nika skulptora Roberta Frangea-Miha-novia i arhitekta i dizajnera Viktora Ko-

vaia, ve i onih iji su utjecaj i uloga biliposredni, graditelja katedrale i ravnateljaObrtne kole Hermanna Bolla i mentorai mecene Izidora Krnjavoga.

Osobitost interijeru daju ugraenadrvena oprema i namjetaj, sastavljeni oddemontirane drvene zidne obloge i frag-menata klupa i ormara zagrebake prvo-stolnice. Taj, suvremenim rjenikom re-eno ready made majstorski je ukom-poniran u secesijski historistiki sklopsveobuhvatno projektiranog Frangeovadoma. Istraivanja su dobrano usredo-toena na podrijetlo drvenih katedralnihfragmenata. Pojedini komadi namjetaja

i obloge uklonjeni su za vrijeme Bollovegradnje i regotizacije katedrale nakonpotresa 1880. godine, poneki moda i prijepotresa; neki jo i sada postoje u katedrali,a bili su izvor "dijelova" ali i motiva/pred-loaka autorima interijera Frange-ove vile.

Ovaj je rad ujedno samo dio iregkonteksta prouavanja osmiljenihdizajniranih interijera raenih pre-ma projektima zagrebakih arhite-kata, to je i tema mog magistar-skog rada3, kao i prouavanja kudi-

kamo zahtjevnijeg europskog kon-teksta. Poseban naglasak dat je Aus-triji (Be) s kontinentalne strane i ar-hitektonsko-umjetnikoj sceni En-gleske, s otone strane, dakle pod-ruju neposrednog i posrednog utje-caja na Zagreb tog perioda.

Kljuna je za Kovaia bila po-najprije velika i kvalitetna produkcija

Vremensko razmee 19. i 20. stoljea,koliko god se to na prvi pogled iniloprijemivo i dopadljivo, poradi simultanostiraznih likovnih izriaja i njihove relativnobrze izmjenjivosti, poradi kompleksnostiutjecaja koji su primani, ali i "odailjani",

jedno je od najsloenijih i interpretativnonajzahtjevnijih razdoblja novije povijestiumjetnosti. Ljepota i brojnost fotografija,uinit e, nadamo se, kako tekst, tako ikuu samu, dostupnijima, cjelovitijima irazumljivijima.

elja je ovom knjigom upozoriti naiznimnu arhitektonsko-interijernu vrijed-nost ove kue i, prvenstveno, na njezinu

3Namjetaj prema projektima zagrebakiharhitekata u prvoj etvrtini XX. stoljea,

1996. godina, mentor prof. dr. Radovan

Ivanevi, predsjednik komisije, prof. dr.

Ivo Maroevi.

Vila Frange je ujedno posebna

tematska jedinica obraena u poglavlju

posveenom Viktoru Kovaiu.

Ova knjiga je ujedno prvi dio doktorske

disertacije istoga naslova, ali drugog

podnaslova: Suodnos arhitekture i am-

bijentalne zbirke Frange Mihanovi,

mentor prof. dr. Ivo Maroevi. Disertacija

je obranjena na Filozofskom fakultetu u

Zagrebu u veljai 2007. godine.

bekih arhitekata s prijeloma sto-ljea do Prvoga svjetskog rata, po-tom i buenje javnog interesa za

unutranje ureenje kua te en-gleski pokreti obnove umjetnikogobrta i obiteljske arhitekture

Arst&Crafts Movement i DomesticRevival Movement.

Ugraeni kutni ormar s intarzijom

Misa sv. Grgura, blagovaonica vile


20/51

21

Priopivi u ovome broju "Svijeta" ne-ke slike i poglede iz Zagreba, ne valjazaboraviti ni na ljude, to ih dnev-no susreemo na naim ulicama. Uze-li smo ponajobinije svakdanje tipove,upravo stereotipove Zagreba. One, od

kojih jedni poinju ve ranim jutrom svo-jim pojavama, drugi kroz itav dan, tre-i do kasne veeri i noi. Poznaje ihsvatko, jer ih svatko i treba. Oni su naipomagai, dobavljai dnevnih potreba,dobri znanci u kuanstvu, gotovo savez-nici naeg dnevnog ivota. Kad jednogdana izostanu ili koje nedjelje ne osvanu,mi to osjeamo.

Veina je tih ulinih tipova skroz na-a, zagrebaka pojava, tradicionalna i kon-zervativna. U svom se nainu i navikamane mijenjaju, pae i po svojoj su vanjtiniuvijek jednaki: bijeli ili crni, garavi i musa-

vi, otrcani ili isti. Za to, prolazei kroz

nae generacije, one ih kao tipove poznajuve djecom, da ih kasnije danomice su-sreu.

Na pjear i ugljenar voze i izvikujusvoju robu, bijelu i crnu blacke and whi-te! rekli bismo, ve sto godina uvijek is-tim rijeima, istim naglasom i pripjevom."Pejska belega, pijejsko-o-o-o!", povik,

koji se gotovo ne da imitirati; jednako kaoi onaj drugi: "Vuglena bukova gospoja!"

Interesantno je, da na pjear redovnopjeva svoj pijesak u tenoru, i rijetko e gauti u kojem drugom glasu. "Vuglenar"naprotiv vie, izvikuje, pjeva u baritonu ili

bassu, i to buffo! Pjear poinje za ranedobi, jo kao djearac, dakle sa sopranom,te taj svoj djeaki glas vremenom takoistrenira, da mu se postepeno pretvara utenor. Bog zna, ne krije li se u kome odnjih Caruso !?

Dnevni ugljenarov poklik: "Vuglenabukova gospoja!" pendant je glasovitojkrilatici: "Tko pjeva zlo ne misli!", jer seradi samo o zarezu, da izreka dobije pravi

Crticeiz asopisa

"Svijet",

1926. godine

Smetlar, estinanka s rubljem, piliar, kumica s koarom voa, "Dinstman" Miko


21/51

22

ili krivi smisao. Viui ugljenar svoju lo-zinku, redovno izgovara, kao da zarezstavlja iza prve rijei . . .

I tako tumarajui i pjevajui gradskimulicama, od veeri je pjear vas bijel, augljenar crn, da sve konkurira dimnjaaru.Samo se preko podneva ugljenar gdje iz-

vali preko svog ugljena na kolcima, nakonruka kruha i sira A kad se jednome idrugome pjearu i ugljenaru, diljem danaosui i promukne grlo, onda se vraajukui u selo s praznim bijelim i crnim ko-licima, a u depu s neto utrka.

Na prvoj naoj slici vidi se itava gru-pa drugih naih svagdanjih tipova. Nase smetlar kroz godine "evolucionirao".Nekadanje obine take staroga Zagreba,zamijenio je modernom tehnikom stee-

vinom na polju ienja velikog grada:eljeznim kolicima s visokom pominom

posudom. Nu sam se njegov lik "dotjerao"i modernizovao, otkad ga je grad nedavno

odjenuo jedinstvenom uniformom, kojanalii ruskoj bluzi i kapi. Sluaj je ba htio,da je prvi dobio tu smetlarsku uniformu

jedan rodjeni Rus Zagrebako se rublje pere u estina-

ma. estine primaju uprljano i vraajuisto u grad. To je estinska industrija na

veliko. Svake nedjelje dolaze mlade i stare

estinske seljakinje u svojoj slikovitoj no-nji u grad i dijele oprano rublje po ku-ama i pobiru presvueno, zamataju ga uponjave, i nose na kola, na kojima imadepo dvadesetak takih velikih zamotaka.Rijetko se kada dogodi, da estinanka za-mijeni koji komad rublja s drugim,pa ni nemao monograma.One su prave vjetakinjeu pamenju, iji je kojikomad "vea". Rublje

je vrlo dobro oprano,jer se ispira u tekuoj,bistroj vodi gorskog po-toka podno Sljemena.Kad estinanka banenedjeljom u kuu, doma-ica se na nju naljuti, nezbog rublja, jer je ono bespri-korno oprano, ve radi toga, to dolaziba onda, kad obitelj sjedi za stolom kodobjeda. I onda nije druge, no da se kumicapovrati kasnije, kad se gospoda naruaju.

Druge su opet "kumice", to dnevnodolaze na trg s koarom na glavi, a u ko-

ari voe, mlijeko, sir i maslac, povrei.t.d. One kao da po nekom dogovoru dreizjutra "stalne cijene" svojoj robi, a to kas-nije poputaju, pogotovo u podne, kadih istioci Jelaieva trga i redari tjeraju sklupa, jer se trg mora oprati i urediti.

U grupi se nadalje istie piliar s veli-kom krletkom, koju nosi na ledjima po-put ptiara u istoimenoj staroj opereti.Piliareva krletka imade vie "spratova",koji su svi puni ivadi: pilia, kokoiju,

pijetlova, raca i gusaka. Nekada su pro-davai peradi nosili u grad na pro-

daju perad veinom svezanihnogu, a objeenih glava. Poslije

je to oblast zabranila, jerje i to neke ruke muenjeivotinja. Sad ih nose narukama, a velike koliineu opisanim krletkama. Nu

kako su s tim krletkama obo-ruani i pretrglije, koji obiavajuprekupljivati od seljaka ivad,

to im je paziti na "trni red", kojidozvoljava istom iza dvanaest sati

ovaku trgovinu"en gros".

Medju tipove spadaju bez sumnje inai "dinstmani". Nekada im je zanat cvao,pae jo iza povrata, kad su cvale i lakezaslube, "vercovanje" i ostali gospodski

poslovi. Tad su i slunici zasluivali i kao"postilloni d'amour" i kao trhonoe. Nuotkad je novac sve redji i redji ovjeku udepovima, a svi poslovi i trgovina i obrtstao padati, osjeaju to i nai "dinstmani".Sate i sate, pae i dane stoje oni ili sjedepo uglovima, a da jedva to zaslue. I skolodvora mnoga gospoda nose samasvoje kovege na oigled slunika I takone preostaje naim slunicima ino, no dau dokolici filozofiraju o "dobrim starim

vremenima" Na etvrtoj naoj slici imade jo

jedna malena grupa ulinih tipova. Tuje kolporter novina, brz, okretan i dob-ra grla. Ima ih malenih i velikih, mukihi enskih, zdravih i invalida, a tek izviki-

vanje im je u sto naina, i u sto glasova!Vrijedno je pogledati kroz prozor, kadaoko 2 sata popodne iz zgrade "Tipografije"na Preradovievu trgu izleti iz kue dopedeset kolportera, nosei i viui: "Ve-er", dananja"Veer"! Tu nastane vika itrka na sve strane grada i za nekoliko mi-nuta sav je grad poplavljen tim popular-nim listom


22/51

23

Jednog je tipa, silom prilika ili nepri-lika, nedavno nestalo s naih ulica. To jebio "Turin" u fesu, prodava alve. Vlastisu pronale, da taj orijentalni slatki nijeprema higijenskim propisima, pa su gazabranile. Mjesto njega svi se "alvai",prometnue preko noi u - sladoledare;mjesto fesa nose bijelu kapu i bijeli kaput. Isada imade po gradu bezbroj bijelih kolicasa sladoledom. A gdje su ona vremena,

jo prije kojih dvadeset godina, kad je uZagrebu prodavao ulicama sladoled jedan

jedini sladoledar. Bio je to onaj s bijelompregaom, velikim slamenim eirom idugom bradom, koji je pjevao: "Sladoled!Ssssla-do-led!"

Nekako i "virtlera", koji nosi u jednojruci limenu peicu, u kojoj drvenimugljenom grije vodu i u njoj kuha kobasice "krenvirtle" a u drugoj koaru s

kruhom, i njega pomalo nestaje, jer sedan danas te kobasice dobivaju svagdje; ubuffetima, na "tandovima", kod "gercera"i t.d.

Meutim u uski okvir ovih redaka kaoi crtea, nisu mogli ui svi tipovi, to seopaaju na naim ulicama. Jer vanu uloguigraju u dnevnom ivotu i istiizme, kojihimade dosta pred glavnim kolodvorom,Jelaievom trgu. Ilici i drugud. U mo-dernom velikom gradu taj je zanatprijeko potreban i domaempuanstvu, kao i strancima.

Kako se pak broj naih is-tiizama ne umanjuje, znak

je, da posao napreduje.U novije su

vrijeme posta-li gradskim ti-povima i ku-arci, rodomDalmatinci, tonose o vratu itav duanirazne sitne robe. Kroz zimskusezonu tip je i kostanjar. Prijesu to bili sami Talijani. Kasnijesu se ti Talijani tako podomaili,ovdje poenili, da im po govoru ne

vidi, e su Talijani. Sada ve ima idovoljno "urodjenika", to se bavetime, da vade kestenje iz vatre zaprolaznike

Prije je jo bilo u Zagrebu i raznihindividualnih tipova, koji su bili popularniili svojom nonjom, ili dranjem, ili inakimnainom ivota. Tako zvani udaci. Nuto je grad postajao vei, to su se ti tipovistali sve to veima gubiti s naih ulica ili

drugim rijeima postajali su nezapaeni.

Da se pak dademo na opisivanje iskiciranje tipova iz naih gospodarskihkrugova, o tom bi se dalo iznijeti daleko

vie, no to smo u ovim recima uinilis ovim malenim ljudima. Ta kud li za-hvalnije, no pisati o tipu zagrebakog "mladog gospona"

A koliko li tek zahvalne teme pruajunae djevojice i dame male i velike!Poevi od vragoljastih kevica, pa sve do veselih udovica To su posebni naitipovi, koji iziskuju i posebno poglavlje,stranice i itave knjige. Kad ovjek prolazinaim ulicama, trgovima i etalitima,uvjeren je, da je krasni spol u velikoj

veini u Zagrebu. Jednako kad zaviri ukavane. Nekada su ene u kavanama biletipovi, jer su bile rijetke, a kad su prve

javno i zapuile, bila je to u Zagrebu pravasenzacija, jer su u stanovito doba dana

dame i u kavani u veini Emancipacijacvate ne samo kod odraslih dama, ve sei one malene lagano priuavaju na nju i u

njoj odgajaju kao savremene keri naihdana.

Zagrebu stranci zavidjaju, kad dodjujutrom na Jelaiev trg i vide slikovituseljaku nonju, a jo vie zbog ljepotenaeg enskog svijeta velei, da su rijetkou kome gradu naili na toliko krasotica,poevi od spomenutih kevica pa sve do,opet spomenutih veselih udovica. Ima uZagrebu ljepota crnih i plavih, kestenjastihi zlatokosih na izbor.

Ali mi smo zapoeli s naim tipovima,s pjearom i ugljenarom, govorili oestinskoj pralji i kumicama, o piliaru islunicima, a zabasali eto medju ljepotice.Nu to je samo zato, da se pokae, kako

je uska veza izmedju jednih i drugih, jersvaka naa mlada dama, kad se uda a toelimo svima bez razlike brzo uvidi, dasu joj reeni tipovi uistinu prvi pomagai i

dobavljai u kuanstvu. Z. V.


23/51

Zagrepani koje ne smijemo zaboraviti

24

Ivan Jeger prvenstveno je medaljer. Tomoe biti jedan od razloga dosadanjeskromne obrade i prezentacije nje-gova djela. Tome moemo pridodati

jo neke ivotne okolnosti. Dugoje bio u sjeni Ive Kerdia, dugo

se zadrao u Industrijskoj ko-vnici i nikada nije samostalnoizlagao.

Meu prvima je u hrvat-skoj umjetnosti, uz Ivu Ker-dia, pridonio uspostavljanjumedaljerstva u zasebnu umjet-niku granu. Jeger je bio vrsni ob-likovatelj male plastike i izuzetni poz-navatelj mnogih vrsta umjetnike obrademetala. Cijeli je profesionalni vijek stvaraomedalje i poduavao druge u njihovoj ob-radi, ivei i radei u Zagrebu.

Ivan Jeger rodio se u Milwaukeeju,Wisconsin (SAD), 18. travnja 1911., od ocaStjepana i majke Eve Jeger, roene Bolko-

vi. Obitelj Jeger se 1913. vratila iz Ame-rike i nastanila u Bjelinji. U ranoj mladosti,najprije ostaje bez oca a nedugo nakontoga i bez majke. Odrasta uz djeda uBjelinji gdje je zavrio est razredagimnazije.

Ivan Jeger pripada maloj gru-pi studenata Akademije likovnih um-

jetnosti u Zagrebu koji su se tijekomredovitog studija (1932. 1936.) op-

Zaboravljeni medaljer:

Povodom izlobe Zaboravljeni medaljer Ivan Jeger u Modernoj

galeriji u Zagrebu, donosimo vam ivotni put jednog od vrsnih

oblikovatelja male plastike i izuzetnog poznavatelja mnogih vrsta

umjetnike obrade metala. Ovom njegovom prvom samostalnom

izlobom ispravljena je dugogodinja nepravda medaljeru koji

zasluuje svoje mjesto u Hrvatskoj likovnoj enciklopediji.

Napisala:Tatjana GareljiFoto:Goran Vrani

redijelili za medaljerski ivotni poziv. Pozavretku studija nastavio je specijaliza-ciju (1936. - 1938.) kod Ive Kerdia. Kaonadareni majstor ostaje i nakon diplom-skog ispita suradnikom u njegovom ateljeu(1938. - 1945.). Ivan Jeger bio je Kerdiev

nasljednik.Jegerovu prvu meda-

lju Stari Majeri slikom podvornika u

Umjetnikoj aka-

demiji iz 1938.godine, karakte-rizira minuciozniruni graverskirad. Na njoj se od-

raava Kerdiev ut-jecaj, i to po vjetini

zanata i dobro iznijan-siranoj redukciji u detaljima.

Ostvarena saetost forme obiljeit e bu-due najuspjenije radove, meu kojimasu ponajbolje portretne medalje. Priro-ena sklonost funkcionalnoj stilizaciji iglavnim oblicima koji nose cjelinu od-raava se na portretima dravnika i is-

taknutih javnih linosti, a prvenstvenona portretima sugraana, suradnika, ko-lega i prijatelja, kao to su medalje s liko-

vima Marije Ivanac, 1940. suprugenumizmatiara Matije Ivanca i Klemara

Blaa, 1942. cizelera u ljevaonici Aka-demije likovnih umjetnosti. Potpuna zre-

lost Ivana Jegera odraava se u medalji slikom umjetnika Tomislava Krizmana iz1945. godine. Djelo je raeno u formi

dati

b-i oz-

egelju S

lik

rajeca

zanata

-sti,

Ivan Jeger pripada

maloj grupi studenata

Akademije likovnih

umjetnosti u Zagrebu koji

su se tijekom redovitog

studija opredijelili zamedaljerski ivotni poziv


24/51

25

NRH(1950.), medalje zaKuglakosportsko drutvo Medvedgrad uZagrebu (1951.),Prvi kongres ve-terinara FNRJu Zagrebu (1953.),

Internacionalnu izlobu gluhihumjetnika u Zagrebu (1955.). Vrlooriginalno i na moderan likovninain rjeava svetaku plaketu slikom Majke Boje Bistrike.

Ostvario je opus od vie odezdeset medalja i plaketa. Me-daljerska djela su mu u rasponu

od realistinih, psiholoki analizi-ranih portreta do slobodno stilizi-ranih kompozicija. U njima se og-leda sposobnost prilagodbe stila, bilo daim je namjena slubenoga ili intimno-ga karaktera, obrada deskriptivna ili sin-tetska, bilo da su s obiljejima realne iliapstraktne kompozicije. Izlagao je namnogim skupnim izlobama u zemlji iinozemstvu. Umro je u Zagrebu 1. veljae1973. godine.

Jegerov opus, kojim raspolae Moder-na galerija, razdoblje je od najranijih

autorovih ostvarenja iz 1938. do 1955.godine. Svi radovi su iz Zbirke ing. Dra-

gutina Mandla velikog kolekcionara,prvenstveno medaljerskih djela, koje jeprikupljao sve do svoje smrti 1959. godine.Rije je o najveoj prikupljenoj privatnojzbirci medalja i plaketa u Hrvatskoj, ot-kupljenoj 1971. godine za Modernu ga-leriju u Zagrebu. Memorijalna izloba Zbirka Mandl povodom 50. obljetnice

smrti Dragutina Mandla (1892. - 1959.),odrava se u Modernoj galeriji od 30.travnja do 18. svibnja 2009. godine.

Ostvario je opus od vie od

ezdeset medalja i plaketa.

Medaljerska djela su mu

u rasponu od realistinih,

psiholoki analiziranih

portreta do slobodno

stiliziranih kompozicija.

Ivan Jeger nikada nije samostalno iz-lagao te mu je izloba u Modernoj ga-leriji tijekom oujka 2009. godine prvasamostalna izloba. eljela se ispraviti ne-pravda uinjena medaljeru koji zasluu-

je svoje mjesto u Hrvatskoj likovnoj en-ciklopediji.

poluplastike, s izraajnim prelamanjemsvjetla i sjene. Na najbolji je nainostvario psiholoku karakterizacijunaeg velikoga grafiara, njegov di-namian unutarnji ivot.

lanovi Numizmatikog dru-tva naruuju od Jegera izradu pla-

kete Antun Vrani (1944.), poz-natoga ibenskog humanista, zahti-

jevajui da njegov lik bude izvedenprema bakrorezu Martina Kolunia Roteiz 16. stoljea. Jeger je majstorski repro-ducirao vieno, uspjeno prenijevi jedanmedij u drugi. Sve pojedinosti bakrorezaprenesene su u visoki reljef.

Jegerov umjetniki razvoj ogrania-va zapoljavanje u Industrijskoj kovniciOrekovi Marko IKOM (1946. 1953.).Po prirodi posla, on svoj rad prilagoavamehanikom oblikovanju i multipliciranju,umanjujui umjetniki izriaj. I u tim jeradovima uoljivo njegovo tehniko maj-storstvo, zanatska vjetina i primjereno li-kovno rjeavanje zadane teme.

Od 1947. godine na Akademiji u Za-grebu honorarno je predavao obradu ko-

vina, a od 1958. godine obradu kovina ikiparsku tehnologiju. Asistent prof. FraneKrinia na Akademiji likovnih umjetnostipostaje 1958. godine. Docentom postaje1962., a u izvanrednog profesora je pro-moviran 1969. godine.

Radi prigodnice: medalje, plakete iznake uz razne kulturne, sportske i os-tale drutvene dogaaje, pa tako i za broj-ne manifestacije i drutva u Zagrebu:znaku Prvi festival dramskih kazalita


25/51

26

R ije je o alternativnom i izvanin-stitucionalnom programu koji pro-mie enska znanja i kreativnost,a istodobno popunjava i praznine u hr-

vatskom formalnom obrazovnom sustavu,u kojem se jo ne izvodi cjeloviti programenskih ili rodnih studija.

Centar za enske studije osnovala je1995. godine grupa feministikih teore-tiarki, aktivistkinja i umjetnica s idejom

pokretanja interdisciplinarnoga ensko-studijskog programa koji bi omoguio kri-tiko promiljanje vanih pitanja s kojimase suoavaju ene u suvremenom svijetu.Osnove aktivnosti Centra su obrazovniprogrami, ukljuujui program enskihstudija, istraivanja, izdavatvo, knjininadjelatnost, kulturni projekti i zagovaranjepolitike rodne jednakosti.

Obrazovni program enskih studijakontinuirano se provodi ve etrnaestgodina, a izvode ga suradnice Centra zaenske studije, dugogodinje predavaice,

sveuiline profesorice, aktivistkinje, um-

jetnice i mlae znanstvenice. Teme kojeobrazovni program otvara tiu se teorijaidentiteta, feministike epistemologije,enske umjetnike prakse, kulturalnih teo-rija, medija, aktivizma i sl. te daje kritikeuvide u probleme nasilja, globalizacije,tradicije i retradicionalizacije. Programse sastoji od modula, kolegija, seminara,radionica i javnih predavanja te njegujeinteraktivni pristup uenju, rad u malimgrupama, koritenje razliitih medija, is-kustveno uenje, razvoj vjetina kritike ar-gumentacije i pisanja, ali i razliitih oblika

performativnog izraavanja. Polaznice pozavretku programa dobivaju neformalnediplome, no na je program mnogima odnjih omoguio nastavak studija na raz-liitim europskim sveuilitima koja imajuenske/rodne studije.

Napisale:Rada Bori i Sandra PrlendaFoto:

Arhiva Centra za enske studije

Centar za enske studije je prvi i jedini neovisni obrazovni centar u Hrvatskoj koji programom

enskih studija nudi novi model obrazovanja

Obrazovni programenskih studija se

kontinuirano provodi

ve etrnaest godina,

a izvode ga suradnice

Centra za enske studije,

dugogodinje predavaice,

sveuiline profesorice,aktivistkinje, umjetnice i

mlae znanstvenice


26/51

27

Od osnivanja Centra, program en-skih studija zavrilo je vie od tri stotinepolaznica, a u razliitim aktivnostimaCentra sudjelovalo je vie od tri tisueena i mukaraca iz enskih grupa, politi-kih stranaka i civilnih inicijativa, kao i po-

jedinaca. Uz obrazovni program, Centarorganizira i druge obrazovne aktivnostii projekte u akademskoj i lokalnoj zajed-nici, od kojih vrijedi izdvojiti programeeduciranja i osnaivanja ena u politi-ci, ali i tekstilnih radnica i radnika u sje-

vernohrvatskim upanijama, promicanjaenskih studija na sveuilitu ili, pak,projekt posveen sjeanjima ena rtavarata i nedemokratskih reima, u okvirukojega u svibnju organiziramo meuna-rodni znanstveni skup ''Imaju li ene danpobjede? enska traumatska sjeanja inaracije otpora.''

Istraivanja i izdavaki program uskosu vezani za obrazovni program Centra imisiju Centra da djeluje na unapreivanjuenskih studija kao interdisciplinarnogaznanstvenog podruja. Centar sve us-pjenije promovira vlastita izdanja. Izda-

vaki program Centra za enske studijepokrenut je s ciljem ostvarivanja uvida ukljunu feministiku literaturu, objavlji-

vanja tekstova hrvatskih autorica, poti-canja feministikih istraivanja u Hrvat-skoj te prevoenja relevantnih teorijskihstudija i djela. Do danas je Centar objavio

29 naslova. Posebice smo ponosne nabiblioteku Virginia Woolf koju vrsno ure-uje Iva Grgi, kao i izdanja hrvatskih au-

torica te asopis Trea, koji je proslaviosvoju desetogodinjicu izlaska te koji je

jedan od rijetkih feministikih teorijskihasopisa u regiji.

Uz suradnju s europskim mreamaenskih i rodnih studija (AOIFE, WISE,ATGENDER), naroito nam je vana po-drka koju pruamo alternativnim obra-zovnim centrima i enskim grupama uzemljama bive Jugoslavije u njihovimnaporima kreiranja i provoenja ensko-studijskih programa kao i afirmiranju fe-

ministikog aktivizma.Centar je panju javnosti privukaoznanstvenim skupovima o Simone Beau-

voir i Mariji Juri Zagorki. Dani Marije Ju-ri Zagorke postali su ''identitetsko mjes-to'' Centra, a uspjenim znanstvenim ikulturnim programom vratile smo Zagor-ku Zagrebu. Prepoznavi izuzetan radna promoviranju ivota i djela iznimnespisateljice, prve hrvatske novinarke iborci za enska prava, Grad je Centruza enske studije dodijelio Zagorkin stanna Dolcu 8 na upravljanje. Centar eli da

prostor razliitim aktivnostima zaivikao aktivno mjesto prikupljanja, uvanja,istraivanja i promoviranja Zagorkinog

djela, kao i mjesto stvaranja prvoga en-skog arhiva u Hrvatskoj.

Uz obrazovne i istraivake programeCentar povezuje umjetnost i aktivizam,i ve drugu godinu zaredom, ovaj puta u

suradnji s Centrom za ene rtve rata ienskom sobom, organizira V-day danborbe protiv nasilja nad enama.

Misija

Misija Centra za enske studije jest

pruiti obrazovanje iz enskostudij-

skih tema, djelovati na podizanju svi-

jesti ena u Hrvatskoj, osmisliti i pro-

voditi istraivanja i izdavake projek-

te vezane za enskostudijske teme,

osnaiti ene u politikim i civilnim

inicijativama, poticati meunarodno

umreavanje putem programa raz-

mjene na podruju enskih studija,zajednikih kulturnih i civilnih pro-

jekata i izravne podrke enama te

afrmirati konstruktivne vrednote mi-

ra i potivanja razliitosti.


27/51

28

S tan na Dolcu 8, s ijeg se balkona kaos kazaline galerije prua pogled naarenu pozornicu najzagrebakije odsvih zagrebakih trnica, postat e mjestosjeanja na njegovu vlasnicu, Mariju JuriZagorku. Otkupivi nedavno stan od prav-

nih nasljednika Zagorkine ostavtine, obi-telji Car iz Rijeke, Grad Zagreb napravio

je prvi korak u ispravljanju nepravde ko-ju je poput posljednjeg pomazanja prvanovinarka u ovom dijelu svijeta i naji-tanija hrvatska romansijerka 30. studeno-ga 1957. ponijela sa sobom u grob. Ispunite se, 52 godine nakon njene smrti, jednaod Zagorkinih elja: da njena radna sobapostane memorijalni muzej.

No, gdje je gomila Zagorkinih knjiga,rukopisa i pisama iz ormara u sobi naDolcu 8? Gdje su njeni memoari koje

je pisala i posljednji nedovreni roman?Gdje su crtei i slike sa zidova? Gdje jeZagorkina oporuka koju je sastavio njenodvjetnik dr. Ivo Politeo i prema kojoj jesva njena ostavtina trebala pripasti Hr-

vatskom novinarskom drutvu? Jesu li nje-

ni podstanari i nasljednici, Nikola Smol-i i Leo Car, bili njeni dobrotvori ili njenimuitelji?

Umrla sjedei ili leei?ini se da je jedan od najtajanstvenijih

i najtunijih romana koje je Zagorka ikadanapisala upravo njen ivot. I dok sunjeni likovi kao u najpopularnijim tele-

vizijskim sapunicama pobjeivali nesreei zlo koje bi im ivot donio, ona je svojivot ivjela u neostvarenoj potrazi zaljubavi i istinom. Tek je prije 15-ak godina

Napisala:Diana KuiniFoto:Arhiva Alekse Vojinovia i

Diane Kuini

"Zagorka je zakopana pod

jednom gomilom lai", rekla je

Zagorkina prijateljica tefica

Vrbani, kad mi je 1992. godine

pokazala pisma koja su otkrivala

stranu istinu o Zagorkinom

zatoenitvu u vlastitu stanu

Posljednje godine Marije Juri Zagorke (1)


28/51

29

vrsni novinarski istraiva Josip Grbeljanedvojbeno utvrdio da je Zagorka roena2. oujka 1873. godine, a ne 1. sijenja ili 1.oujka kako se dotad mislilo 1873., 1876.ili ak 1879. kao to pie na nadgrobnojploi s desne strane Crkve Krista Kralja naMirogoju, gdje je pokopana. Tajanstvenost

je prekrila i Zagorkine posljednje daneu stanu na Dolcu 8, a objavljene su dvije

verzije ak i o tome kako je umrla sje-dei na rubu kreveta kao da se odmara ilileei kao da spava!

"Zagorka je zakopana pod jednomgomilom lai", rekla je Zagorkina prijate-ljica tefica Vrbani, kad mi je 1992. go-dine pokazala njena pisma koja su otkri-

vala stranu istinu o Zagorkinom zato-enitvu u vlastitu stanu.

"Onda emo mi njih uvjeriti, da svijetide naprijed, a ne stoji na mjestu..." na-pisala je Zagorka u svojim memoarima,

ijih je prvih stotinjak stranica za ivotapredala Drutvu novinara.I tako je svijet iao naprijed, a ivot

je svojim tijekom sam pomalo podizaozastor sputen preko Zagorkina ivota:pravni nasljednik Nikola Smoli umro jenepuna tri mjeseca nakon Zagorke; njegasu (dakle i Zagorku) naslijedili Leo Car u65 posto dijela i Miroslav Kratkovi u 35posto dijela; Car je umro 1986. godine isvoj je dio Zagorkine ostavtine preniona neakinju u Rijeci, a Kratkovi jeumro 1990., njega su naslijedili neki drugi

ljudi nitko od njih nije bio ni u kakvomsrodstvu sa Zagorkom.

Budui da su Zagorkini pravni nasljed-nici bili i nasljednici njenih autorskih pra-

va, Zagorkini su romani objavljivani "nakapaljku" jer su tadanji najvei izdavainjenih djela Mladost i August Cesarec odustajali zbog prevelikih iznosa kojesu nasljednici traili; prije nepune dvijegodine navrilo se 50 godina od Zagorkinesmrti - a to je zakonski rok kada autorskaprava postaju javna prava. Objavljen je tadai dokumentarno-igrani film o Zagorkinu

ivotu, redateljice Biljane aki-Veseli,koji je prvi put najiroj javnosti predstaviomalo poznatu priu o pametnoj ali zlo-stavljanoj djevojici, samosvjesnoj ali ne-sretnoj eni, estokom borcu za pravaena i sranoj, rodoljubnoj, talentiranojali omalovaavanoj novinarki, hrvatskojnajitanijoj ali nikada dostojno priznatojspisateljici Mariji Juri Zagorki. Kadse jednoga dana jo i irom otvore vratanjena stana na Dolcu 8, Zagorkina edua mirnije ploviti dalekim nebeskimpuinama "pod plavim baldahinom moje

vjene postelje", kao to je poeljela nakraju svog autobiografskog romana "Ka-men na cesti".

vao je samo prainu i naputena gnijezdagolubova.

to se u tom stanu uistinu dogaaloprije 50-ak godina, otkrivaju pisma koja jeZagorka tijekom 1955. i 1956. godine po-tajno slala svojoj prijateljici tefici Vrbanina Maruliev trg.

"Namjerili ste se na ustraenu - starulavicu koja je tek sada konstatirala da sesama ne moe vie braniti, pa je skoilaiz svojeg grmlja, i stala zavijati u pomo(...) A inim to odmah jer se ne zna hou

li iva doekati sutranji dan" pisala jeZagorka, ispriavajui se istodobno pri-

jateljici to je "upravo luaki stala izrab-ljivati vau dobrotu i vae vrijeme".

tefica Vrbani pokazala mi je ta Za-gorkina pisma 1992. godine i tada sam uVeernjem listu objavila seriju tekstovakoji otkrivaju da su Zagorku posljednjihgodina ivota njeni podstanari i buduinasljednici potkradali, poniavali i maltre-tirali, drei je zatvorenu u radnoj sobi unjenu vlastitu stanu, odvojivi je od vanj-skoga svijeta. ak su je i tukli!

Hou li iva doekati

sutranji dan?Zagorku su posljednjih

godina ivota njeni

podstanari i budui

nasljednici potkradali,

poniavali i maltre-tirali, drei je zatvorenu

u radnoj sobi u njenu

vlastitu stanu, odvojivi je

od vanjskoga svijeta.

ak su je i tukli!

Ustraena stara lavicaKad sam prije tri godine pozvonila na

vrata stana na Dolcu 8, prvi kat lijevo, naploici je pisalo prezime Car i nitko nijeotvarao. Od susjede prekoputa doznalasam da se u stanu izmjenjuju podstanari:nekoliko su posljednjih godina tu stano-

vali Kinezi koji su u Zagrebu otvorili tr-govine, a posljednju je viala obitelj nekogfrancuskog diplomata. Pogled iz susjednogstana na Zagorkin balkon, meutim, otkri-


29/51

30

"Grize me savjest to nisam rekla isti-nu ranije, kad se proglasila Zagorkinaoporuka", povjerila mi je tefica Vrbani.Isprva se bojala, smatrajui da su LeoCar i Nino Smoli dounici Udbe kojoj

je deklarirana Hrvatica Zagorka bila trn uoku ve i stoga to su k njoj dolazili mnogipoznati ljudi iz hrvatskih umjetnikih ipolitikih krugova.

Kazaljke su stale u tri sataivot je zatim prolazio, a pisma su

pritiskala dno ladice ormara u stanu te-fice Vrbani na Marulievu trgu. Ne e-lei tajnu ponijeti u grob (tefica Vrba-ni umrla je 26. lipnja 2003. godine u 94.godini), otvorila je Zagorkina pisma kojasu onda potvrdila i sumnje i navode AlekseVojinovia, vrsnog novinara i publicista,koji je kao 18-godinji novinarski poleta-rac 1954. godine pozvonio na vrata stanana Dolcu 8, traei intervju od autoricesvojih oboavanih romana, pa je nastavio

Jedno od pisama koje je Zagorka potajno slala svojoj prijateljici

tefici Vrbani tijekom 1955. i 1956. godine

"Namjerili ste se na

ustraenu - staru

lavicu koja je tek sada

konstatirala da se sama ne

moe vie braniti" pisala

je Zagorka

posjeivati sljedee dvije godine i instink-tivno biljeiti neke njene izjave koje su seu pismima tefici Vrbani potvrdile kao uogledalu.

Vojinovia su pustili u Zagorkinu so-bu i kad je umrla, 30. studenoga 1957."Skamenjen, gutajui suze, u isti mah du-boko dirnut ali i uasno ogoren, nisamznao kako da postupim, dok su me na-

pregn

Zagreb moj grad br.22

Documents

Transcript of Zagreb moj grad br.22